Sličnim tonom upitnikom, ironijom, skepsom, čak očajavanjem nad dogođenom nam se stvarnošću, Maković u svojoj knjizi komentira Benettonovu reklamu sa zakrvavljenim hlačama jednog stvarno poginulog mladića čiji pak otac Benettonu daje pristanak za to te je i taj tekst na samoj toj reklami; posvemašnju pokondirenost Ministarstva vanjskih poslova RH koje glomaznim i glamuroznim, stilski nedefiniranim pokućstvom, oprema svoje urede širom Europe: fosiliziranje hrvatske slobode u liku devastiranog Parka prirode Medvednica, u koji su istodobno uselili i neukus mastodontizma i posvemašnji prezir za ekologiju i park prirode te posestrima joj arheologija i urbanizam kao i čuvari snajperisti; potpuno anonimne i inferiorne darovatelje i darove za papu prigodom njegova posjeta Hrvatskoj; sudsku parnicu Marice Meštrović i autora ove knjige te »Feral Tribunea« zbog ostavštine slavnog Ivana Meštrovića koju je umjetnik namijenio svojoj Hrvatskoj, a geni njegove kćeri Marice bili su jači od cijele države, pa je ona tu ostavštinu prisvojila; krznene kapute i ćevapčiće što ih konzumira ministrica kulture Vesna Girardi Jurkić; »ljude kao dnevna bića« svojedobnu sintagmu ministrice Ljilje Vokić, a u povodu pripremanog propisa da se mladi ljudi nemaju što noću kretati vani; predsjednikovanje Branka Mikše pri odlučivanju o preuređenju (devastaciji? dvjema neprimjerenim fontanama) Trga hrvatske burze ispred samih po sebi arhitektonski monumentalnih, a urbanistički skladno definiranih Kovačićevih zgrada Ministarstva kulture i Narodne banke; Vukovar koji je, nažalost, za mnoge bio tek stijeg kojim su provodili vlastite promocije i probitke; to da Hrvatima i nije tako loše ni teško, jer je Iračanima još gore i teže; još nazočne i oko nas živuće doušnike po tramvajima i inim prometalima (prometnim i intelektualnim): čudo hrvatske naive te istoimeni dućan postavljen u samo središte središnjeg nam gradskog Trga bana Jelačića...