Uz veliki broj sve? enika, u slavlju je koncelebrirao i biskup u miru, mons. Josip Pavliši?.? Isus je na posljednjoj ve? eri sa sakramentom euharistije, ustanovio i sakrament sve? eni? koga reda?, podsjetio je nadbiskup na propovjedi te dodao kako je sve? eništvo neraskidivo vezano uz Kristovu žrtvu.

Ono na beskrvan način prikazuje onu jednu i jedinu Kristovu žrtvu sa križa te je na taj način posadašnjuje.

p. s. teološki nisam ispravno opisao Kristovu žrtvu, jer ne žrtvuje Otac, nego se Ocu žrtvuje Sin po svojoj slobodnoj volji da se podmiri dug izabranih kojeg oni sami ne mogu nikako podmiriti (jer uvredu Bogu ne može podmiriti grješan čovjek, čovjek sam sebe ne može spasiti)

I svi možemo tu Kristovu žrtvu prikazivati sjedinjujući sebe i svoje žrtve, s Kristovim žrtvama.

Želimo večeras u ovu Kristovu žrtvu donijeti svu tu mržnju da je Gospodin svojom snagom očisti i opere, ali još više, želimo se nasititi, nahraniti i napojiti ljubavi njegove jer smo uvjereni da samo ljubav gradi i dariva. (...) Upravo su vukovarski križevi zaustavili opći pohod smrti i otvorili nade života cijeloj Hrvatskoj«, rekao je biskup Ivas.

Znam da se s nekim od ovih misli moji rimokatolički prijatelji neće složiti jer misle da samo RKC spasava, no to je već druga tema o kojoj BTW nema niti zbora u Bibliji. @Mladen kriviš Boga zbog političkog sustava koji vlada u rimokatoličkoj crkvi i baca ljagu na Kristovu žrtvu.

Crkva u središta svojih okupljanja stavlja Kristovu žrtvu, do imena njegovih mučitelja sporedne su osobe.

Stalna pomisao na dragocjenu Kristovu žrtvu zbog nas osposobljava nas da ukažemo i drugima na Božje Janje koje je na sebe uzelo grijehe svijeta.

Jesmo li svjesni činjenice da svaka Sveta Misa ponavlja Kristovu žrtvu na križu, da se u času Pretvorbe nalazimo pod križem?

U uvodnim mislima homilije biskup Ivas približio je Kristovu žrtvu na križu.

Dakle, svojim sadržajem reljef osmišljava i povezuje žrtvu Kristovu i žrtvu svih u kenotaf upisanih branitelja i nas koji slavimo Kristovu žrtvu i molimo za pale branitelje.

b) Na oltaru se pali tamjan koji simbolizira Kristovu žrtvu koja se u otajstvu nastavlja i s našim molitvama uzlazi Bogu na ugodan miomiris.

Ujedno moli Gospodina da posveti ovaj oltar za Kristovu žrtvu, da bi se oko njega okupljali vjernici, s njega hranili Kristovim tijelom i krvlju i tako rasli i vjeri i ljubavi.

Adventisti sedmog dana ili vjernici Kršćanske adventističke crkve konzervativna su vjerska zajednica evangeličkih kršćana koji svoju vjeru temelje na Bibliji ističući Kristovu žrtvu pomirnicu, Njegovu posredničku službu, biblijski dan odmora i Kristov drugi dolazak.

Novi zavjet pojašnjava da je taj sustav aludirao na Kristovu žrtvu, jedinu po kojoj se spasenje može naći (Dj 4:12; Heb 10:4 - 10).

Cijena Krvi Euharistija, također i ova koju slavimo danas, uprisutnjuje nam Kristovu žrtvu, čini ju prisutnom pred Očevim i našim očima.

Kristovu žrtvu na križu ne promatraju kao stvarno otkupiteljsku, već samo kao jednu instrukciju ili primjer koji može doduše čovjeku pomoći da se lakše spasi, ali koja nije neophodna za postizanje spasenja.

Nije nam to teško shvatiti ako znamo da Euharistija na oltaru predstavlja Kristovu žrtvu za brata čovjeka.

Otac je odabrao ljude, Sin je umro za njih, Sveti Duh čini Kristovu žrtvu učinkovitom, dovodeći izabrane ka vjeri i pokajanju, uzrokujući voljno pokoravanje Evanđelju.

Riječ je o zajednici koja je u Euharistiji slavila Kristovu žrtvu na križu, otajstvo njegove smrti i uskrsnuća, a to nije - prema Papinim riječima - jednostavno sjećanje na prošlost, ni predstavljanje primjera koji valja nasljedovati ili idealnoga cilja koji valja postići.

Na taj način se kroz Kristovu žrtvu njegovo čovještvo u njegovu uskrsnuću obdareno vječnošću i blaženstvom.

Tako je euharistija djelotvoran sakramentalni znak koji uprisutnjuje Kristovu žrtvu i njegovu osobu, njegovo čovještvo, njegovo tijelo i krv da bi ga se primilo u pričesti.

Zahvalnost za kristovu žrtvu potakla ih je da napuste sve što je vodilo do besplodnog života, do života bez pravog smisla, jer nisu odavali čast Bogu.

S tom spoznajom i s tom vjerom mi danas slavimo Kristovu žrtvu.

Na misi se kruh i vino pretvaraju u tijelo i krv Kristovu koji se daju za ljude, što simbolizira Kristovu žrtvu.

Papa smatra da novozavjetni tekstovi jasno motre Kristovu žrtvu kao zadovoljštinu za čovjekove grijehe.

Prezreti Kristovu žrtvu i odbaciti utjehu Duha Svetog znači oholo izabrati da smo sami svoji spasitelji, kojima nije potreban otkupitelj i spasitelj.

Pohranjivanje relikvija dano je na volju, premda je naglašena prikladnost i vrijednost takvoga običaja, zbog njegova teološkoga značenja koje povezuje žrtvu mučenika i Kristovu žrtvu; život i smrt svetih i izvorište njihove svetosti.

Po tom darivanju, euharistija je, dakle, spomen na Kristovu žrtvu, ali istovremeno i uprisutnjenje te žrtve.

Naime, dok je Pasha bila spomen na Božju milost po kojoj je Bog Židove izveo iz Egipta, euharistija je spomen na Kristovu žrtvu na križu, po kojoj smo mi oslobođeni od grijeha, a koja je već na Posljednjoj večeri najavljena, i na neki način unaprijed uprisutnjena po kruhu i vinu.