U filmu 300 Spartanaca iz 1962. Kserksa je tumačio engleski glumac David Farrar, dok ga je u Frank Millerovom filmu 300 iz 2007. tumačio brazilski glumac Rodrigo Santoro.

Film prikazuje Kserksa kao ćelavog i gotovo golog, koji nosi samo remen, čizme i ogrtač.

Tijekom vojnog poda perzijskog cara Kserksa na Grčku, jedan grčki zapovjednik, imenom Argesilao, uspio je prerušen u perzijskog vojnika uvući se u perzijske redove, te je ubio jednog od perzijskih generala, Mardonija.

No, ubrzo je bio uhvaćen, vezan i doveden pred Kserksa kojega je zanimalo zašto je ubio Mardonija.

Film govori o akciji kralja Leonide, spartanskog superratnika, i njegovih 299 odličnika koji se, suprotno stremljenju korumpiranih svećenika i političke elite, suprotstavljaju golemim hordama zla s Istoka, preciznije silnoj perzijskoj vojsci pod vodstvom cara Kserksa.

Riječ je o filmu " One Night With The King " igranofilmskom uprizorenju priče o životu židovske djevojčice Hadassah koja igrom slučaja postaje biblijska Esther, kraljica Perzije (400. - 322. p. k.) koja je prema predaji spasila židovski narod od potpunog uništenja i onako usput zahvaljujući svojoj nezemaljskoj ljepoti osvojila srce strašnog i svemoćnog kralja Kserksa...

Kr.) i velikih vladara poput Darija I., Kserksa i Artakserksa, perzijska je država postala golemi multinacionalni imperij razvučen cijelim srednjim Bliskim istokom sve do Sredozemlja.

U uskom planinskom prolazu iznad Egejskog mora sukobilo se 300 spartanskih vitezova s nadmoćnim snagama perzijskog kralja Kserksa.

Velikom, dok se za ostale smatra da su grobnice Kserksa I., Artakserksa I. i Darija II.

Vjeruje se kako su bili roditelji Amestris, koja se udala za budućeg velikog kralja Kserksa [ 1 ].

Neposredno prije svoje smrti Darije je pripremio vlastitu grobnicu u Nakš-e Rustamu i imenovao je Kserksa, najstarijeg sina s Atosom, za svoga nasljednika.

Operu se posve lišilo radnje, a povijesna građa o atenskome vojskovođi Temistoklu koji dobiva azil kod perzijskoga kralja Kserksa da bi ga potonji pokušao navesti na vojni pohod protiv vlastite domovine definitivno nudi niz mogućnosti za dramske sukobe.

A od Mojsijeve smrti do vladavine Artakserksa, koji je poslije Kserksa vladao Perzijom, proroci koji su došli poslije Mojsija prikazali su događaje svoga vremena u 13 knjiga.

Vahuka), drugi polubrat Kserksa II., nakon šest i pol mjeseci vladanja Sogdijana zbacuje ga sa prijestolja i kruni se kao Darije II.

Imali su sina Kserksa I., koji će naslijediti oca.

Ostaci Perzepolisa uključuju Vrata svih naroda, Nedovršena vrata, Dvoranu od stotinu stupova, palaču Apadana, palaču Tačara (palača Darija I.), palaču Hadiš (palača Kserksa I.), palaču Artakserksa III., palaču Haramsara (Harem), Riznicu, Garnizon, zidine, Centralnu palaču, Glavno stubište, Grobnicu Artakserksa III., inkripcije i reljefe Ahemenidskih kraljeva, građevinu sa četiri stupa isopd platforme i ostatke Ahemenidskog grada Parse.

Jedini ozbiljni pokušaj pobune bio je u doba Kserksa I. (485. - 465. pr.

Uz njih dvojicu " One Night With The King ", baš kako i priliči jednom ovakvom spektaklu, okupit će brojnu nisku filmskih zvijezda: uigrani dvojac iz trilogije " Gospodar Prstenova " John Rhys-Davies (Mordecai), John Noble (princ Admantha), zatim Luke Goss (" Charlie ", " Blade II ") u ulozi kralja Kserksa te veterana Tommy ' Tiny ' Lister Jr. - a u jednoj od glavnih rola one Hegai-a.

Pogubnost ratova zabilježena je u dijalogu Perzijanaca Kserksa I. (vladao 485. - 465.) i strica mu Artabana kad je ovaj prvi vršio smotru flote i vojske u Abydosu, na Helespontu:

Mardonije je sudjelovao u bitci kod Termopila, a nakon perzijskog neuspjeha u bitci kod Salamine bezuspješno je pokušao nagovoriti Kserksa da ostane u Grčkoj i vodi još jednu bitku.

bitka kod Termopila, u kojoj je perzijska vojska pod vodstvom kralja Kserksa pobijedila vojsku spartanskog kralja Leonide.

Kr. u visini od 90 metara i sa 7 katova, a održao se do vladavine perzijskoga kralja Kserksa u 5. st. pr.

Tamo su nas dočekali potomci Darija i Kserksa, Perzijanci koji danas žive od prodaje nafte, tepiha i pistacije.

Predislamska sasanidska kultura je mnogo sličnija islamskoj iranskog kulturi, nego ahemenidskoj kulturi prvog carstva (za vrijeme Kira, Darija i Kserksa).

Tijekom prvih godina vladavine Darija Velikog plaćalo se uglavnom u naturi, tako da je sustav punu primjenu doživio tek u vrijeme vladanja Darijevog sina i nasljednika, Kserksa I.

naime, pod broj jedan, eshil je spomenutu dramu napisao u slavu velike grčke pobjede i sloma perzijske vojske, a u samoj je drami (riječima umrlog perzijskog cara) osudio agresivni i osvajački pohod perzijanaca na grčku. već tu, štovano se obćinstvo sigurno pita kakve onda sa zdravim razumom ima ovo što pilić piše? slabe, ali onima kojima treba, rado ću dalje pojasniti: eshil je u drami doista nastojao izazvati simpatije za poražene perzijance, ali on je nepogrešivo upro prstom u krivca - za perzijsku tragediju kriva je arogancija i obijest njihova cara - kserksa. nesreća perzijanaca nema veze s grcima (kako to pilić u analogiji s hrvatima pokušava nametnuti), već s njihovim političkim vodstvom. eshil je glavnu poruku svoje drame, manifest protiv bahatosti i argogancije usmjerio samo i jedino na perzijski dvor (gdje se uostalom drama i odigrava) - a dramu je napisao s idejom da grke upozori (na primjeru perzijanaca) da se čuvaju arogancije, da budu pametni i da ih pobjeda ne ponese previsoko u zrak (jer već je i on znao da tko visoko leti, nisko pada). sve u svemu, eshil nigdje na niti jednom mjestu u svojoj drami ne osuđuje grke, ni njihovo političko vodstvo, nigdje se ne izražava negativno o bilo kojem grčkom postupku - on samo i jedino prikazuje tugu i jad poraženih perzijanaca kako bi svoje sunarodnjake (moram to ponoviti) upozorio da se ponašaju razumno (a ne arogantno) kako ne bi izazvali bogove (koji najviše vole " zapapriti " onim objesnima) jer u tom ih slučaju prije ili kasnije čeka siguran poraz, tuga i jad kakav su perzijanci netom preživjeli.

Moderni povjesničari uglavnom se slažu kako je Darijev odabir Kserksa bio isključivo zbog povlaštene pozicije koje je imala Atosa kao Kirova kćer.

Prijenos političke moći na Kserksa protekao je glatko budući da je preko majke vukao podrijetlo od Kira Velikog, pa se protiv njegova imenovanja nije bunio nitko iz Darijeve obitelji, te niti jedna od brojnih perzijskih provincija.

Gradnja zdanja, koje se nalazi pedeset šest kilometara sjeveroistočno od iranskog grada Širaza, započela je između 518. i 516. godine prije Krista i trajala je za vladavina Darija Velikog, Kserksa, Artakserksa i Darija II, a svaki od njih ostavio je svoj trag.

Neki Lidijac je došao moliti Kserksa da mu pusti najstarijeg sina neka ne ide u rat, već da se dođe brinuti za njega u starosti.