U Barceloni sam 2002. gledao Krabuljni ples koji je bio potpuni debakl.

Opere kao što su Macbeth, Don Carlo, Krabuljni ples i Moć sudbine nisu redovito na repertoarima ni većih opernih kuća, pa je ovo prilika da se splitska publika podsjeti popularnih brojeva iz opera koje su u Splitu već igrale.

Ipak, čini se da sve ove primjedbe nisu ni najmanje zasmetale premijernoj publici, koja je novi Krabuljni ples ispratila ovacijama.

Kad je riječ o gostujućim pjevačima, za koje se tvrdi da nisu ono što jesu, recimo kako spadaju u svjetsku elitu, što ćemo potkrijepiti sljedećim činjenicama, svakom dobronamjerniku dostupnim na internetu: Christian Johannson je u zadnje četiri godine (ne govorimo o onom što je bilo prije deset ili dvadeset godina), dakle od sezone 2001. naovamo, pjevao, uz sve ostalo u Metropolitanu u New Yorku (Tosca), Areni u Veroni (Aida), Operi u Hamburgu (Cavalleria rusticana), Operi u Beču (Aida, Trubadur, Cavalleria rusticana), Operi u Tokiu (Carmen...) Olga Romanko, koja za Tatjanu Alajbeg " nije bila ni na tragu Aidinoj liričnosti i tragediji " (??? - što li to uopće znači???), pjevala je u zadnje vrijeme: u Areni u Veroni (Otello, Desdemona s Domingom), Covent Gardenu u Londonu (Krabuljni ples), Operi u Berlinu (Madame Butterfly), Operi u Amsterdamu (Aida), Operi u Beču (Trubadur), Operi u Hamburgu (Trubadur, Tosca), pa zatim u Barceloni, Stuttgartu, Buenos Airesu, Monte Carlu, Frankfurtu, Münchenu, Bologni.

Bellini: Norma, I Puritani; Bizet: Carmen; Donizzeti: La Favorita, Lucia Lammermoor; Jones: La Geisha; Lehar: Vesela udovica, Il Conte di Lussemburgo; Leoncavali: I Pagliacci; Ponchielli: La Gioconda; Puccini: Manon, Tosca; Rossini: Seviljski brijač; Straus: Un sogno di Valzer; Ugolini: Zbor zvona; Velverde: La Gran Via; Verdi: Traviata, Nabucco, Rigoletto, Krabuljni ples, La Forza del destino, Ernani, Trubadur.

Isto tako mogao je biti nazočan postavljanju koje se koristilo modernom tehnologijom i tehnikom kako bi otvorilo komad: kako bi istražilo životni stil doba u kojem je napisan, ističući pustolovine renesansnog čovjeka u ratu i ljubavi (čudovište, pobjeda) i njihovu sublimaciju u visoku umjetnost (lovorova kruna, sama opera), s likovima odjevenim kao da idu na krabuljni ples i izlaze iz zlatnog krajolika Tiziana ili Rubensa.

Njemu je, osim toga, Kazališni odbor HNK u Zagrebu dodijelio nagradu Tito Strozzi za 2007. za ulogu Renata u operi Krabuljni ples Giuseppea Verdija.

Znamo, da je maskenbal ples maškara, ples krabulja ili krabuljni ples Ima i opera »Krabuljni ples« od talijanskog skladatelja Verdija (Verdi).

Program se sastojao od Dopplerove parafraze na Bellinijevu Mjesečarku posvećenu Adelini Patti, poznatoj talijanskoj koloraturnoj sopranistici 19. stoljeća, Pascullijevih obrada na teme iz Verdijevih opera Krabuljni ples i Sicilijanske večernje, Poppovoj Fantasie brillante prema Verdijevu Trubaduru, Geninovoj Fantaziji prema Verdijevoj Traviati i Demerssemanovom briljantnom duu prema Rossinijevoj operi Guillaume Tell.

7. listopada 1865. u Zadru je izvedbom Verdijeve opere Krabuljni ples otvoreno Novo kazalište, tada najveće na istočnom Jadranu.

Premijera je trebao biti Evgenij Onjegin, pa je otpao i došao Krabuljni ples.

Anđeo čuvar i Luda plešu svoj krabuljni ples i uvlače me sve dublje i dublje u neko novo stanje svijesti.

[ 7 ] U Firenzi je npr. otkazana Straussova Salome i Šostakovićev Nos, u Genovi su skinute Janačekova Katja Kabanova, Pepeljuga i Krabuljni ples. U olimpijskom Torinu nisu još počeli skidati naslove, ali se zna da će krajem sezone prezaposleni Luka Ronconi postaviti Turandot bez scenografije.

Krabuljni ples mogao je tako biti i politička drama, i ljubavna tragedija, pa čak i groteska o kazalištem opsjednutom vladaru.

Njegov Krabuljni ples u osnovi je posve uredna predstava za nezamjeranje, koju upravo njena nespremnost za kreativni konflikt čini, u osnovi, prilično nezanimljivom.

Zanemarimo li da 27. siječnja, na dan njegove smrti, nije izvedena premijera njegova djela novoga za zagrebačko općinstvo (od trinaest koje ono nije vidjelo na svojoj nacionalnoj sceni) i prihvatimo li objašnjenje intendanta Georgija Para, da je za taj dan namjerno izabran Trubadur jer je bio prvo Verdijevo djelo izvedeno u Operi HNK-a, ipak se nameću pitanja: zašto samo jedna Verdijeva premijera (Rijeka je imala dvije, od kojih je Krabuljni ples bio uistinu verdijanska svečanost, a Split je uz redateljski moderno koncipirana Rigoletta na početku sezone na Splitskome ljetu uspješno pripremio prvu hrvatsku izvedbu Attile), i zašto baš Traviata, uz Aidu najizvođeniji Verdi zagrebačkog opernog ansambla, čija je posljednja predstava bila prije jedva sedam godina (8. travnja 1994).

Sudjeluje na regionalnim i republičkim smotrama, godišnje organizira Županijsku smotru pjevačkih zborova pod nazivom« Susret pjesme i prijatelja », koncert uz Dan grada i« Krabuljni ples ».

Njegove postave opereta i musicala na riječkoj sceni poput Male Floramye, Šišmiša, Kiss me Kate, Karoline Riječke, Jalte, Jalte, te izvedbe opernih djela Nikola Šubić Zrinjski, Traviata, Seviljski brijač, Nabucco, Norma, Krabuljni ples i mnoge druge bile su vrlo uspješne.

Opera pod zvijezdama donosi, uz Verdijeve (Aida, Traviata, Krabuljni ples, Sicilijanska večernja) i popularne arije iz Puccinijevih opera (Madame Butterfly, Manon Lescaut, La Boheme) te opera Rossinija (Seviljski brijač), Čajkovskog (Pikova dama), Glinke (Ivan Susanjin), Donizettija (Lucia di Lammermoor) i Giordana (Andrea Chenier).

Zatim su se svi uputili u Koromačno na krabuljni ples.

Njezin repertoar obuhvaća vodeće uloge u opernim djelima domaćih i inozemnih klasika te suvremenih autora: Verdija (Attila, Nabucco, Aida, Don Carlos, Moć sudbine, Trubadur, Krabuljni ples i Rigoletto), Puccinija (Turandot, Tosca, Gianni Schicchi), Mascagnija (Cavalleria rusticana), Bizeta (Carmen), Rimski Korsakova (Carska nevjesta), Brittena (Silovanje Lukrecije), Čajkovskog (Evgenij Onjegin, Mazepa), Belamarića (Priče iz bečke šume), Hatzea (Adel i Mara), Gotovca (Ero s onoga svijeta), Paraća (Judita), kao i koncertna i oratorijska djela Verdija, Mozarta, Rossinija, Händela, Vivaldija, Bobića, Kuljerića, Schuberta, Beethovena.

Krabuljni ples se upravo odigrava na pozornici mog života.

Solistica je Opere HNK-a Ivana pl. Zajca, gdje je tijekom dosadašnjeg djelovanja ostvarila niz zapaženih mezzosopranskih uloga među kojima se ističu kreacije Adalgise (Norma), Azzucene (Trubadur), Ulrice (Krabuljni ples) te Carmen i Orfeja.

Krabuljni ples, Verdijevo remek-djelo zasnovano na povijesnom događaju iz 18. stoljeća, atentatu na švedskoga kralja Gustava III za vrijeme krabuljnoga plesa u Kraljevskoj operi, nadahnulo je bugarskoga redatelja Plamena Kartaloffa da tu političku dramu na čijoj se pozadini isprepleću strasti i tragične sudbine ljubavnoga trokuta aktualizira i osuvremeni, na modernoj sceni Dinke Jeričević i prikladnim kostimima Irene Sušac, koristeći se nizom simbola poput minijaturne makete kazališta na pozornici, koja uz decentnu koreografiju Snježane Abramović navješćuje tragediju na samu početku i ispraća je na kraju predstave.

U repertoaru dramskog soprana nema malih uloga, već su sve glavne i naslovne, od primjerice dviju Leonora i Amelije u Verdijevim operama Trubadur, Moć sudbine i Krabuljni ples, Judite u Bartokovu Dvorcu Modrobradog, Madeleine u Andreu Chenieru, Sente u Wagnerovu Ukletom Holandezu i Santuzze u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani, do Tosce, Aide, Gioconde i Norme.

Oko mene su ludovale maske krabuljni ples na tren sakri sreću u klaunov osmijeh ili možda u smijeh hijene u štektanje lisice u zavijanje vuka a onda tišina, nebo prosu koriandole, ponovo zasjaše kristali snova.

Već 1998. godine, nakon završetka rata, postavlja prvu poratnu opernu premijeru u Sarajevu, Puccinijevu Toscu, potom 1999. i Verdijeva Trubadura, a 2000. praizvedbu prve bosanske opere Hasanaginica Asima Horozića te u ožujku 2001. Verdijev Krabuljni ples.

Oko nje krinke igraju krabuljni ples i, kao tužnoj Poeovoj priči, čekaju prelamanje dana u dan da ubiju kneza Prospera i njegove sljedbenike.

Od 1997. godine surađuje s opernim kućama u Zagrebu, Osijeku i Novom Sadu gdje je ostvario niz solističkih uloga u operama: Rigoletto, Krabuljni ples, Evgenij Onjegin, Carmen, Gianni Schicci, Sonnambula, Figarov pir, Ljubavni napitak, Tosca, La serva padrona, Nikola Šubić Zrinski, Cosi fan tutte, Ero s onoga svijeta, I Pagliacci, La boheme, itd.

Pravi verdijanski sopran dolazio je najviše do izražaja u ulogama Verdijevih heroina: Aide, Amelije (Krabuljni ples), Leonore (Trubadur i Moć sudbine), Elizabete (Don Carlos), Desdemone (Otello) te Santuzze (Cavalleria rusticana), Leonore (Fidelio), Tosce, Madeleine (Andrea Chenier), Sente (Ukleti Holandez), Gioconde i još u mnogim drugim naslovnim i glavnim ulogama.