Zdrav razum i Ustav temelji su građanskih obveza i prava sekularna država osnov je demokracije, a izvorni Kristov nauk (niti jedna crkva ili religijska zajednica nema pravo tumačiti ga na svoj način tumačenje može dati isključivo Krist sam) osnov je duhovnosti novog civilizacijskog koraka.

I TU SE O NEKAKVOJ ISKRENOJ LJUBAVI GOVORITI NE MOŽE. meni je osobno strašno kada se na javnim funkcijama, ili u tiskovinama ili elektronskim medijima pojave figure, i ženske i muške, kojima je neolibertinaža i promiskuitetno divljanje nešto sasvim normalno, pa se do hrvatskoj mladeži propovijeda danonočno, samo zato što su se akteri propovijedanja više puta sami zajebali ili su morali svašta otrpjeti na putu relizacije svojih karijera, ili jednostavno nemru više ševiti itd. budite pažljiviji. a kada pronađeš tipa koji te INTENZIVNO DOŽIVLJAVA, KOJI ŽELI LJUBAV, RED I ISKRENOST, I POKAZUJE POJAČANU PAŽNJU ILITI LJUBOMORU, JER MU JE STRAŠNO STALO DO TEBE, ZAHVALI BOGU. sve to dolazi od iskrenih osjećaja. drugi vam je izlaz da previše energije te vrste, ljubomorne, razgradite tako što ćete se dogovarati kako osnovati obitelj, kako organizirati život, podijeliti uloge, pripremiti se za taj oblik čvrstog zajedništva i kako maknuti iz tog vašeg dvojstva vojsku mula koje će se motati tu kada osjete harmoniju i gledati kako da sve to poruše i sjebu, jer su sami sebe davno sjebali i imaju putra na glavu. ne, bez istine i ljubavi i iskrenosti i svetosti i dobrote i pažnje - ne možeš biti sretna. tako je to. da, ljubomroan sam na ono što mi je srcu najmilije. što mi je najbliže. na primjer, na Kristov nauk o ljubavi. ili na slična učenja indijskih velikana. htjeli su dobro, to se ne može poreći. a i vi imate pravo na sreću i svaku radost. to ne možeš imati sa muškarcem kojem je SVEJEDNO.

Franjin evanđeoski život utjelovio je Kristov nauk u najljepšemu svjetlu i svijetu pokazao što znači njegovo autentično ostvarenje.

Tko imalo poznaje Kristov nauk, na poveznici koju je postavio @abakus, u ovo će se lako uvjeriti.

Izlazeći se križaju kako bi nakon blagoslova misnika potvrdili svoju opredijeljenost za Krista te da će Kristov nauk i Božju riječ koju su čuli širiti u svojem životu i u svijetu.

Vidjeli smo u prethodnim prilozima o miru da je beskorisno tražiti Kristov nauk o ratu u evanđelju koje je obećanje i poziv na mirotvorstvo.

Kako ti je prljavicu bilo lako izokrenuti u picu, tako izokrećeš i Kristov nauk.

Dok Sv. Petar prihvaća posljedice svoj ponašanja i nastoji se promjeniti i postaje stijena na kojoj nastaje Crkva, Juda oduzima sebi život jer se ne želi mučiti u životu ne želi proći put ka ozdravljenju duše put u kojem se treba truditi slijediti Kristov nauk, koji nije lak, koji traži odricanja, opraštanja i ono nezamislivo - ljubav i razumijevanje prema neprijatelju.

Dakako, vračara (zli duh) je za Pavlom vikala ne da bi ljude potaknula na spasenje, nego da odbace Pavla i Kristov nauk zbog toga što je ona, za koju se javno znalo da je opsjednuta,« potvrńivala »Pavlovo poslanje od Boga.

U dijelu posvećenom vjeri, što Gašparović i citira, ne slučajno, Obama prihvaća Kristov nauk kao vrijednost ljubavi i milosrđa, poniznosti i milosti.

Nadbiskup je u propovijedi vjernike pozvao da ostvaruju Kraljevstvo Božje u svojim životima, a to mogu jedino? ine? i dobro i slijede? i Kristov nauk.

slažem se s tobom painkiller; največi ratni huškači, profiteri i ljubitelji anusa male djece = đavolji sluge na zemlji, Kristov nauk je odavno postao samo izgovor za razna zlodjela.

U želji da slijedimo Kristov nauk u svim područjima našeg života odlučili smo se na čisto hodanje prije braka.

Kristov nauk donosi nam njegovo znanje o Bogu - pokazuje nam koliko je Bog drugačiji od našega shvaćanja i koliko je zanimljiv, kako djeluje suprotno od naših očekivanja.

Ako zaboravimo Kristov nauk i ne trudimo ga se usvajati, kako ćemo ga prenositi drugima?

Ne poznavajući Kristov nauk i ne prenoseći ga ljudima kojima smo poslani, ne prijeti li i nama i ljudima " izgnanstvo "?

@ Anđelko: Pa zar nije tvoje poslanje da živiš Kristov nauk i pronosiš svijetu radosnu vijest.

Skupu su se zatim redom obratili Peter Kuzmič, predstavnik Evanđeoske pentekostne crkve, koji je istaknuo potrebu za otvorenim dijalogom i naglasio postojanje represivne tolerancije koja, unatoč slobodi, ignorira i marginalizira manje vjerske zajednice; Žarko Andričević, predstavnik Budističke zajednice koji se također zalagao za religijski pluralizam u kojem nitko ne treba smatrati svoju religiju najboljom; Mario Dučić, predstavnik Crkve cjelovitog Evanđelja koji je rekao da postoje vjerske zajednice koje nisu sklopile ugovor s Republikom Hrvatskom te nemaju Ustavom zajamčena prava; Nermin Botonjić, predstavnik Islamske zajednice koji je istaknuo vjeru kao snagu koja oplemenjuje, ali je osudio vjersko nasilje i netoleranciju; Željko Tanjić, predstavnik Katoličke crkve koji je, govoreći o kontekstualizaciji i svemu što je hrvatsko društvo prošlo zadnjih dvadesetak godina, naglasio da još dobro surađujemo te da ljudi traže putove pomirenja, suživota i praštanja, ali je istaknuo da se u razgovorima o međukonfesionalnoj suradnji često zaboravlja činjenica da se misioniranje manjih vjerskih zajednica vrši među katoličkim vjernicima; Luciano Moše Prelević, predstavnik Židovske zajednice, koji je naglasio premalu zainteresiranost medija za manje vjerske zajednice, a govoreći o biblijskom načelu ljubi bližnjega svojega spomenuo je kako se hebrejski jezik u tom retku ne služi akuzativom već dativom te bi ovaj biblijski redak mogao glasiti ljubi prema bližnjemu svome i time istaknuo aktivnu službu i ljubav koju trebamo imati jedni prema drugima što bi poboljšalo suradnju; Dragutin Matak, predstavnik Kršćanske adventističke crkve, koji je govorio o načelu obzirnosti kojeg je također crpio iz biblijskog primjera nejedenja mesa žrtvovanog idolima u Poslanici Korinćanima te je naglasio da je obzirnost preduvjet našeg suživota i suradnje jer znanje nadima, a ljubav izgrađuje; Željko Mraz, predstavnik Saveza baptističkih crkava, koji je naglasio da smo svi pozvani u proces učenja o religijskom pluralizmu i međusobnoj suradnji, istaknuvši zajedničke glazbene projekte i nastupe u kojima te vrijednosti mogu izgrađivati posebno mladi; Slobodan Lalić, predstavnik Srpske pravoslavne crkve, koji je izrazio zadovoljstvo zbog mogućnosti vjeroispovijedanja koje njihovi vjernici imaju u Pravoslavnoj crkvi u središtu grada na Cvjetnom trgu, ali je govorio i o neriješenim pitanjima mnogih nekretnina Pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj; Mladen Jovanović, predstavnik Kristove crkve, koji je istaknuo postojanje zajedničkih projekata kao što su Dan reformacije, Dan duhovnog pjesništva, koncerti, zajednička raspodjela humanitarne pomoći, Biblijski institut i slično, i naglasio načelo Nema slobode bez vjerske slobode, ali je zamjerio što se često manipulira brojkama i na taj način klasificira vjerske zajednice; Branimir Bučanović, predstavnik Reformirane kršćanske kalvinske crkve, koji je govorio o protestantskoj radnoj etici utemeljenoj na biblijskim načelima pobožnosti koja uvelike pridonosi izgradnji i suživotu u društvu; Damir Boras, predstavnik Starokatoličke crkve, koji je istaknuo ulogu žene u crkvi i društvu te naglasio navješćivanje Evanđelja koje briše sve podjele u društvu; Marinko Šoša, predstavnik Novoapostolske crkve, koji je naglasio ljubav kao izvorni Kristov nauk koji može riješiti sve prepreke, ali je i naglasio kako njegova crkva nije potpisnica ugovora s vjerskim zajednicama i nema nikakvu pomoć od države te je pozvao sve da se također oslone na vlastite izvore; i na koncu Ivan Šiber, stručnjak za političku psihologiju, koji se založio za prava nevjernika ateista, a govoreći o agnosticima istaknuo je kako je to samo komformistički bijeg od ateizma.

I to je sve tako zbog toga što se takvo uređenje života smatra prirodnim i valjanim u svijetu onih koji o sebi tvrde ili da pristaju uz Kristov nauk o ljubavi prema bližnjemu ili da su kulturni ljudi, to jest usavršeni ljudi.

Luka Vincetić, župnik iz Trnave nedaleko Đakova, shvaćao je svoj svećenički poziv kao službu za dobrobit svih ljudi bez obzira na njihovu vjersku pripadnost ili nepripadnost, a Kristov nauk kao izazov da se ne bude dogmatizirani crkveni činovnik nego čovjek živog duha, otvorenog za istinu, ma kako ona bila opora ili teško podnošljiva.

Držim da se danas uglavnom tako imenuju vjeroučitelja u školi? Jesmo li svjesni velike opasnosti za našu Crkvu i Kristov nauk ako odgoj u vjeri dakle vjeru () moraju prenositi mladoj generaciji ljudi kojima je to« kruh », koji od toga imaju svoju materijalnu egzistenciju, koji se moraju boriti za popunjenje satnice?

(Ni Kristov nauk ne možeš ostvarivati ako nisi ' ' dolje ' ')

Nigdje ne piše da je bezuvjetna pripadnost Crkvi kroz krštenje Kristov nauk i to krštenje koje oslobađa od Sotone a nismo ga slobodni poništiti gdje je tu istinska sloboda izbora prihvatiti ili odbaciti kao skup pet kozmičkih principa?

Kako živjeti Kristov nauk i svoju vjeru, a ne otuđiti se od društva?

Jedino Katolička Crkva naučava potpun Kristov nauk, a jedini način za postati katolik je podložiti se njenom učiteljstvu i disciplinskim smjernicama.

Čak ni sunce nije toliko zajedničko svima i svima pred očima kao Kristov nauk.

Posebno mi se čini interesantnim da tolika mržnja i nasilje dolaze od deklariranih katolika, onih kojima bi Kristov nauk trebao biti temelj.

I tako dolazimo do ključnog psihološkog pitanja: kako je moguće da Hrvati ni 2500 godina kasnije, uza sav Kristov nauk koji je nastupio u međuvremenu a kojeg stari Grci nisu poznavali ne mogu postići onu razinu samilosti i sućuti prema pobijeđenima koju su dosegnuli antički Grci, na ovom istom Balkanu, bez Kristove pomoći?

Crkva je stala na stranu EU iz razloga što je i ona sama projekat Novog Svjetskog Poretka, elita je vidjela da je Kristov nauk dobar, i da privlači ljude pa je odlučila stvoriti crkvu kako bi mogla manipulirati velikom masom ljudi kad se za to ukaže potreba (kao što se upravo ukazala)

Valjda ga oduševljava Kristov nauk: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom