Relativno konzervativna domaća sredina bila je, dakako, sumnjičava prema izraženijim nagovještajima Moderne obiju predznaka, te su i Dora Pejačević i Štolcer Slavenski (nakon uspjeha njegova Prvog gudačkog kvarteta u Donaueschingenu 1923. i zahvaljujući povoljnom ugovoru s izdavačkom kućom Schott) bolje kotirali u inozemstvu nego kod kuće, dok je tamo doista prihvaćena bila uglavnom glazba tzv. " glavne " struje, kakvu je najuspješnije predstavljao simfonizirani folklor Krešimira Baranovića.