Katehetama se obratio prigodnim riječima i pozvao ih da svoje vjeroučenike dovedu na Krbavu, centar hrvatske povijesti i hrvatsku Kalvariju, ondje gdje se gradi Crkva hrvatskih mučenika u znak zahvalnosti onima koji su svoj život dali za vjeru i dom.

Tog povijesnog datuma bilo je osnivanje Inicijativnog odbora HDZ-a za Gacku, Liku i Krbavu u bistrou »Dine« u Čoviću.

Srednjovjekovnu Krbavu (Corbavia) prvi puta spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet oko 950. Krbavska biskupija bila je osnovana još godine 1185. Bila je to visoko razvijeni pravni poredak među srednjovjekovnim Hrvatima, čak u europskim razmjerima.

Do većih promjena dolazi raspadom Rimskog carstva i seobama naroda, kad se na ličko područje doseljavaju Hrvati koji uspostavljaju svoju upravnu organizaciju, osnivajući plemenske župe Gacku, Krbavu i Liku.

Turci poharali i popalili Liku i Krbavu, knezovi Perušići sele se u Slovačku.

Naglasak je stavio na defter iz 1552. koji opisuju Krbavu i Udbinu, ali ih više ne spominje, već se ime Krbava utapa u naziv Lički sandžak.

Kad je naša vojska pod konac XVII vieka Liku i Krbavu od Turakah natrag predobila, budu godine 1701 po dvorskom povjereničtvu granice krajine s nova uredjene, te ovom prilikom pane za njeko vrieme Brinje sa Senjom i gackom županijom pod upravu kr. komore, dok se kasnije opet neutjelovi u krajinu vojničku, pod koje upravom stoji i danas.

Po oslobođenju Like ispod turske vlasti car Leopold Liku i Krbavu stavlja pod duhovnu vlast senjskog biskupa.

Istakao se i u borbama u Hercegovini, a 1686. godine je oslobodio grad Sinj, Liku i Krbavu.

Dražen Bobinac, veterinar po struci, bio je jedan od glavnih osnivača HDZ-a za Gacku, Liku i Krbavu, obnašao je dužnost saborskog zastupnika u nekoliko mandata, bio je spočetka predsjednik Kriznog stožera za Liku, bio je zapovjednik Voda za specijalne namjene, kasnije pretvorenog u vojnu policiju, bio je jedan od ustrojitelja obrane grada Otočca, brigadir HV-a, gradonačelnik Otočca i povjerenik Vlade RH za Općinu Vrhovine, obnašao je također i niz drugih dužnosti.

Sabor kao predstavnika drzavno-pravne individualnosti hrvatskoga kraljevstva, bana na celu vlade, ali su u stalnim ratovima izgubili veliki dio svoga povijesnog, nacionalnog teritorija, osobito u istocnoj Slavoniji i Podunavlju, juznu Dalmaciju,, Liku, Krbavu i svoje bivse prijestolnice npr.

Glagoljaštvo se najprije razvilo u dalmatinskim gradovima koji su bili pod bizantskom vlasti, a kasnije se proširilo na kvarnerske otoke, Istru, Dalmaciju, Liku, Krbavu, Pokuplje i Pounje.

Modruše bijahu koncem god. 1525. stolno mesto kneza Bernardina Frankapana 10); pa svojim položajem i obranbeoom snagom tvrda jim grada zauzimahu prednje mjesto u onom predjelu nesretne Hrvatske, proti kojemu su se Turci iza mohačke bitke (1526.) osvojivši Liku i Krbavu, neprestano pomicali.

Od silnoga nakita valja spomenuti tzv. oglavlja (metalne ženske kape, tj. ukrasna pokrivala za glavu), brojne fibule, ogrlice, kopče, narukvice i nanogvice zapravo, teško je pobrojati s kojim obiljem nakita su Japodi iz Kompolja (naravno da su slični nalazi otkriveni i u Drenovu Klancu, Prozoru - Arupium, na Velikom i Malom Obljaju - Vrhovine ter dalje kroz Krbavu i Liku sve tamo do rijeke Une) pokapali svoje žene.

Turci osvojili Krbavu i Modruš, Krbavska biskupija i franjevačka pro vincija Bosna-Hrvatska doživjeli su kraj.

Starom cestom penju se k cvatućem biskupskom gradu Modrušu odakle okreću na povratak kroz Liku i Krbavu krcati plijenom i robljem prema Bosni.

Župni Mješoviti zbor Gospe od Karmela Runovići u nedjelju, 9. lipnja 2013., poslije slavlja Prve sv. pričesti i sv. krizme u župi te svetkovina i blagdana u uskrsnom vremenu, pošao je na svoje proljetno proputovanje, ove godine u Liku i Krbavu.

Poslije poraza Turaka 1689. većina tih Srba se između 1698. i 1702. vraćala u Kotare, istočnu Liku i Krbavu odatle i ista prezimena kao u Dabru.

Ono što za povijest prezimena u Slavoniji predstavljaju radovi Ive Mažurana, za Liku Stjepana Pavičića, za Liku i Krbavu Karla Kasera, to bi za zaleđe Dalmacije mogao značiti projekt Državnog arhiva u Zadru, na kojem su ovim znanstvenim doprinosom zaorali prvu brazdu Marko Rimac i Gordan Mladineo.

Slavonija donja robuje otkinuta od svoje matere zemlje, već zalaze pogani u Liku i Krbavu, u Kranjsku, na vašoj su zemlji, pred ovim su pragom?

Hrvatsko kraljestvo uzdržaše pod sobom mnoge države, to jest: Karniju, Karintiju, Stiriju, Liku, Krbavu i svu donju Dalmaciju od Istrije do Cetine.

Stjepan je u to vrijeme bio značajna osoba u životu Hrvatske, Austrije i Ugarske, pa mu je takav društveni položaj, kad su turski upadi ugrozili Krbavu, omogućio premještanje biskupije iz Krbave u Modruš.

Stipom Zebom, bogoslovi i sjemeništarci su se zaputili na Krbavu.

On je izbegao 1527. godine, za vreme upada Turaka u Krbavu i Liku, severnije u Gacku dolinu, na stranu Vojne krajine, koja je tada imala poseban status jer je bila naseljena graničarima.

Isprva se Kliško-lički sandžak obuhvaćao livanjsko i grahovsko područje, Krbavu, kopneni dio Dalmacije od Poljica do velebitskoga Podgorja, a kasnije je podijeljen na dva sandžaka: Kliški i Lički.

Darko Amić, sin Baje Amića, doselio se na Krbavu prije dvije godine, no umjesto uzgoja stoke i proizvodnje sira, zbog čega su došli, kako tvrdi načelnik Udbine Ivan Pešut, došlo je do " nasilja i netolerantnog ponašanja ".

Mons. Bogović: U društvu s kolegama povjesničarima i arheolozima propješačio sam pred dvadeset i nekoliko godina cijelu Liku i Krbavu.

Liku i Krbavu uskoci i krajišnici oslobađaju od Turaka

Srednjovjekovnu Krbavu (Corbavia) prvi puta spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet oko 950. kada je ona zajedno s Likom i Gackom činila zasebnu banovinu u sklopu hrvatske države.

Kao što je u Slavoniji fra Luka organizirao i dignuo narod na ustanak za konačno oslobođenje od Turaka, tako je godine 1689. uz pomoć svećenika Marka Mesića, banska i graničarska vojska oslobodila Liku i Krbavu.