1931. godine, rukovodstvo Društva na čelu s dr. Ivanom Pernarom, odbilo je sudjelovati na dočeku kralja Aleksandra prilikom njegova posjeta u Šestine.

U vrijeme vladavine kralja Aleksandra, Vodice potpadaju pod talijansku vlast, a zatim 1921. ulaze u sastav Kraljevine SHS.

Pa ipak, dvije osobe nazočne na Košutićevu predavanju, nastojale su odgovornost za uspostavu diktature sa Srbina i kralja Aleksandra prebaciti na parlamentarni sustav i Hrvata, vrline kojega su vjerojatno zamjetljivije nego njegov nedostatak.

Prva četnička udruženja u Hrvatskoj osnovana su u Zagrebu još 1927. godine (akcioni odbori) i to Udruženje četnika za čast i slobodu za Kralja i Otadžbinu Petar Mrkonjić i Udruženje četnika za čast i slobodu otadžbine, ali su ona bila raspršena uvođenjem diktature kralja Aleksandra 6. siječnja 1929.

Tom su prigodom službene predstavnike imale sve zagrebačke građanske i vojne vlasti te kulturna i ina društva: Profesorsko društvo, Jugoslovenska matica, Jadranska straža, Udruženje jugoslovenskih učitelja, Savez dobrovoljaca, Orjuna, Istra, Jurislav Janušić, Narodni ženski savez, Kolo sestara SHS, Jugoslovenska žena i dr. Osim njih, proslavi su prisustvovali veliki župan zagrebačke oblasti Treščec i zastupnik kralja Aleksandra, general Uzun Mirković.

Nakon pogibije kralja Aleksandra 1934., raspisani su 1936. godine općinski izbori koji su, jednako kao i parlamen tarni izborni rezultati od 1938., potvrdili jednodušno opredjeljenje Dugopoljaca za listu HSS-a.

Pred kraj prošle godine napunilo se devedeset godina od proglašenja prve jugoslavenske države, a početkom ove osamdeset od zavođenja diktature kralja Aleksandra Karađorđevića.

Biti će obrađene još uvijek aktualne teme o komunističkim zločinima i vlasti (dr. sc Zlatko Begonja), ženama ubojicama (Ana Anić Ivičić), političkim urotama u Hrvatskoj (dr. sc. Mladen Ančić), Japanu i atomskoj bombi - smišljeno ubojstvo ili planirana akcija (Ante Batović) kao i marsejskom atentatu na kralja Aleksandra (dr. sc. Tonći Šitin) te i o drugim povijesnim odjecima (samo) ubojstava.

U 10:00 starter daje znak za start i gusjenica se lagano pokreće duž Bulevara kralja Aleksandra, startnu liniju prelazim 40 - tak sekundi nakon starta.

A kada su se poslije Prvog svjetskog rata Karađorđevići raširili i po Brodu (Trg kralja Petra, Ulica kralja Aleksandra) mojoj se ulici daje ime srpskog vojvode Radomira Putnika.

To je bila uvertira za uvođenje šestosječanjske diktature kralja Aleksandra 6. 1. 1929., kada će kralj zabraniti djelovanje svih političkih stranaka pa tako i HSP-a.

Ako nismo podigli spomenik diktatorima poput kralja Aleksandra i Tita, onda nećemo ni jednom autokratu kakav je bio Tuđman, kazao je gradski vijećnik HNS-a i član Komisije za imenovanje ulica, trgova i spomenike Joško Dvornik

Tradicionalni sluge svih režima, alkari su u prošlosti uživali pokroviteljstva kralja Aleksandra, Ante Pavelića, Josipa Broza, Franje Tuđmana

Dapače, u gradu gotovo da i nema neke ulice s nekim neutralnim imenom, nego samo srpskim (župna crkva se nalazi na križanju ulica svetog Save, kralja Aleksandra, Vidovdanske i braće Jugovića; dobojske osnovne škole zovu se Dositej Obradović ", Sveti Sava " i Vuk Stefanović Karadžić "; najveći broj dobojskih katolika živi u ulici đenerala Draže...) http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=6353: josip-senjak-upnik-u-doboju-hrvatska-od-nas-die-ruke catid = 54: razgovori Itemid = 22 (http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=6353: josip-senjak-upnik-u-doboju-hrvatska-od-nas-die-ruke catid = 54: razgovori Itemid = 22)

Govoreći o situaciji u Jugoslaviji nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra Karagjorgjevića, istaknuo je ponovo tradicionalne razlike kao važnu činjenicu u razumijevanju unutarnjih sukoba.

Bitno u stavu hrvatske političke klase u trenutku proglašenja diktature kralja Aleksandra jest preferiranje sadržaja (autonomije s perspektivom državnosti) pred formom (demokracijom).

Svjesno se izlažući lošoj percepciji (poput mnogih prethodnika iz ranijih razdoblja, ali i kasnije) u trenutku proglašenja diktature kralja Aleksandra, hrvatska politička klasa još je jednom u 20. stoljeću pokazala državotvornu zrelost.

Društvo je 20. rujna 1931. godine ukazom kralja Aleksandra I odlikovano Zlatnom medaljom za građanske zasluge a 1934. godine članovi Društva prihvaćaju preporuku Vatrogasnog saveza Kraljevine Jugoslavije da pristupe osnivanju podmladka.

Kulturne i znanstvene veze nisu više tako žive, a nakon uspostave diktature kralja Aleksandra 1929, i ti kontakti nailaze na ozbiljne zapreke od strane Beograda.

U travnju 1929. Ante Pavelić i Gustav Perčec posjećuju Sofiju, gdje potpisuju sporazum s Vančom Mihailovim o zajedničkoj borbi protiv diktature kralja Aleksandra s krajnjim ciljem odcjepljenja Hrvatske i Makedonije od Jugoslavije.

Konkretan je čin tog sporazuma atentat na kralja Aleksandra u listopadu 1934. U tom se razdoblju kontakti između Bugara i Hrvata u području znanosti i kulture nastavljaju, ali sve više počinju dobivati oblik osobnih kontakata.

Kažu da je doglavnik tzv. NDH Ademaga Mešić na suđenju 1945., nakon što su ga partizani pokupili u Austriji, izjavio da se ne osjeća krivim i da bi ga trebalo pustiti na slobodu, jer on im može koristiti i vjerno služiti kao što je služio cara Franju, kralja Aleksandra i poglavnika A.

Godine 1934. ustaše su ubile srpskog kralja Aleksandra tijekom njegovog posjeta Marseilleu.

U rujnu te godine Pavelić ga je poslao u Mađarsku, gdje je izabrao tri atentatora za za napad na kralja Aleksandra u Marseilleu.

Nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra 1929. godine svako djelovanje pod hrvatskim imenom i trobojnicom bilo je opasno pa se dekretima vlasti učitelji premještaju, tj. protjeruju u najzabitnija mjesta širom države.

Prvobitno je trebala pokrivati samo područje od stvaranja Jugoslavije 1918. do prvih višestranačkih izbora 1990., jer sam je zamislio kao nastavak knjige Josipa Horvata " Povijest novinstva Hrvatske 1771. - 1939. ", koju on faktički završava s diktaturom kralja Aleksandra 1929. godine.

Shvaćao je da su hrvatski zahtjevi opravdani, ali je oklijevao s novim potezima jer da ne može do kraljeve punoljetnosti dopustiti nikakvih važnijih političkih promjena, budući da je dužan mladom kralju Petru II. predati državu onakvom kakva je bila u času smrti kralja Aleksandra (inače njegova bratića).

U naselju Tikveš je dvorski lovno-rezidencijalni kompleks (kralja Aleksandra i predsjednika Tita) i lovačka ladanjska vila.

8.6.1922. prilikom ženidbe Kralja Aleksandra bila je upriličena veslačka regata u Beogradu na kojoj je sudjelovao i VK Neptun te pobijedio u četvercu preklopne građe i osvojio pehar, dar kralja Aleksandra.

To su isto radili i makedonski revolucionari koji su zajednicki 1934. ubili u Marseillesu kralja Aleksandra.