" Sati noćnih blaženstava ", " Evanđelje Serafita ", " Bračna odaja " - zlatna su riznica slavenskog bogumilstva.

Zbog jakog bogumilskog utjecaja, biskup je u blizini Alšana izgradio franjevački samostan sv. Franje, koji je bio i župa, ne bi li suzbio širenje bogumilstva.

Pelješac je u 12. i 13. st. postao zbjeg babuna (bogumila) iz Bugarske i Makedonije, te se na poluotoku raširila hereza manihejskog bogumilstva.

Ovo manihejstvo, kako smo ga ovdje kratko ocrtali, postalo je izvanredno važno za razvitak bogumilstva.

Paradoksalno je dakle da je bogumilstvo primilo manihejski utjecaj preko dvaju sekti, Paulikijana i Massalijana ili Euhita, kod kojih je manihejski utjecaj dosta slabo vidljiv, i da onda jasno razabiremo, kako su à iste manihejske znaà ajke kod bogumilstva automatski pojaà ale, na taj naà in, da je suvremena znanost bogumilstvo morala oznaà iti novomanihejskom sektom.

Obzirom na to interesantno je ustanoviti da manihejstvo nije nikada neposredno utjecalo na razvitak bogumilstva, jer se nikada nije raširilo po Balkanu, pošto je veà ¦ bilo potpuno zamrlo u Bizantskoj državi, kad se je na granici izmeà u bizantskoga i bugarskoga carstva poà elo stvarati bogumilstvo.

Treba imat u vidu i srpsku još uvijek živu promičbu i mitomaniju oko srpstva i pravoslavlja, te kad ova posustane pred dokazima onda se pridruži bošnjačkoj mitomaniji oko bogumilstva.

Dubrovačka Republika odmah nakon stjecanja Dubrovačkog primorja 1399. g. daje dozvolu bosanskim franjevcima da sagrade samostan zbog suzbijanja bogumilstva.

Stjepan Ostoja i njegovi Ugarski pomagaći bivaju totalno poraženi u centralnoj Bosni 1415. godine, mada se on nekako održava na vlasti, a poslije njegove smrti i njegov sin Stjepan Ostojic, postaje Kraljem Bosne, da bi konačno 1420. godine Kralj Tvrtko II ponovo preuzeo Bosanski prijestol. 2 - Ekspanzija Otomanskog Carstva tjera Kralja Tomaša da 1450. godine zatraži vanjsku pomoć, te se obraća papi po tome pitanju, koristeći činjenicu da je papa pokazivao veoma veliko zanimanje za Bosnu u to vrijeme, prvenstveno zbog franjevaca, koji u to vrijeme, na čelu sa " Vikarom od Bosne " po imenu Jacob de Marchia, nastoje uspostaviti katoličku dominaciju u Bosni, uz napomenu da je Kralj Tomas 1445. godine prešao sa bogumilstva na katoličanstvo, što je papa želio u potpunosti iskoristiti.

Prelaskom Kralja Tomaša sa bogumilstva na krščanstvo on postaje odani papin fanatik i poćinje, uz pomoć Ugarske, podupirati iznutra papine krstaške pohode na Bosnu, čiji je osnovni cilj bilo istrijebljenje i proganjanje na vjerskoj osnovi.

Solovjev Vjersko učenje bosanske crkve.Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne.

Duhovnog dualizma nacionalnog karaktera, koji, budući da je stalno rascijepljen, lako podliježe snazi negativiteta svoje antiteze sve do zoroastrizma, preko bogumilstva i islamizacije, asimilaciji u druge narode i svekolikog regentstva od 1102. Do Tita, pa i poslije njega do danas.

Prešla je s bogumilstva na katoličanstvo i postala franjevkom Trećega reda.

Osim autodestruktivnog proglašavanja naroda nedodirljivim, vizionarstvo zlog pamćenja kulminira kroz manipulacije ideologijom bogumilstva, čime se na tanka leđa vlastitog naroda svaljuje breme viktimizacije uz optužbe na račun Europe za islamofobiju.

tamo negdje na str. 141 imate poveznicu na IbnSina, ulomak O DOMINATNOSTI TZV BOGUMILSTVA:

Za vladanja Stjepana II. te kralja Tvrtka I., u Bosnu dolaze franjevci, da je propovijedanjem i jednostavnim, skromnim životom odvrate od bogumilstva.

Nikakvi bogumili nisu postojali, CB i krstjani su nešto sasvim drugo od bogumilstva, a taj termin datira iz 19. st. za razliku od izvornog imena - krstjani.

MATIJEVIĆ,« Dr. Ivo Pilar i problem Crkve bosanske (bogumilstva) », a u rubrici« Građa »objavljujemo i dva njegova rada o tome, jer su danas praktički nedostupni široj javnosti. (32) Vlado ŠAKIĆ,« Uvid u djelo Borba za vrijednost svoga ja ili uvod u Pilarovu psihologiju«, GP, 2/2002., 41 - 64. (33) Mladen KLEMENČIĆ - Nenad POKOS,« Ivo Pilar i politička geografija », GP, 1/2001., 41 - 43, 47; J.

Kad je dvadesetak godina kasnije Dubrovnik ušao u posjed i Konavala, Republika je oblikovala svoje područje, nastojeći očistiti nauk bogumilstva i suzbiti utjecaj svetosavlja.

oko bogumilstva postoje mnoge kontroverze, a ako ćemo ga povezati sa manihejstvom, onda se itekako mogu pronaći poveznice sa istočnim religijama. legendarni indijski kralj ashoka poslao je budističke misionare po cijelom tadašnjem poznatom svijetu, tako i u grčku. u to vrijeme na bliskom istoku postojao je veliki religijski lonac koji je prokuhavao mnoga učenja i nije čudno da su religijski pokreti utjecali jedni na druge. recimo kult mitre koji je bujao u rimskom carstvu, misterije u grčkoj, kult sol invicti..... budizam je nastao prije klasične grčke države tako da sumnjam u grčki utjecaj, a u kinu ga je donio kao čan indijski svetac bodhidharma, dok je zen iz kine u japan donio prvo eisai pa dogen. niti budizam nije bio otporan na šizmu i on se podijelio na hinayama i mahayama grane, no to je druga priča.

Vjeruje se da je Zborni kaptol osnovan zbog inojezičnosti ovoga područja s obzirom na biskupijsko sjedište te kao uporište za suzbijanje bogumilstva iz susjedne Bosne, no ozbiljnijih razloga dakako može biti i više.

Dilberth-ne rade ti linkovi, a dobro Bosna je uvijek bila a i danas je tačka sudaranja raznih polotičkih i vjerskih pravaca, praktočno rečeno lonac u kojem se svašta kuva, i samo je pitanje kada će doći do eksplozije, pa nije ni čudo da i u to vrijeme Bosna predstavlja neku tačku sudaranja i atipičnosti.Ne sporim ja bogumile, ima određenih podataka o njima, međutim najvišeme zanima to kako je došlo do širenja bogumilstva i koji su razlozi usvajanja bogumilstva kao državne religije, te kako se to odrazilo na stanovništvo.Takođe, današnji bosanski istoričari negiraju bilo kakvu vezu sa hrišćanstvom (pošto im to ne ide u prilog), što je malo nelogično, jer tada se hrišćanstvo bilo već proširilo po Balkanu, i zašto bi Bosna bila izuzetak.

Petrović: Kršćani bosanske crkve, Sarajevo 1953, str. 119. Bušatlić, Ismet; Semiotika Bogumilstva i semiotika Islama, u: Znakovi vremena 26 - 27 http://www.ibn-sina.com.ba/tekstovi/zv26.pdf

Sravniv ove točke s objedama na koje su bosanski patareni naišli u rimskoj kuriji vidi se jasno da je ova u najmanju ruku bila netočno i krivo obaviještena o nauku bosanske crkve.Papa Eugen, šaljući 1445 godine svog poslanika u Bosnu, da ispita nauku patarena piše da su oni misterij božanskog utjelovljenja Boga Sina te muka i uskrsnuće nisu istinski nego vjeruju, prividno a gost Radin nasuprot tome svetkuje rođenje Kristovo, njegovo uskrsnuće i uzašće na nebo što ne bi činio da je sve bilo prividno (simulatorium). Ni ovdje nema dovoljno dualističke zasade ni manihejstva ni bogumilstva.

Naravno da je iz ove perspektive malo teško govoriti o tadašnjim vremenima i uopšte pojmu religije i njenog uticaja na područija, ali svakako da ova teza vezana za bogumile malo neosnovana i nelogična, jer u Bosni je morala postojati još neka religija prije Bogumila, mada je to period malo nakon osamostaljenja Bosne, koja je prije smatrana za geografski pojam, te je bila povoljno središte za širenje novih vjera i učenja, ali opet kažem, morala je postojati neka religija, makar mnogobožačka prije bogumila.Dalje, moje pitanje je, koja je to religija vladala u Bosni prije bogumilstva, i koliko je uopšte bogumilstvo uspjelo da se raširi na tadašnje stanovništvo i ako jeste, zašto je, plus navodi se da je to bila državna religija, koju je moguće ban Kulin uzeo da bi tada novonstala teritorija dobila neki svoj identitet, a sad to dalje ne mora značiti da se uspjela raširiti među stanovništvom.

Ratarstvo nije bilo samo oblik bogumilstva prenesen u Zapadnu Europu: crpao je iz snažne lokalne tradicije kvazignostickc hereze (vidi Pucch, " Catharismc ct Bogumilismc ". 5 Cini se da je prvi autor koji je povezao Crkvu bosansku s bogumilima bio Chaumettc-dcs-Fosscs, u djelu objavljenom 1816. godine (Šamic, Les Vovageurs f ' ram-ai.i, str. 131).

Nesto malo o principima Bosanske crkve/pateranstva/bogumilstva se ipak zna.

Zbog toga likovna umjetnost na područjima koja su stajala pod utjecajem bogumilstva nalazi svoju primjenu pretežno na nadgrobnim spomenicima, stećcima.

Bosanski muslimani su zadrzali mnoge obicaje iz perioda slavenskog paganizma i naknadnog perioda pateranstva/bogumilstva, kao i ostalih hriscanskih obicaja (sedmine, ceteresnice, godisnjice, svijece,...), sto nikako ne znaci da su primjenjene forme odraz udaljavanja od vjerske sustine, vec, naprotiv, predsatavljaju samo odraz u formi kroz koju se sa punim pravom zadrzalo obicajno u odnosu na okolnosti bosnjackog nacionalno-vjerskog stasanja.

S obzirom na prezentacioni doktrinalni profil objava, postavljam pitanje (za preispitivanje i razmišljanje): da li su te duše možda došle iz bogumilstva i katarstva? (Jedna činjenica stoji: one jako dobro poznaju načine kako na prijemljive ljude demoni i umrli deluju, i to i objašnjavaju podrobno u svojim objavama.) Da li Hrist, Duh Čistote, hoće i može govoriti kroz spiritističke medijume