1 Stefan despot, najslađem, najljubaznijemu i nerazdvojnom srca mog, sugubo željenom, i mnogo, premudrošću obilnom, carstva mog iskrenome, (ime rekavši), ljubazan u Gospodu celov, i neoskudno s tim milosti naše darovanje. 2 Leto i vesnu Gospod sazda, što i psalmopevac kaza, krasote u njima mnoge, pticama brzo, veselja puno preletanje, i gorama vrhove, i lugovima prostranstva, i poljima širine; vazduha tankog divotnim nekim glasima oglašenje; i zemaljske daronose mirisnog cveta, i travonosne; no i čovekove biti same obnovu i razigranje dostojno ko da iskaže? 3 Ali sve ovo i čudodela Božja ina, što ni oštrovidni um sagledati ne može, ljubav sve prevashodi, i nije čudo, jer ljubav je Bog, kao što reče Jovan Gromovnik. 4 Svaka laža mesta u ljubavi nema, jer Kain, ljubavi tuđ, Avelju reče: Iziđimo u polje ". 5 Bistrotečno i oštro ljubavi je delo, dobrodetelj prevaziđe svaku. 6 Lepo David ovu rekav ukrašava: K ' o miro s glave na bradu silazi Aronu, i k ' o aermonska rosa na gore što silazi sionske ". 1 7 Junoše i deve, ljubavi prikladni, ljubav uzljubite, al ' pravo i nezazorno, mladićstvo da ne povredite i devstvo, božanstvenome čim naše prijanja biće, božanstveno da ne uznegoduje.