Dokaz, a ne obećanja ovako izgleda jedna, nasumično odabrana, Hrabalova rečenica: No kuća je bila tiha i djed je gurnuo prst i cijelu ruku u rupu i razderao hlače do dolje i sagnuo se i dohvatio cijelu nogavicu i pao dok ju je derao, tako je materijal bio čvrst, ali na tlu se skinuo do gaća, a zatim je skinute hlače razderao i po njima je skakao i gazio, ali i to mu je bilo malo, otrčao je s njima u praonicu i bacio ih ispod kotla, ali i to mu je bilo malo, uzeo je iz kotla šibice i kresnuo i zapalio hlače, uto su došle služavka i baka i lomile rukama i spustile košare s rubljem iz valjka za glačanje i baka i služavka su prvo izvukle ormar, a djed je taj stari ormar srušio rukama i težinom svoga tijela, a zatim je sjekirom rasjekao vrata, a baka je izvukla zapaljene hlače ispod kotla i istrčala s njima van i iz džepova izvukla ososbnu iskaznicu i novčanik, jer kad bi djedu nešto zasmetalo, bio je strašno osjetljiv, ali kad bi se rastrijeznio, opet je bio najumiljatiji djed na svijetu i sve je svaljivao na rasu, govorio je Slaveni su strašno osjetljivi.