U Zagrebu ga i zatiče slom Austro-Ugarske, a potom i ujedinjenje i stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Od te točke treba krenuti i doći do konačne istine. može krenuti i od Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca koja je za godinu-dvije postala Kraljevina Jugoslavija točnije Kraljevina Srbija.

Srpska Pravoslavna Crkva Autokefalna beogradska mitropolija kao takva potje e iz godine 1879. Nakon prvoga svjetskog rata viče autonomnih pravoslavnih Crkava na podru ju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslavije) sjedinjeni su u jednu Srpsku Pravoslavnu Crkvu.

Ranije smo nasilno ulazili u državne tvorevine poput Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ili Jugoslavije, i sad, iako ne ulazimo nasilno, kao da nismo sami sposobni organizirati svoj život.

U razdoblju nakon rata, grad se ubrzano razvija kao kulturno, administrativno, i gospodarsko središte, a za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Split postaje sjedištem Primorske banovine.

SUDBINA PERPERA U KRALJEVINI SRBA HRVATA I SLOVENACA: Perper kao jedan od simbola države Crne Gore poslije stvaranja Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, zadesila je sudbina njegove države.

Tako je ostalo nešto više od dvije godine, do 8. IX 1921, kada je u Službenom listu Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, br 199, objavljeno: Rešenje, 1) da se izvrši zamena crnogorskih perpera, ukoliko su blagovremeno prij-avljeni i popisani i to samo prijavljenim licima i firmama po relaciji 1 dinar za dva perpera za imaoca preko 5000 perpera; a za imaoca do 5000 perpera, po relaciji 1 dinar za 1 perper; 2) da se likvidacija privatno-pravnih odnosa koji glase na perpere ima izvršiti po relaciji 2 perpera ravno 1 dinar; 3) Ovlašćuje se Ministar finansija da prednje rešenje u svemu izvrši.

Nakon uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1.12.1918. nije mu bilo dopušteno da radi kao profesor na zagrebačkom sveučilištu; zbog toga se počeo baviti književnošću.

Nakon svršetka rata i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (prosinac 1918) postignuta bliskost u nacionalno-političkim odnosima dvaju naroda postupno kopni.

Nakon I svjetskog rata na području Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u optjecaju je bilo pet različitih valuta: - austro-ugarsko-hrvatska kruna, bugarski lev, njemačka marka, crnogorski perper i srbijanski dinar.

Unatoč takvom omjeru zamjene, kruna je imala istu kupovnu moć kao i dinar (napr. u Beogradu se 1919. godine za jednu krunu mogla kupiti ista količina robe kao za jedan dinar) 21. Funkciju emisijske banke počinje obavljati Narodna banka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je nastala od Narodne banke Srbije i slijedila njezin interes.

Rapalskim ugovorom, 1922, to je potvrđeno ugovorom između Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Škola je djelovala sve do 1918. kada je ukinuta odlukom vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pa su redovnice otvorile samostan svim potrebnicima ne samo s Pala nego i udaljenih romanijskih sela.

Od najranijih vremena do danas na području Hrvatske izmjenjivali su se novčani sustavi Rimskog Carstva, Franačke države, Mletačke Republike, Austro-Ugarske, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, SFRJ i danas - vlastiti novčani sustav Republike Hrvatske.

Nakon uspostave Države pa Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu je 1919. osnovana Generalna direkcija voda koja je, između ostalih, osnovala Hidrotehnički odjeljak i u Brodu na Savi.

Iste (1909.) godine počeo je kao suplent raditi u Zadru na državnoj gimnaziji s hrvatskim nastavnim jezikom, na kojoj je potom profesor sve dok god. 1921. Zadar Rapallskim ugovorom između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije nije pripao Italiji.

Prema njima, Jugoslaviju je stvorilo Otomansko carstvo, na čelu s Titom, a nastala je 1929. iz Kraljevine Srba, Hrvata i Čeha te se sastojala od 8 Republika.

Sadržajno, autori su nastojali prije svega istražiti zajedničku prošlost u doba postojanja Habsburške Monarhije i Kraljevstva/Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Preciznije, predsjednik vlade Srbije bio je 1904 - 1918., s tri prekida i predsjednik vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u periodu 1921 - 1926., s jednim prekidom.

Nakon I. svjetskog rata Ruskamen ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a zatim Jugoslavije.

Proces nasilne promjene demografske strukture i zemljisnog vlasnistva vrsi se sistematski od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), pa traje skoro 80 godina, ali sve do 1992. godine Srbi nisu u gradu Banjaluci cinili apsolutnu vecinu stanovnistva.

Navedimo i činjenicu, da je na osnovu autokefalnog propisa iz Halcedona, za cijelo područje bivše kraljevine Srba, Hrvata i Slovenca (SHS) godine 1920. ukinuta hrvatska grčkoistočna/pravoslavna crkva i to Uredbom kralja Petra I.

Trajalo je to sve do propasti Austro-Ugarske, kada ih se većina nije htjela pomiriti s promjenom i prihvatiti državljanstvo novostvorene države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nego su optirali (opredijelili se) za Italiju i povratili se u zemlju odakle su im preci došli.

Prosinačke žrtve naziv je za krvavo gušenje protujugoslavenskih manifestacija 5. prosinca 1918. u središtu Zagreba, nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. prosinca 1918. i proglašenja ujedinjenja sa Srbijom.

Tu su, primjerice, prikazane fotografije Sokolskog sleta, ulaska vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Benkovac 1921. godine nakon odlaska vojske Kraljevine Italije, fotografije koje je na talijanskom frontu Prvog svjetskog rata svojim fotoaparatom zabilježio Zvonimir Novaković.

Važan dio knjige posvećen je povljanskim iseljenicima koji su imali slične motive za iseljavanje kao i ostali stanovnici tadašnje Austro-Ugarske: bijeg od gladi, odlazak iz Austro-Ugarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca zbog gušenja građanskih prava i dugotrajnoga služenja vojske, te liberalne politike koju je Austro-Ugarska imala prema onima koji su željeli iseliti, a Sjedinjene Države i Latinsko-američke zemlje prema onima koji su željeli useliti.

Nu, u napose veliku krizu Hrvati su zapali tijekom opstojnosti velikosrpske nenearavne tvorbe Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije (1918. - 1941.).

Kada se piše Obznana, sa velikim slovom, misli se na tako naslovljen dekret vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 30. prosinca 1920, kojim su sužena razna demokratska prava građana »u nužnoj obrani države«.

Tradicija kaznionice trajala je tokom Austro-ugarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kada je proširena izgradnjom novih objekata.

Nakon I. svjetskog rata Dalmacija postaje dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine SHS, koja 1929. dobiva naziv Jugoslavija.