Ćosan je umro, onako subudalast svrat ' o negdje s ćuprije u vodu; Sejid je u soldačiji, Luka u soldačiji, a Pungu odniješe daleki neznani putevi u svijet (isti ti putevi odvukli su nekad Bajka, nosili ga i bacili iz naručja jednog velikog grada u drugi pa ga najzad iscijeđenog, kratkovidnog i umornog vratili u Fojnicu, zajedno sa Zorkom, mršavim ženskim stvorenjem što se nečujno povlači po hanskim ćoškovima i Bajku sve više liči na sjenku), njegovo posljednje pismo došlo je iz Mađarske i u Bajku je iznova probudio zaspale čežnje za bježanjem, za putevima i željezničkim tračnicama u sumrak, kad se sunce gasi pa dvije sjajne narančaste pruge vode pogled u beskraj.