ali nakon mjesec dana sutra pocinje nova skolska godina (ovdje pocinje krajem sijecnja zavrsava prije Bozica) tako da ce moj komp dobiti svog vlasnika opet uz tipkovncu nakon sto su se izredala sva ona djeca koja su dolazila na druzenja, nocenja, party-e.. nasa djeca koja svoj komp koriste za dowload a moj za msn:)).. kako bilo.. nakon popravka i sa pocetkom skolskih obaveza krecem i ja u ponovno piskaranje...

krecem sa autoskolom za par mjeseci, i ovi kvadrati merkura me osim mog osobonog straha jois vise bacaju u uzas ima li ljudi nade

meni se osobno ne svidja ta ideja. izbacivanje voca ne smatram nikako dobrim. jos sam sad procitala par clanaka koji ukazuju na problem smanjenih ug koji dovode do pomanjkanja vitamina, i jos kojecega sto dovodi u konacnici do drugih problema itd.. ima ljudi koji misle da bi covjek trebao biti vegetarijanac, cak uspjesno mnogi uspiju to i znanstveno nekako i dokazati. sve to krasno zvuci, a onda se zapitas zasto nemamo zeludac i predzeludac te kako moze biti prirodno covjeku uopce ne jesti meso. osobno isto tako mislim da mnoge dijete, vrste prehrane i njihov rezultat su vrlo individualne. ne odgovara svima sve jer nisu svi ljudi jednaki. u ayurvedskoj medicini se tako ljudi dijele na vise skupina, nekima tako odgovara vise ug, za neke je dobro slatkise vecerati i sl. to je ona prica o krvnim grupama. tako isto ne sagorijevaju svi ljudi na jednak nacin ug pa se razlikuje i potreba ug od covjeka do covjeka. ono sto mi se jos ne svidja u konkretno spomenutoj dijeti je sto tu nema price o fizickoj aktivnosti koja mislim da je kljuc kod dijabeticara. osobno sam primjetila kod sebe kad se krecem da su mi seceri jos iducih 24 h ako ne i dulje puno nizi i puno lakse ih odrzavam. dakle ne samo da mi trenutno dobro djeluje vec na duze razdoblje vidim pozitivne ucinke. mozda dr Bernsteinu odgovara takav pristup, dobro za njega sto se tako pozabavio tom tematikom. s druge strane, ne mislim da je za svakoga to dobro. cilj dijabeticara je odrzati secer u krvi stabilnim i u granicama. kako ce netko i na koji nacin to uciniti je individualno. opcenito ne volim trpanje ljude u isti kos jer kako ne odgovara svima isti inzulin, tako ne odgovara ni nacin prehrane. ja jedem sve i slusam svoj organizam. da se pozabavim toliko duboko temom kao dr Bernstein, sigurna sam da bi dosla do drugacijih zakljucaka. u krajnosti, nisam ja samo dijabeticar i nije mi samo cilj sto nizi secer u krvi vec mi je isto tako i interes sto zdravije se hraniti, pa jedem i voce, trudim se sto vise toga voca jesti od kojeg logicno raste secer, ali ja imam inzulin, zivim u 21 st i ne moram se odricati nicega.

Evo i ja krecem u rjesavanje stambenog pitanja, za sada najvise naginjem ytongu pa citam blog.

Odlucio sam da ako se banka popne do milkice, krecem s ulozima od 20 kn po ticketu... pratiti cu vas i dalje, naravno, odigrati top-tiper i probati dobiti tih f king 30 jura i naravno, nakon tekmi doc i pogledati vase predvidjanja, ponekad mozda i skenirati koji dobitni ticket i postati vam ga, da vam malo narastu zazubice... i slatko se nasmijati...

Molio bih vase misljene dali imam kakvih problema sa srcem ili bolesti srca ili je sve to izazvano zbog nekakvog stresa, zivciranja ili nesto, dok se krecem i nesto radim fizicko osjecam se normalno ne umaram se niti tesko disem.

Onda sa prijateljima (Danijela i Mario, usput ih pozdravljam) krecem za Novigrad gdje je koncert.

NIje to nikakav moj umisljeni kvazi-elitizam zato sto mislim da sam pametnija, bolja, ljepsa, imam nesto sto drugi nemaju... To je jednostavna borba u ocuvaju zdravog okolisa u kojem se krecem.

Kasne 20 te:) A mozda se krecem u krivom drustvo ali ono otvoren sam popricati sa svakom zenskom.... sto me kosta?

Kao prvo, pojma nemam sto da kupim za poklone, vec se samo (opiruci se iz petnih zila, ali uzalud), omadjijana kao muha bez glave krecem u pravcu najgore ukrasenih ducana.

U mjesec dana sam uspjela promijeniti mnoge lose navike al cini mi se da tek od sutra krecem onako istinski i za zbilja.

Ma nije mi tako lose IvA samo kad imam vremena radije se krecem ili rekreiram jedan na jedan nego tandrkam ovdje.

A nista krecem u projekt zvan ' lijevasisa ': D

Moj grijeh je sto se krecem u muskom drustvu i moj grijeh je sto je moj bivsi decko meni kao brat.

Update: pare ne gomilam, vracam muzev dug (jos malo pa gotovo: rolleyes:), placam lijek mami (jos malo pa gotovo:)) pa mi dolazi za njegu i oporavak do mene (tad cu smanjiti sa sadasnjih 60 sati tjedno na 40 maksimalno), decko slusa, macke ne slusaju, udebljala se 2 kile, hoce to od sluzbenih vecera, slabo se krecem, trosim se bracno samo za vikende.

Eo mali upad a sad dalje. o onom ispitu i sjednem ja za komp i privatim se najtezeg zadatka naravno (pamet). ne ide. lagano se preznojavam.. i krecem na drugi. i rjesavam, rjesavam i slucajno izbrisem. idem dalje otvaram program pet puta i nece. sad mi vec kapljice znoja cure. popizdim i kazem profi da jebeni komp nist nece. pa je reko da se prebacim za zadnji komp. hehe. prepisam jedan teorijski zadatak jupi.. sve ostalo radi, raspistoljim se i sve rjesim u pet min, rastezem se pjevam. vidi coek da mi dosadno pa me pita ' kolegice jeste gotovi ' reko ja ' nego '. al nest nije bilo dobro pa pala trojka. ja sva mokra

Evo mene, radim, zivim, krecem se u relativno uskom krugu i mislim da sam slobodan, a nisam.

Danas opet krecem s mahnitim izdajanjem, opet se ujutro pocela grciti kad je papala bocicu, a to se ne dogadja kad sisa.

Eto tako, da ne pisemo vise u sifricama... ljudi moji, napokon sam saznala kada krecem na Floridu (10. svibnja).

odavde krecem, ne znam dal sam uopce u dobroj temi

da, slabo se krecem u zadnje vrijeme,, i samo bih jos htela da vas pitam da li se moze naslijediti bolest srca? jer otac mi je umro od ostecenja srcanih zalizaka pa se zato malo plasim.. hvala unaprijed

Evo ponavljam pitanje s geomantije: Krecem u jedan posao pa me zanima kako ce se odvijati stvari?

izvinjavam se zanimam me imam fiat punto 2000 god, 1200 kubika 16 V motor. gubi mi snagu pri dodavanju gasa preko 50 kilometara na cas gubi i u prvoj kad krecem gubi naj vise posle malo bolje al nema snage kao sto je ima. zahvalan u napred

Dakle, krecem u akciju spasavanja zivota.

Ako još slučajno ne znate (što ce reci da zapravo nemate moj mejl, a ni ja vaš, a nit ga očito želim), danas za nekih tri i pol sata krecem u domaju na tzv. spring brejk

@verbena, i mene su moji ucili da budem pristojna, pa zbog te velike pristojnosti neke stvari sam gutala u sebi, a i vjecno progutala, zato sada krecem od sitnih stvari, da ne gutam, uglavnom doznala sam na vrlo lijep i ugodan nacin - razgovorom da u mojem gradu nema gratis lakova od Catrice.

Kao i uvijek krecem s pisanjem, a da zapravo ne znam tocno u kojem smjeru idem..

e to se zove motivacija ja danas krecem s insanity-em i jako se veselim jer znam da ce sve sto postignem biti samo moj trud.nikakve kremice, tabletice niti ista slicno i hvala na dodatnoj motivaciji:)

30.12.2005. nihao tisina neka vlada na ovim valovima, je li vas to groznica subotnje veceri lovi ovijeh dana...? i sto si zelite, judi moji, kuda se krecete, cemu nadate? svijetle li te lampice od 20 kuna i tri za 10 jos uvijek radosnim sjajem?;) ja svoje lampice od ovog tjedna nosim u skolskoj torbi. i pernicu. i citanke dvije. i biljeznicu novu. i marendu pravu, djacku. sitnis za autobus. kabanicu. rezervne carape. i kartu svijeta, jer ko ce ga znat kuda svi ti putovi.... ovih dana pocinjem se osjecati kao haski, budjenje u zoru, toplu, uvaljanu snenost para svjezina novog dana, prvi koraci, kratki, nespretni, protezanje, kosti, dlake, nokti, dobro jutro, njusim zrak, otvaram krug, krecem tokom. svaki dan novi krug, veci, sigurniji, udaljeniji od logora, izgubim trag, pronadjem ga na slijedecoj cesti. u svakom grmu novi miris.. ostavljam svoj. i nista nije tesko, osjecam.. slobodu, od sebe.. sjecate se tih davnih ranoskolskih dana kada torba od stopedest kila nije bila preteska za igru uz put, cudjenje svakom listu, puljkanje na zemlji, ili u skolskom hodniku, male sitne velike izmisljene nepromisljene igre koje pune nezadrzivom, nepotisnutom, iskrenom, unamasadatektinjajucom energijom. da, da, skinuti tu torbu s ledja i zatrcati se negdje, bilogdje... ja sada svakog jutra poslije treninga, uglavnom trcecim korakom odlazim u skolu. pa eto, odlucila sam progovoriti tim doremifasola jezikom. uglavnom, idem na satove kineskog, ucim taiji mac i qigong na univerzitetu kineske tradicionalne medicine. zvuci super, ali ispod tog super stoji ona stara mudrost ja sumom, oni drugom, opa, drumom. jer mogu ja bit sto puta haski, mogu vuc saonice ko pravi vuk, junacki, srcano, mogu slobodna lutat okolo uceci od drveca i ptica, ali ne zavijam li kao drugi, ne mirisem li kao drugi, ostajem vani, nema vatrice uz koju u sumrak mogu ugrijati promrzle sape. da vratim to malo u ljudski, hhhh, kineski svijet,.. profesori na tom faksu, od kojih bih mogla mnogo nauciti i cuti, govore engleski koji ne probija koricu, nema vrenja, jer u svakom kineskom znaku stoji smisao koji je engleskom rijecniku neuhvatljiv. prijevod nije nemoguc, ali je supalj, saft i dalje ostaje skriven. jer kako nazvati nesto sto je nepoznato? novom rijecju?.. svijet je bio tako mlad te mnoge stvari bijahu bez imena i da bi ih se spomenulo, trebalo ih je pokazati prstom... da. a ja bih naravno ono ispod korice, svidja mi se to novo i neimenovano, pa onako proceprkat malo noktom, vidjet sta se to skriva unutra, uturit cijelu ruku, uvaljat se u to s gustom, ko jezurka u lisce. zato se svakoga dana iznova ubacujem u njihov copor, njusim se s njima, guzvam ko velika, pljujem kad mi zagusti, a ni licko-senjske mi nisu strane,.. i hodam s njima, do jednog visokog brda gdje zajedno cekamo mjesec-starinu i zavijamo i zavijamo i zaviiijaamoo liii.. uuuuciimmm....... mmm.. uu.. iii... kkkkkkksoeijgbhfd i jedan nezgrapni kinesko-engleski prijevod neprevodljivog kinesko-kineskog poete, ostavljam vam za kraj, a ujedno i pocetak novog ciklusa, sretna nova, o judi moji

ŠTIKLE ILI PATIKE: A stikle nikada nisan nosila a patike nosin cesto u njima se lako krecem.