Napomena: Kozmolozi stvaraju svoje teorije na temelju promatranih činjenica.

O tome kako kozmolozi odreduju udaljenost u sadasnjem trenutku, evo pogledaj malo Friedmann Lemaître Robertson Walker metric (http://en.wikipedia.org/wiki/Friedmann Lemaître Robertson Walker_metric) ili tu (http://www.jb.man.ac.uk/ jpl/cosmo/RW.html)

U Bhagavad-giti nalazimo stih: " Bog je uzrok svih uzroka. " (Bg., 7.19) Nadalje, znanstvenici trebaju znati da im je to malo sposobnosti koje imaju također dao Gospodin: " Ja sam sposobnost u čovjeku. " (Bg., 7.8) Brojnim mehaničkim sredstvima (teleskopima, itd.), pretpostavkama, empiričkim teorijama i konceptnim modelima astronomi i kozmolozi žarko pokušavaju shvatiti što je svemir, koliki je i koliko je vremensko razdoblje nastanka.

Nažalost, vrlo je teško zamisliti kako bismo se mogli izravno uvjeriti u postojanje tih drugih svemira, premda su kozmolozi predložili neke spekulativne ideje čak i za to.

Ili se protivi tome kad kozmolozi kažu da se očito svemir razvija sam od sebe, bez potrebe za stalnom intervencijom nekog superiornog bića ili mehanizma.

Astronomi i kozmolozi danas je prihvaćaju kao dobro potkrijepljenu činjenicu.

Mi znamo da je naš opazivi dio svemira otprilike ravan, ali danas kozmolozi sve više vjeruju u teoriju kozmičke inflacije po kojoj je naš vidljivi dio svemira samo mali komadić cijele slike, a kako izgleda cijela slike je slabo poznato.

Međutim, mnogi kozmolozi usmjeravaju svoja saznanja prema drugačijoj zamisli; zamisli poznatoj kao kvintesencija.

Kozmolozi se obično ne pitaju ima li svemir kraj već da li je svemir konačan gdje se pri tom misli na konačnost ili beskonačnost njegovog volumena.

Isto tako tvrdi da su neki evolucionistički i kreacionistički astronomi, astrofizičari, i kozmolozi zaključili da je BIG BANG pucanj u prazno i da Zemlja i čovjek imaju posebno mjesto u svemiru.

Kozmolozi obično kažu da moramo zamisliti svijet za jednu dimenziju manje.

Izrazimo li to kvantitativno, kozmolozi promatraju omjer tlaka i gustoće energije kao jednadžbu stanja ili w.

U svojoj knjizi ' Geneza svemira - Genesis of the Cosmos ' spominje još mnogo više problema s teorijom velikog praska kao što je objašnjenje uočljivo kod crvenog pomaka zvijezda, što kozmolozi koriste kao dokaz kako se naš svemir širi kontinuirano od Velikog praska.

Kozmolozi nisu nikada ozbiljno zauzeli alternativno objašnjenje o umornom svjetlu za taj učinak pomaka u crveno - to objašnjenje uzima u obzir činjenicu kako bi to svjetlo, koje putuje preko milijardi svjetlosnih godina, moglo biti djelomično apsorbirano međugalaktičkim materijalom, što bi rezultiralo gubitkom energije, a time i povećanjem valne dužine.

Kozmolozi kažu da je naše sunce (i planeti) zvijezda treće generacije.

Pri tome ljudi zaboravljaju da kozmolozi i fizičari sanjaju o paralelnim svjetovima i alternativnom univerzumu, hipoteze koje nećemo nikada moći dokazati niti osporiti dokazima.

Isto tako (kao prethodna priča), kozmolozi koriste različite recepte bazirane na Velikom Prasku.

Kozmolozi mogu raspravljati o određenim modelima, ali malo njih smatra Veliki Prasak upitnim

Kozmolozi su u specifičnoj poziciji u odnosu na ostale znanstvenike.

Kozmolozi su poput zubara koji pokušavaju raditi na vlastitim zubima.

Što kozmolozi podrazumijevaju pod " Svemir "?

Ali da bismo proučavali " sve ", to bi bilo malo pre komplicirano, pa kozmolozi promatraju Svemir kao cjelinu - baš kao što doktor pregledava naše tijelo bez da razmišlja o svakom atomu unutar njega.

Sve do nedavna kozmolozi su se koncentrirali samo na dokazivanje postojanja tamne energije.

Kozmolozi izražavaju gustoću svemira u jedinicama zvanim Ω (omega).

Dok su miletski kozmolozi govorili o sukobu suprotnosti u svemiru, pitagorejsko proučavanje glazbe lako ih je moglo navesti da rješenje problema sukoba nađu u konceptu broja smatrali su da su elementi brojeva elementi svega bivstvujućega i da je čitavo nebo harmonija i broj.

Kozmolozi su se ranije pitali ima li u univerzumu dovoljno materije i gravitacijske sile da se širenje potpuno zaustavi.

Zaista, ta problematika gibanja svjatlosti i objekata u ekspandirajućem svemiru ima puno zamki i čak i profesionalni kozmolozi znaju pogriješiti.

Budistički opis sunjate se savršeno poklopio sa opisom početnog singulariteta, upravo onako kako ga zamišljaju kozmolozi.

Neki kozmolozi govore kako je naš svemir zapravo jedan u paru trodimenzionalnih svemira.

U tehničkim terminima, kozmolozi kažu da je svemir " homogen " i " izotropan " pri tim najvećim skalama.