Knjiž. mu je ostavština opsežna i raznovrsna: obuhvaća djela u stihu i prozi, kompendije i zbornike uputa za praktičan kršć. život, moralno-teološke i kulturnopov. rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme.

Gotovo u cijelom opusu zauzet je širitelj i tumač temeljnih zasada kršć. moralke, no uz duboku religioznost i trajnu sklonost ćudorednoj pouci očitovao je izrazito humanističku obrazovanost i širinu interesa (književnost, povijest, arheologija, politika, pravo, slikarstvo).

Evanđelistar (Evangelistarium,? 1480 1500., prvo poznato izd. 1516), najznačajnije Marulićevo moralno-teol. djelo, rasprava je u sedam knjiga o praktičnoj kršć. etici, zasnovana na obradbi triju bogoslovnih krjeposti: vjere, nade i ljubavi, na koje se, po Maruliću, može svesti cijela Biblija.

U mnogim djelima M. je očitovao humanističko zanimanje za povijest te domoljubnu zabrinutost zbog osmanskih osvajanja i razjedinjenosti kršć.

Članovi grupe pojedinačno su i zajedno, nastupali na najvećim europskim kršć. festivalima kao što su Spring Harvest (UK) i Flevo (NL).

Da je Kristina spoj srca i razuma pokazuje i podatak da je nekoliko članova benda diplomiralo teologiju, a svi članovi su prošli cijeli put laganog ustanovljenja suvremene kršć. glazbe na ovim našim prostorima.

Primjerice, u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Jutarnji list, Novi liber, Zagreb, 2002./2004.) na stranici 165. nalazimo u svezama riječi sljedece: " armenska crkva kršć. autokefalna pravoslavna crkva, osnovana o. 300 ".

S vremenom su se te vrste izrodile u erotsko-opscene igre (floralia), okrutne prizore sa smaknućima razbojnika, travestije kršć. obreda (kristološki mim) i priredbe koje su se potkraj carstva nerijetko izjednačavale sa spektaklima koji se nisu izvodili u kaz. zgradama, tj. gladijatorskim borbama u arenama i trkama konjskih zaprega u cirkusima.

Drugi, nešto kasniji segment srednjovj. kazališta nastao je u IX. st. iz nekih obrednih oblika kršć. bogoslužja.

Tematika poluliturgijske drame ostala je vezana uz Bibliju (PASIJA; MISTERIJ), legende o životima svetaca (MIRAKUL) ili kršć. moralno poučavanje (MORALITET), a izvodila se poglavito na otvorenu prostoru, ali s vremenom (u Francuskoj) i u zatvorenim ambijentima (hospiciji-gostinjci).

Na tradiciji srednjovj. duhovnih igara razvila se posebna obredna igra kaz. obilježja (auto sacramental), kojoj se tematika, premda i dalje u obliku sukoba kršć. dobra i zla, postupno transformirala do naizgled svjetovnih sadržaja.

Dodatak kalendaru su osobna nar. i kršć. imena, popisi blagdana te, iako ne u svim godinama, glavni događaji iz prošlosti.

U vjerskom sastavu s 87 % prevladavaju muslimani (pretežito suniti), 12 % je hinduista, kršć. i budistička manjina.

Fellini također naglašava viđenje predloška kao parodije Odiseje s izrazitim homoseksualnim tonovima, iako narativna struktura filma parodično slijedi i biblijski obrazac grijeha, kazne i iskupljenja pri čemu završna scena, u kojoj Eumolpovi nasljednici jedu njegovo tijelo, parodira kršć. euharistiju.

Pobrine se, da mletačka vlada na svoj trošak uzdržava dva kapucina, koji su tim zaklonjenicima bili od pomoći u duhovnim potrebama poučavajući ih u kršć. nauku i upućivajući ih na kršć. život.

Premda skup božićnih običaja sadrži mnogobrojne hrv. etničke i lokalne osobitosti, mnogi od njih ukorijenjeni su u eur. kršć. kulturi.

Prva svećenička služba u Trvižu, s upravljanjem susjednim župama, potrajala je do 1945. Bio je poznat po narodnjačkom djelovanju na kršć. načelima, a vlasti su ga u tom nastojale spriječiti.

Zbog toga, sljepa vjera u nadnaravnu prirodu Isusa Krista kao čovjeka osobe; onemogućava ljude (kojima je primjerena kršć. formula samorazvoja) da postignu transformaciju sebe samih u " Isusa Krista " (i na taj način spase cijeli svijet i same sebe); jer ne prihvaćaju mogućnost da bi to moglo biti moguće.

Već u II. i III. st. rim. biskupi imali su izniman položaj među ostalim kršć. biskupima pa su presuđivali u sporovima oko crkv. discipline i nauka.

Kako su k. ponajprije izraz pučke kršć. pobožnosti, nisu službeno bile uklopljene u liturgijske obrede, ali su neke od njih bile na putu procesija o velikim blagdanima, najčešće za Tijelovo i Uzašašće.

Nicefor je zacijelo kršć. antiohijski kasnoant. mučenik, štovanje kojega je u Istru uvedeno za biz. uprave te se vjerojatno poslije s vremenom, kako je blijedjela slika o izvorno maloazijskom svecu, raširilo vjerovanje da je taj bio biskupom pa i protobiskupom Pićna.

Krstionice ili baptisteriji (lat. baptisterium iz grč. βαπτιστήριον), mjesta za obred krštenja u kršć. crkvama.

Prva kršć. zajednica postojala je već sred.

Osim Prvoga križarskog rata (1096 - 99) koji je u zauzeću Jeruzalema imao barem neki uspjeh svi su daljnji svršavali ne samo neuspješno već čest upravo katastrofalno za kršć. vojske.

Zbog tih je neuspjeha suvremenike, koji su mislili u religioznim kategorijama zahvatilo duboko razočaranje: mjesto brze i lake pobjede nad nevjernicima, koju su im obećavale pape, slijedio je poraz za porazom; mjesto sloge kršćanskoga svijeta, došlo je do razdora medu kršć. narodima; mjesto obećana bogata plijena i obilja zemalja na Istoku na europski su se svijet sručile nevolje, i on je i dalje ostao u neimaštini.

Time je pokoleban autoritet kršć. boga, ali je odgovornost za sve zlo pala na papu.

Bošnjani su se odupirali jednako ist. i za. kršć. crkvi, kao i Mađarima i Bizantincima, i taj je otpor došao do izražaja u bogumilskoj herezi.

Europi tradicija Rimskoga Carstva, ali povezana s idejom univerzalnoga kršć. carstva.

U kasnoj antici naziva se Ursaria, arheol. nalazi svjedoče o kršć. zajednici u IV V. st.

Uz mitološki sloj, u zapisima bajki jak je i sloj kršć. tradicije.