nije lako komentirati događaje koji su bili u nedavnoj budućnosti i pri tome dati neke relevantne ocjene, a obzirom da sam na ovom forumu pročitao nevjerojatne komentare teško je ostati ravnodušan. pišući ovo u trenutku kada je forum izgubio potpuno na objektivnosti i autentičnosti je nesumnjivo uzaludan posao zato se neću posebno niti truditi, i svakako je da ću se manje zajebavati zbog ozbiljnosti teme. svi oni koji se čude srpskom egzodusu zaboravljaju činjenicu da je sve to bio rezultat pomno planirane aktivnosti koja je započela dolaskom slobe na vlast, kada su srbi imali većinu u vojsci, sigurnosnim službama, federalnim institucijama. trebao im je cassus belli da se obračunaju sa svim neistomišljenicima, bilo to albancima, slovencima ili hrvatima; bosna je bila šlag za kraj. ništa to nije bilo slučajno, a sramnu ulogu je odigrala i spc kada su pravoslavni popovi po hrvatskim župama (parohijama) pripremali psihološki obične pravoslavce koji su godinama živjeli u nekakvom bratstvu i jedinstvu. mnogi od tih popova su medju prvima netragom nestali, kao i svi oni koji su bunili običan narod kako bi se domogli vlasti, poput onog nesretnog zubara ili psihijatra. u beogradskim novinama su počeli izlaziti feljtoni o ndh, ustaškim zločinima, koji me podsjećaju na neke postove na ovom forumu, počeli su izlaziti feljtoni o srbima kao potomcima hazara, sumerana, homogenizirajući ih dogadjajima tipa gazimestan ili kostima nekog svetca kojeg su nosali po " srpskim zemljama ". kada to gledam iz ove perspektive, sve je bilo spremno za klaonicu koja se ubrzo i desila. slobo je tu vjerojatno igrao sa šipkom u rukama sa krajinom, jer je bio svjestan nakon medjunarodnog priznanja hrvatske da krajinu neće moći " prisajediniti " kao treće oko u glavi, ona mu je sa krajišnicima trebala samo kao moneta za potkusurivanje imaginarnih dealova u koje je vjerojatno uvučena i hrvatska politika. krajišnike bi naselio umjesto izbjeglih hrvata po vojvodini i kosovu i potpuno homogenirao srbiju. vjerojatno su on tuđman i izetbegović bili uvjeravani od glavnih igrača da su upravo oni izabrani vođe koji će biti glavni, a u stvari su sa svom trojicom manipulirali da bi u konačnici imali ono što imamo danas: bondsteel na kosovu, al kaidu u bosni, oluja je zločin, hrvati su isti kao i srbi, itd. kada nemaš veliku batinu iza leđa sa huliganom koji maltretira cijelu ulicu pokušavaš pregovarati, dati mu iz džepa sitniš, kupiš ciglu koju ti nudi, dok se ne izvučeš. kada imaš veliku batinu huligana opališ po sred čela i sigurno te više te neće maltretirati, ne izmotavaš se u pregovorima. to bi možda bio najkraći opis smisla oluje. čitajući nevjerojatne komentare ljudi koji vjerojatno nikada nisu prespavali niti jednu noć u rovu, ili drhtali od straha očekujući da će te sljedeća granata pretvoriti u porciju mješanog mesa, koji se rugaju sa operetnim karakterom akcije zaboravljaju neke činjenice; - hrvatska je bila prepolovljena, u petoj godini rata, na putu prema kamenom dobu, - srpska vojska je spremala posljednji koljački poduhvat prema bihaćkoj enklavi prema kojem bi srebrenica bila izviđački piknik, padom bihaća srbija bi dobila kompaktnu vezu sa krajinama i još jedno etničko čišćenje, stotine tisuća izbjeglica bi ponovno preplavile hrvatsku sa nesagledivim posljedicama. - vojnički gledajući krajina je bila gotova kada je hrvatska vojska tenkovima izašla na dinaru, i kada su velike cijevi legle na troglav; malo ljudi zna kakav je to poduhvat izvela hrvatska inženjerija na čelu sa rojsom, ma što mislili o njemu i on je sa momcima svoj posao obavio, u povijesti ratovanja nitko nije tenkove toliko visoko podigao. knin je bio na pladnju, i srbi su to itekako dobro znali. nije im pomogao niti veliki srpski vojskovođa ratko mladić, bosanski srbin, koji se proslavio u borbama po hrvatskoj protiv nenaoružanih jedinica mupa i policijske rezerve, i u bosni protiv nenaoružanih muslimana. sa druge strane srbi su potrošili lovu, održavati toliku vojsku i voditi ratove na tolikoj bojišnici je dovelo do bankrota, i među njih se uvukao defetizam, pogotovu kada su gledali kako se hrvatska vojska od kaubojskih dragovoljaca pretvorila u respektabilnu vojnu silu. gardijske brigade, pogotovu 4, 7 i 1 su mogle glatko uz rame sa amerima u pustinjsku oluju što se tiče razine profesionalizma. sa druge strane tu su bili raspadnuti ostatci bivše jna, pomiješani sa nekakvim kninđama, i beogradskim psima rata (vikend ratnici) koji su u dubini znali da ih je slobo zajebao i ostavio nek se jebu sa hrvatima. kada ih je u jutro oluje poklopila kiša raketa vbrova i granata smrzlo im se govno u guzici, znam kakav je to osjećaj. noge otkazuju, linije se raspadaju, užas se proširi kao požar medju vojskom, civili skupljaju najnužnije stvari i bježe kao stoka za predvodnikom stada, nastaje opća bežanija, svako spašava svoju guzicu... srbima su ostavljeni pravci za bijeg, klasika, zvijer u zamci se bori do smrti; da su kojim slučajem srbi ostali u krajini, i da je srpska vojska branila svoje položaje poput hrvata u vukovaru oluja bi vjerojatno bila najveća klaonica nakon drugog svjetskog rata sa tisućama mrtvih vojnika i civila. hrvatska vojska je dobila zamah i došla na domak banja luke; gotovina im je isključio struju i da su hv i armiju bih pustili sa lanca vjerojatno bi hrvatska čizma prvi put u povijesti prešla drinu (mnogi zaboravljaju tu činjenicu, srpska čizma je prešla drinu i ostala iza drine). mnogi se pitaju kako bi bilo da su oni ostali u krajini, ja osobno mislim da su oni otišli jer nikada nisu priznavali hrvatsku kao svoju domovinu, niti će je ikada percipirati tako, a vrlo dobro su znali što se u ratu dešava kada vojska prolazi, kao kada su oni gazili po hrvatskoj 91, pa su ubijali starce koji su ostali u selima naivno vjerujući da im susjedi neće ništa. gledajući stvari iz druge perspektive, hrvatska je ostvarila briljantnu pobjedu, kojom je odradila prljavi posao amerikancima i bošnjacima, sportski gledajući nikada nije bila meč lopta već samo jedan set nakon kojega su došla mučna pregovaranja i krah hrvata u bosni. svi oni koji gledaju krajinske traktore, i kukaju o kletoj sudbi zaboravljaju da su to isto i hrvati napravili iz bosne u hrvatsku, samo to nikada neće imati mitske proporcije kao što to imaju svjetski mitomani broj jedan naši dragi susjedi. oni su od tih traktora napravili mit, zamjenjujući realnu činjenicu da su izgubili rat koji su započeli mitom o srpskom stradanju, što svakako nije dobar temelj za neki tzv. dobrosusjedski život u budućnosti.