Otočka biskupija, koja je u svoje vrijeme opstala tek jednu generaciju, prethodila je, zajedno sa starom biskupijom u Krbavi i Modrušu i biskupijom u Senju, današnjoj Gospićko-senjskoj biskupiji, uspostavljenoj 2000. godine.

Na Krbavi nema nikakvoga traga da je tamo stradalo deset tisuća ljudi.

Na provincijalnom crkvenom saboru u Splitu 1185. godine utemeljena je prva biskupija iza Velebita, u Krbavi.

b) Potaknuti svim tim razlozima, Crkva u Hrvata, uz podršku šire društvene zajednice, gradi na Krbavi Crkvu hrvatskih mučenika, da ta Crkva bude vidljiv i trajan spomen na sve one koji su na ovom našem hrvatskom prostoru uložili i založili svoje živote za svoju vjeru i slobodu svoga naroda, onima koji su znali koračati drugome zbog njegove potrebe; a ujedno će ta Crkva biti vidljiv i trajan poticaj i izazov našem i idućim naraštajima da cijene te žrtve i da njihove ideale u svom vremenu ostvaruju.

Srednjovjekovna biskupijska sjedišta u Senju, Krbavi, Modrušu i Otočcu govore o davno zasađenoj kršćanskoj vjeri i povijesnoj potrebi za crkvenim uporištima, rekao je između ostalog kardinal Bozanić u propovijedi posvećenoj kršćanskim mučenicima i njihovu svjedočanstvu istine.

Tako u X i XI st. bilježimo postojanje Gatske županije sa sjedištem u Otočcu, Ličke sa sjedišetem u oko današnjeg Počitelja, Krbavske županije sa sjedištem u Krbavi (danas Udbina) itd.

Osim župa u Lici i Krbavi, postojale su također stare župe u Brinju, Bužanima, Hotuci, Oderjanu, Uni, Lapcu, Nebljusu i Gatskoj (Gat).

Učenici su obavijestili biskupa o projektu prezentiranja sakralne arhitekture na Krbavi s posebnim naglaskom na Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini kojim su se predstavili na županijskom i državnom natjecanju.

zadarski svećenik Volkacije ostavio je godine 1413. svoj srebrni krž jednoj crkvi u Krbavi, i svoj misal samostanu sv. Jurja " de Lesac " blizu Senja; vidi [ Antun Badurina, članak Petra Runje, str. 63 ];

T.) Na ostacima katedrale sv. Jakova na Krbavi (Udbina) 25. srpnja svetom misom u 11 sati započela je proslava 10. obljetnice uspostave Gospicko-senjske biskupije.

Učenici su obavijestili biskupa o projektu prezentiranja sakralne arhitekture na Krbavi s posebnim naglaskom na Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini i darovali prikupljeni novčani prilog od 5,6 tisuća kuna. (D.

I svjedo - če mi Desimir, župan u Krbavi, Mratin u Li - ci, Pribineg zastupnik u Vinodolu i Jakov na o - toku.

Osim vjerskog života u vojnokrajiškoj Krbavi, ključno je bilo krajiško vojno ustrojstvo koje je uvelike određivalo svakodnevnicu stanovnika Krbave.

U dvanaestlistnom velikom kalendaru križevi su raspoređeni po mjesecima: siječanj - Višeslavov križ (8. stoljeće, vrijeme pokrštavanja Hrvata); veljača - Branimirov križ (9. stoljeće, Papa priznaje hrvatsku državu); ožujak - Muncimirov križ (895. god., priklanjanje Hrvata papinstvu i Zapadu); travanj - Križ zadarske opatice čike (11. st., zajedništvo starosjedilaca i " došljaka "); svibanj - Krbavski križ (1200. god., simbol opstanka kršćanstva u Krbavi i Lici); lipanj - čudotvorno raspelo u riječkoj katedrali (13. st., protiv psovke u našem narodu); srpanj - Raspelo iz Starog Farkašića (izranjeni Spasitelj, Domovinski rat); kolovoz - Ramski križ (spomen na žrtve II. svjetskog rata, žrtve u BiH); rujan - Papin križ (spomen na tri pohoda Hrvatskoj pape Ivana Pavla II.); listopad - Križ na krunici (zaštitni znak hrvatskih vojnika u Domovinskom ratu); studeni - Vukovarski i Gospićki križ (simbol žrtve Vukovara i Gospića); prosinac - Hrvatski zavjetni križ (sažetak i simbol kršćanstva u Hrvata).

Krbavsko polje kao najviše polje i geografsko središte Hrvatske idealno je za gradnju oltara domovine a uloga Krbave je vidljiva po provinciji Krbavi i od 1185. godine središtu biskupije.

I svjedo - ci: župan Desimir u Krbavi, Mratin u Li - ci, Pribineg, ovaj poslanik u Vinodolu, Jakov u o - toku.

O njoj je u svoje vrijeme pričala cijela kršćanska Europa jer se porazom na Krbavi i ona osjetila ranjenom.

Jamometići (Jamometi, Jamometorum), jedno od 12 hrvatskih plemićkih plemena u 14. stoljeću naseljeni na Krbavi i Pounju.

Krajem 9. i početkom 10. st. vlast u Gackoj ima ban, kao i u susjednoj Krbavi i Lici.

Još prije Seobe patrijarh Arsenije povjerio mu je pravoslavne Srbe u Pounju, Lici, krbavi i sjevernoj Dalmaciji.

Dio Hrvata bio je ubijen u samoj bitci, dio zarobljen, dio se utopio u rijeci Krbavi, a tek manji broj se uspio spasiti.

Pavlinski samostan Svetoga Nikole na Gvozdu, franjevački Svete Marije u Krbavi (koji je pripadao Bosanskom vikarijatu), franjevački u Modrušu (koji je pripadao Rapskoj kustodiji), kapela Svetoga Bernardina u Ogulinu i slični punktovi u prvom su redu duhovna žarišta, ali posve zakonito i slabiji ili snažniji kulturni centri.

Potkraj turske vlasti, za vrijeme rata 1685. godine spaljeno je u Lici i Krbavi do 1000 kuća, ali i dvorovi aga i spahija.

Godine 1696. u Lici i Krbavi je bilo 1700 krštenih Turaka.

Rata s obzirom na obljetnice smrti pojedinih svećenika, petoj obljetnici od uspostave biskupije, Danu biskupije, Blagovijesti kao i biskupijskom završetku euharistijske godine 9. rujna na Krbavi gdje će se položiti temeljni kamen nove crkve.

Taj križ je oblikovan po liku Križa krbavskih biskupa, a Papa u ruci nosi također pastoral krbavskih biskupa, istaknuo je biskup Bogović, dodavši da će i na pročelju CHM prema Krbavi biti likovi triju papa koji su najviše učinili za nas Hrvate.

Iako nam sačuvani materijalni ostaci i pisani izvori iz tih vremena razmjerno slabo posreduju obavijesti o svakodnevnom životu najširih slojeva, može se pretpostavljati da je ukupna životna dinamika u Lici, Gackoj i Krbavi, prije svega zbog oskudne krške podloge, zacijelo i tada bila bitno skromnija nego što bi se na prvi pogled moglo zaključiti.

Počeli su napuštati svoja ognjišta u Lici, Krbavi, Pounju, Pokuplju i Posavini već nakon bitke na Krbavskom polju 1493. Pomurski su se Hrvati većinom doselili u svoja današnja sela poslije 1690., nakon oslobođenja toga kraja od Turaka.

Objasnio im je zašto se moralo više puta mijenjati sjedište te 1185. godine osnovane biskupije, kojoj je sjedište najprije bilo u Krbavi, zatim na Modrušu i na kraju sve do ukinu? a biskupije u Novom Vinodolskom.

Izložba je pokretna pa se preporučuje da bude upriličena na najvećim biskupijskim okupljalištima, posebno u sadašnjem i bivšim biskupijskim središtima, tj. u Gospiću, Senju, Udbini (Krbavi), Modrušu i Otočcu.