Svetoandrejska skupština Na osnovu akta optužbe koju su izradili Grujić i Garašanin zbacila je kneza Aleksandra Karađorđevića i dovela na tron Miloša Obrenovića.

Unatoč ruskom zahjtevu za smjenu protivnik je austrofilske politike kneza Aleksandra Obrenovića i smatrao kako se Srbija treba oslanjati na Francusku i Rusiju.

Optužnica se odnosi na zločine počinjene između srpnja i studenog 1995. kad je Vojska RS ušla u Srebrenicu/Obrenovića dodatno tereti veza s generalom bosanskih Srba Radislavom Krstićem kojem se u Haagu sudi za genocid u toj UN-ovoj zaštićenoj zoni Iscrpnije...

A, opet, Karađorđevići su kao dinastija nastali na najbrutalniji način ubojstvom Obrenovića.

Pahor, koji stalno naglašuje da je njegova uloga samo posrednička ' ' pri stvaranju nove alijanse na Zapadnom Balkanu ' ', u Smederevu je otkrio svoje divljenje spram Obrenovića i Karađorđevića, ' ' što nikako ne znači da zagovaram povratak u monarhiju.

Jakovina čitao Štedimliju, znao bi da se knez Petar I Karađorđević na tron u Dedinju popeo krvavim državnim udarom od 29. svibnja 1903. godine, kada su srpski oficiri, koji će poslije postati poznati kao pripadnici tajne i urotničke organizacije Ujedinjenje ili smrt " (znana još i kao Crna ruka), upali usred noći u Konak ", i ustrijelili svoga kralja i vrhovnog zapovjednika Aleksandra Obrenovića, i njegovu suprugu, te ih dokrajčili sabljama nakon što su ih preko balkona kraljevske palače bacili u dvorište, a uz to pobili gotovo cijeli kabinet vlade Kraljevine Srbije.

Ban Pejačević dobio je 1882. godine šifrirani brzojav od ministra unutrašnjih poslova Kolomana Tisze gdje piše da se atentat na srpskog kralja Milana Obrenovića pripisuje socijaldemokratskoj partiji, a njeni članovi borave u Osijeku i Zemunu.

Po izbijanju Timočke bune napušta zemlju, a u prosincu 1883. godine je, u odsutnosti, osuđen na smrt. [ 1 ] Poslije abdikacije kralja Milana Obrenovića (1889.), bio je amnestiran, vratio se u zemlju i ponovo preuzeo vodstvo ultradesne Radikalne stranke s kojom dolazi na vlast. [ 1 ]

EkM je, naime, nađen u srpskom manastiru Hilandaru i prilikom jedne posjete srpskog kralja Aleksandra Obrenovića tom manastiru (1896.) hilandarski kaluđeri su ovaj kodeks poklonili kralju.

Autoritet tadašnje kraljevske tajne policije Dragomir Dragi Jovanović, također je bio dio tog klana, koji je o omiljenom kralju Karađorđeviću pred agentima OZNA-e dao slijedeću izjavu: " Odstranjivanje brata (kraljevog brata Đorđa) s položaja nasljednika prijestolja prva je prljava i gadna stvar. " - ispričao je Dragi 7. kolovoza 1945. Naime, Karađorđević se do kraljevskog trona uspeo isključivo zahvaljujući organizaciji Crna ruka i njenim sljedbenicima, a nakon ustoličenja, obećao im je apsolutnu podršku za vrijeme svoje vladavine, pa su razni Jovanovići u tom režimu obnašali mnoge odgovorne dužnosti.U toj i takvoj kraljevini, koja je nastala uklanjanjem dinastije Obrenovića, nakon toga i uklanjanjem kraljevog brata, kralj je za sve nasilne i ugnjetačke zadatke protiv Hrvata - koristio isključivo kadrove organizacije " Ujedinjenje ili Smrt ", koje je šef tajne policije - Jovanović, birao iz reda odanih Srba.

Iz njega je vidljivo da su postojale dvije takve obuke - prva u Pančevu, a druga u Bijeljini gdje su tri instruktora Vojske Jugoslavije poslana da obučavaju pripadnike. Mi spominjemo i nekadašnje oficire Vojske Jugoslavije Petra Salapuru, ađutanta Ratka Mladića Dragomira Pećanca, komandanta 10. diverzantskog odreda, zatim Zorana Obrenovića, Milorada Pelemiša za kojeg imamo dokaze o umiješanosti i u zločine na Kosovu.

Obzirom da to uključuje uredan ritam i likvidacijaa sa rezaanjem na komade, kao po " srpsskim " područjima RSK, RS i drugima, počevši od vladara Obrenovića, u zadnje doba preko Ivana Stambolića i Đinđića i razne, pa sada slučaj Kosovo dobija težište u hajci i lovu na svjestki respektabilnu humanitarku Natašu Kandić, na LDP političku opciju i zadnje preživjele predtssavnike svijesti, najistaknutijee srpske intelektualce i slično; - odmah potom to služi za pritisak i čišćenje preostaalih manjina, ono što u širenju Srbije na sjever i zapad id kao normalno, jer je težište rasprave čak na Sloveniji a na Hravstkoj normalno, pa kakve veze ima što nestaju Hrvati, mađari i drugi u Srbiji, pravnoj državi na čelu sa Tadićem koji odaje OK dojam, kao cijeli Beograd inače, središte najupornijih zločina zadnje stoljeće; - odmah potom to služi za daljnje igre sa Srbima sve i svuda, logična proširenja prijateljstva i suradnje sa Rusijom, tako darago i hrvatskoj " eliti " jer se ne treba obazirati na " birokratizirane " i nazadne fore o ljudima i narodima a mogućnosti suradnje i zabave su neograničene i impresivne.

No, realno se može pretpostaviti da je razlog bio i to što je stari srebrni novac nosio na sebi oznake dinastije Obrenovića, a 1903. godine ta dinastija je smenjena i doveden je na presto Srbije Petar Karađorđević, što je valjalo označiti i izdavanjem novog i povlačenjem iz opticaja starog srebrnog novca.

To su, istovremeno, prve godine knezovanja punoletnog Milana Obrenovića u Srbiji, koja je još uvek formalno u vazalskom odnosu prema Carigradu.

Karadjordjevića, zajedno s dvojicom njegovih suradnika, suučesnika u ubijanju Obrenovića i Franje Ferdinanda.

Aleksandar, nažalost, nije imao u sebi ništa od očeve tolerancije i širine duha; od početka nastupa kao despot, po uzoru na svojeg imenjaka Aleksandra Obrenovića.

Sredinom 19. stoljeća, u vrijeme osamostaljivanja srpske države, Požarevac postaje, pored Kragujevca, druga prijestolnica kneza Miloša Obrenovića.

Poema je ismijavala srpsku monarhiju, posebno kralja Milana Obrenovića.

Sedam godina poslije, na proslavi Dana Kraljevine, opet 06.03. (ili 22. veljače) 1889. kralj Milan Obrenović je objavio svoju abdikaciju, a ta abdikacija bila je uvod u skori pad dinastije Obrenović (opet izuzetno nasilni činom tj. zvjerskim umorstvom Kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin u Majskom prevratu 1903 godine), te skori ponovni dolazak Karađorđevića na vlast.

Za nevolju, postoji i konkurentska ponuda koju zastupa izvjesni Dragan Ađanić (glumi ga slabo poznati Matthew Marsh), psihopatski Srbin, čija se organizacija zove Crna ruka, isto kao i nekadašnja urotnička družba koja je 1903. likvidirala kralja Aleksandra Obrenovića i Dragu Mašin.

Kao gimnazijalac uređivao je gospićki list Hrvat. (349) Stric mu Stevo bio je ađutant kralja Milana Obrenovića, a sinovi su ovoga Staša komponist i Aca glumac.

vaša povjest je protkana međusobnom klanju za vlast od obrenovića i karađorđevića pa terorističke organizacije " crna ruka ", seckanja kralja i kraljice kao gibanice i bacanje njihovih leševa u dvorište do najnovijeg ubojstva vlastitog premijera đinđića. logika kaže da se između dva svjetska rata morao pružiti otpor velikosrpskom teroru, ubojstvo zastupnika u skupštini i sva druga zločinačka djelovanja. kad spominjem agresiju protiv republike hrvatske onda podsjetnik da su hrvatski zarobljenici bili u logorima u srbiji, a " srbija nije bila u ratu ". @cepokotim.. špegelj je počeo rovariti i negativno djelovati poslije kad je rat prestao, vjerovatno jal jer društvo u kome je on djelovao vršilo je nevjerovatnu destrukciju, neki tu družinu nazivaju haaška mreža.što ste rekli da pišete badava, nije točno to sam uzeo na znanje, ako je to točno onda vjerujte da špegelju ne bi ništa falilo u zatvoru, mi bi vjerovatno izvršili neku zamjenu a on bi svatio i osjetio kako je hrvatskim vojnicima, mupovcima, zng-ovcima bilo u srpskim logorima i logorima po bosni i hercegovini.

Stihove himne napisao je 1872. godine Jovan čorševiću slavu, nećaka ubijenog kneza Mihaila Obrenovića.

Godine 1903. izvršen je atentat na srpskog kralja Aleksandra Obrenovića i kraljicu Dragicu, koja je imala veliki utjecaj na mladog kralja, a bila je pronjemački orijentirana.

Ako su za srpsku desnicu, kao što govore, onda je njihovo mjesto pod zastavom Karađorđa, Dositeja, Vuka, Obrenovića, Karađorđevića, Vojvode Mišića, generala Mihailovića, Cvijića, Pančića, Tesle, Pupina, Milankovića, Crnjanskog, Andrića.

Jedino za srpskoga kneževića Obrenovića rado je pripovijedala da je jedne sezone u Rogacu vječno bio uz nju.

On je prekinuo orijentaciju Obrenovića prema Austro-Ugarskoj; tako je započet konflikt koji eskalira sve do Prvog svjetskog rata.

Po izjavi Obrenovića, poručnik Drago Nikolić ga informirao o naredbi Mladića preko potpukovnika Popovića koji je tražio da se " Muslimane pobije u Zvorniku i da nema govora da idu u Batković jer Međunarodni crveni križ zna za Batkoviće ".

Svjedočenje Obrenovića potvrdio je i zapovjednik Bratunačke brigade Momir Nikolić koji je priznao i svoje direktno učešće u zločinu jer je predložio višim oficirima Beari, Kosoriću i Popoviću da zarobljenike koji su držani u Bratuncu pobiju u krugu državnog poduzeća " Ciglana " i u rudniku " Sase " u Sasama.

Godine 1829. na poziv Jevrema Obrenovića, Miloševog brata, osnovao je Šlezinger u Šapcu orkestar sastavljen od šesnaest muzičara, koji je prešavši u Miloševu službu popunjen novim članovima imao veoma raznolik repertoar: narodne melodije, potpurije, fantazije, marševe i druga prigodna dela za vojne i druge potrebe.