pocelo je tako obicno. vjezbanje, kava, posao, dogovor za malo cage navecer. a sve se prolongiralo. prvo, nismo na cagu isle samo seka i ja (seka kao moja sogorica, tako ju zovem jer nikad nisam imala sestru, a uvijek sam ju htjela), kako je bilo planirano, vec i moja dobra prijateljica micika koja je i sama bila malo down. pa nismo krenule u 8, nego skoro u 9 jer nam se pred nosom dogodila saobracajka. kako se sve odvilo, vidjela sam, ali nesvijesno. jer sam, prema rijecima micike, na prvi zvuk lomljave stakla pokrila oci rukama i usutila. nisam ni bila svijesna toga. kao malo dijete koje se boji neugodnih zvukova. ali naravno da smo izasle iz auta da vidimo jel treba zvato hitnu, jel se netko porezao ili je u soku. i zavti policiju. naravno, nakon prvih minuta smijeha i uzdaha olaksanja, jednog clana nesrece je ipak pustio adrenalin, pa je osjetio sok i trzaj kraljeznice. ipak, i najmanji udar nije bezazlen. a lupila su se dva auta pri brzini od 10 km/h. pa onda zovi hitnu i bracu koji zivi u toj ulici, a koji je isto doktor. pa iskazi, pa podaci, pa bla...