Krećem se prema osamljenom stablu ispod Malog Vlaškograda, prema stablu koje mi je pružilo najglasniji udar groma u životu.

To je zaista jedna divna platforma, koja pruža jedan diiiiiiiiivan osjećaj osobne i društvene svijesti, odgovornosti, životne sigurnosti u zemlji u kojoj živim, na ulicama kojima se krećem, blog-servisu na kojem pišem, slika jednog diiiiiiiiiiiivnog i visoko etičnog društva u kojem svatko može slobodno i javno raditi što hoće, biti što hoće i ići gdje hoće... ali, ovaj, khm-khm, jeli, samo pod jednim malim-malim-sitnim-gotovo zanemarivim uvjetom... da pri uživanju te potpune slobode niste oooo nedajblože javna osoba, peder, srbin, crnčuga, cigan, lezba, kurva, ćifut, žućo, retard, žabar, šiptar, masnjak, prosjak, cotav, balija, da ne hodate u minjaku, da ne šetate noću, da ne nosite martensice, da nemate dugu kosicu, da niste takav, i da ni na koji drugi način ni slučajno ni u mislima ni u snovima ne odskačete od ostatka te inače vrlo-vrlo etične, moralne i miroljubive mase koja inače dobrodušno okolo šetucka, ne pača se u svoja i bludno gleda samo tuđa posla, sa bakljama, vilama, krunicama, kosama i sjekirama u svojim nedužno grabežljivim ručicama.

Uglavnom, rekla mi je da bi ona htjela da mi na tašte šećer ne prelazi 5,7, a da mi preko dana ne prelazi 6,7. Iako i dalje jako pazim što i koliko jedem, krećem se..., sa toliko jedinica ne postižem njezine ciljane GUK-ove.

Hodam na štakama ili se krećem u kolicima, a supruga je evidentirana kao moj službeni vozač.

A, uostalom, kaj bi ti u pet redaka?:))))))) (NEMANJA 21.02.2007. 19:17) darling, dobro ti veli Markiz, ovo ti se tesko cita, aj malo prerihtaj font, zbiljam.. (cveba 21.02.2007. 20:22) dragi nemanja, usprkos tome što me boli trbuh, i što sam prilično depresivan nekoliko zadnjih decenija, sa uživanjem i sa štovanjem čitam tvoje nadahnute redove. čak me i ovaj gastritis, barem pretpostavljam da se tako moja boljka zove, nuče da upregnem moju ne-misao i da ti skujem odgovor, u maniru gorkija, i onog famoznog izričaja, kako se kalio čelik i teška nemušta misao. toliko puta sam rekao, ali ne mari, ponoviti ću opet, oduvijek sam sumnjao u svoju pamet, ali ne i u svoju potencijalnost. ona mi pomaže prebroditi različita kvantna i agregatna stanja mog osobnog weltschmerza, koji sam naslijedio, i ne htijući, i ne želeći, od svojih vrlih predaka, čiji sam slučajni baštinik. no obzirom da ne vjerujem u slučaj kao i mudri valery, i još poneki, ja sam de facto, ali i de iure njihov namjerni baštinik. i to opet ne htijući i ne želeći. ergo, da nadvladam ovu suvišnu i neliterarnu digresiju, krećem tromo i polako kao pravi krležijanski troglodit u bit stvari, u jednu laički ne-osmišljenu ontologiju i potom u izvedenu konkluziju, iliti pećinu, onu platonovu.

Kao navijač Dinama koji se krećem tim krugovima mislim da privrženost nikada nije nestala.

Zadnjih godina je postalo nekako moderno, ili in deklarirati se u društvu ateistom (ili bar u krugu ljudi kojim se ja krećem).

Puno se smijem, puno se krećem u prirodi i naprosto volim što sam živa i zahvaljujem dragome Bogu što imam krov nad glavom, što sam sretno udana, što sam zdrava, što se volim družiti sa ljudima.

Nadam se da ću ovaj put izdržati:) Već treći put da krećem ispočetka... prvi krah je prouzročio bivši dečko, drugi krah moja neaktivnost, a do trećeg, nadam se neće doći...

Krećem u glavu s HRT-om Kazna do milijun kuna: Emitiranjem Sanaderovog govora HRT prekršio zakon Vijesti.net.

Stalno sam u promijeni, kada odredim svoju poziciju to traje nekoliko godina i onda opet krećem ispočetka.

Naime, jučer izlazim iz kuće i krećem prema odredištu gdje ću pogledat još jedna nastup našeg prvaka u Ligi prvaka.

Posudila sam nečije tuđe oči, krećem u svijet, tražiti nove dimenzije.

- Prijateljima, koji su mi čestitali, odgovorio sam kako se ' takve nagrade obično dodjeljuju ljudima u poodmakloj životnoj dobi, pa mi je sada jasno ko suza u kojim se godinama krećem.

Pa krećem u potragu za glavnim organizatorom ove sramote.

Dino Toić, Malinska: Krećem prvi puta u školu, u prvi razred OŠ Fran Krsto Frankopan i jako se tome veselim.

Šta da vam još pišem, iskreno nemam blage veze, zato pročitajte post, možda popodne budu novosti o Xtini;) Zaboravih vam reć, imamo danas skraćene satove Tak da, u 11:50 krećem u školu (počinje u 12:15) ja vam uvijek ranije dolazim hehe, i završava u 15:40.

Krećem se jako puno, ali to nije to, sve pod nekim pritiskom. " to moram napraviti ", ne radim na normu, doma sam, ali svejedno treba mi ples do zore, da se " ispucam " do kraja, baš mi fali ples, (nisam plesala u pravom smislu već dvije godine).

Evo krećem I spoznajem da je strah bezrazložan Jer, ne znajući, već sam unaprijed odredila S kime ću večerati.

Nedostajalo mi je volje i fizičke snage da ustanem iz kreveta i krećem se kroz mračnu kuću, stišćući se uz zidove i ograde stubišta.

Skuter simbolizira moj osobni životni i poslovni put, jedno sjedalo koje označava period života gdje se krećem sam.

Jugo će, kažu oni što vide Da ponovo krećem na put za nigdje Jugo se sprema, valovi dižu Pogledi njeni me više ne stižu Dalekim sad plovim morem Zaboravljam naše zore Ostaje mi samo more I vjetar što tuče u lice i dušu

U prvoj i drugoj ako lagano krećem.

Nešto prije 11 sati krećem od kuće prema Prater u i već mnogo puta spominjanoj Hauptallee.

I STOGA, dosta je kukanja i jadikovanja, agitiranje ćemo ostaviti za druge vidove komunikacije, a u ime svega napisanog krećem u iznošenje svojih doživljaja iz Japana.

Kako uvijek igram (o) na ' ' Top player ' ' razini sa isključenom pomoći u vidu uklizavanja, dodavanja, pucanja ili izbijanja lopte od strane igrača koje kontrolira CPU, odmah krećem na probleme gameplaya.

Zavodljivi Miris Pizze Koji dopire iz Tople Pećnice Poput nevažne Sitnice Vraća u Sjećanje Tangice Uske Gaćice " na Špagu " Koje mi ulijevaju Energiju, Nadahnuće, Životnu Snagu Pa za njima, evo Mislima krećem u Potragu Preko Bijela Svijeta Sad, sa znatno više Elana i Poleta Tragovima pisanih Mirisa Mapama nepisanih Zapisa Tangice, kao u Bajci bačene Mrvice Od strane Ivice i Marice A koje su sve pojele Gladne Ptice One mi daju Smjernice i Upute Kako da prepoznam već Od ranije hodane Pute Koji uvijek s Dobrodošlicom Uspiju prepoznati mene Jer nas vežu nezaboravne Zajedničke Slatke Uspomene Pogotovo, one vrijedne za pamtiti Na njih se uvijek volim rado vratiti U Pamćenju Zadržati, opet ih oživiti Tangicama se diviti Njihovoj veličanstvenoj Minijaturi Anatomsko skladnoj Figuri Za kojima mi Sjećanje, sad hita, juri i žuri

Sat označuje start, a ja krećem.

To je pretjerano znojenje ispod pazuha, uvijek, bez obzira da li se krećem ili mirujem.

Budući da se krećem po moto susretima već desetak godina, stalno srećem jedne te različite ljude.