Od kuda on na Medvid Badu u sadnji plavca malog, pojasnio nam je direktor PZ-a Svirče Andrija Carić:

Onda smo krenuli u fazu nagađanja kuda prolazi.

Grad je jednostavno prestajao sa zadnjim redom kuća od kuda su nekadašnji stanovnici bacali smeće, a onda jednom godišnje u natjecateljskom duhu sve odbačeno prikupljali (naravno ne gospoda nego oni koji su za njih radili).

Samo se pitam kuda sve to vodi.

Da ćemo bez obzira kuda naši putevi išli pokuušat ostat zajedno

Kuda prođe Tweeze, ni trava više ne raste, kamoli dlačurine po vašoj faci. ŠEST TJEDANA?

Ali, ona je opet materijalna i sa njom jedino kuda možemo lutati i špekulirati su materijalne sfere, a sam Gospodin je u potpunosti duhovan, antimaterijalan...

Ono što je možda najveći problem - ne znam od kuda ste.

Kamo god se okrenuli, kuda god pošli susrećemo se s ljudima koji su ili nesposobni ili jednostavno ne žele oprostiti jedni drugima te početi živjeti novim životom.

.. ponekad u životu čovjek mora proći puno ružnih i bolnih stvari.. da bi mogao doći do sreće.. one zaslužene... samo ponekad treba vremena očito.... to sad govorim iz svog primjera... jer nakon svega što sam prošla.... sad stojim čvrsto na nogama i znam da sam istinski sretna.... sreća mi je došla potpuno neočekivano.. i uopće nisam očekivala išta.. nego sam pustila život da lagano ide.... pa kuda me odvede.. odvede... a odveo me u ruke najboljeg čovjeka... čovjek koji mi je vratio vjeruju u pravu ljubav... čovjek koji me je učinio najsretnijom osobom.. i to čini iz dana u dan... sreća je svakim danom sve veća.... danas više ne mogu zamisliti život bez njega.... sve bih dala za njega.... volim ga više od svega.... obožavam ga.... obožavam biti s njim..... dane čini posebnim.... sigurna sam u svoju ljubav.... vidim budućnost s njim.... sigurna sam da je to ono pravo.. ono pravo.... ono što vrijedi.... i nema ljepšeg osjećaja od onoga kad voliš i kad tebe ta osoba voli...

Sjećam se prvog susreta s mojim švicarskim cimerom u New Yorku gdje je nakon uobičajenog pitanja kako se zoveš i od kuda si zakolutao očima kada sam rekla da sam iz Zagreba.

Pored njega je stajala zgodna djevojka koju mi je predstavio, ne predstavljajući mene jer nije znao tko sam, od kuda sam stigla na ovo slavlje i kamo ću na kraju večeri otići.

Kuda ona gore, tuda ti naglavce dolje ", - reče snaha.

to je već bolje.: cerek: vidiš kako se možemo dogovoriti samo ne znam od kuda da krenem jer sve te priče o autu i pripadajućim pozama sam apsolvirala još za studentskih dana.: ne zna:

Tempom koji nam određuje vlast bit će sve više umirovljenika i nezaposlenika pa će tako ona nadpolovićna većina raditi za podpolovičnu manjinu. - Poštovani Vitomire Prem da to nema nikakove veze sa skupim satovima i njihovom tržičnom i prodajnom cijenom pogotovo ne sa onima koji su ih preko noći stavili na ruke a nemaju ni garabtnog računa, kuda li neko drugo pokriće ne mogu odoljeti da vamne odgovorim na vaše zalaganje i brige.

Sinoć nisam mogla zaspati pa se razmišljam tako davnih događaja djetinstva.. Negdje 1992 godine u vrijeme Uskrsa i počinjao je rat na područima gdje sam prije živjela.Iako su svakodnevno padale granate ili nadlijetali nas neprijateljski zrakoplovi ipak smo u svojoj dječijoj naravi bili naivni i dobronamjerni.Iako su nam roditelji branili da komuniciramo sa vojnicima a bili su to dečki iz Osijeka, Vukovara i Slavonskog Broda, za mene i moju sestru bili su fascinantni, a i mi smo njima.vjerojatno jer su ti mladići ostavili svoju djecu po područjima Lijepe naše a došli su se boriti u nepoznate krajeve.Kako je bio rat i nije bilo električne energije a u mjestu gdje smo živjeli svi su već prije pobjegli mi nismo imali kuda pa smo ostali i živjeli neku ratnu svakodnevnicu.Tako bi vojska vraćajući se sa straže ili položaja prolazila pored naše kuće u oklopnim vozilims nosili su puške i odijela a za mene su to bili junaci, koje smo mi uvijek dobronamjerno zvali na ručak ili kavu jer kako napisah prije nije bilo struje i tata je rekao mami neka kuha sve što ima i neka ljudi jedu jer su gladni i da vojnička hrana nije ukusna.Uglavnom slušala sam razgovore odraslih i kako je tata govorio mami sve dok vojska tu i ne povlači se neka ostane tu jer nemamo kamo i da će sve biti dobro.Sjećam se jednog vojnika iz Vukovara zvao se Željko bio je 2 x ranjen i svejedno je bio u vojsci.Donio je mojoj majci košulju vojničku da mu prišije neke značke i taj dan bio slobodan.Idući dan tata došao i rekao da je ubijen tj poginuo je.. Svi smo plakali.. Bili su to dani vjere da će sve biti dobro i da neće biti rata iako je vojska bila tu.. Naposlijetku područje gdje smo živjeli agresor je okupirao 22.7.1992. a samo dan prije smo napustili mjesto.. čekajući u koloni na mostu na Savi kod Slavonskog Broda da prijeđemo granicu i na kraju smo prešli na kompi u Svilaju.. Sjećam se da me hrvatski vojnik nosiocijelim putem jer nisam mogla hodati i bila sam jako gladna i dao mi je svoj neki keks koji jeo.. Iako su drugi ljudi plakali naša mama nikada nije plakala iako nismo imali novaca niti kamo nije plakala rekla je samo sestri da ju drži za ruku i da pazi na mene.. Sve u svemu za mene su naši hrvatski vojnici zauvijek ostali junaci.. Ponos Hrvatske, naša prošlost koji su svojim životima zapisali povijest našeg naroda i žalosno je da se ne smije reći da su srbi izvršili agresiju nego se traži diplomatski izraz pobunjeni Srbi, kako god, dok se strvarala država nije bilo važno ništa a sada se gleda sve.. Pravo rata i mira nije isto.. i ne može biti a tko to nije preživio ne može o tome govoriti

Manifestacija počinje u 11:00 sati u središtu grada od kuda kreće povorka vitezova prema mjestu odvijanja manifestacije renesansnim bedemima na kojim već žive stotine kostimiranih sudionika.

Kuda god otišli, možemo uživati samo do svoje smrti, a tada?

S obzirom da smo se prošli put tek spustili u Nebozemlje koje se račva na sve strane, nikako se nismo mogli dogovoriti kuda će tko krenuti.

⠀ žOd kuda da krenem? ⠀

Uz endemsku biljku dubrovačku zečinu (Centaurea ragusina) na Brusniku živi, nitko ne zna kako i od kuda je tu došla, endemska crna gušterica.

ka samo masoni kod nas.neki ocito nemaju pojma. vljda mu to pop re ka na jutarnjoj misi.BILO KUDA MASONI SVUDA. e toje tako.

Zamišlje na, pogleda uperenog neodređeno kuda, nasmi ješena, šutila je čitavo jutro, osluškujući udare krvi u sebi i podajući se samo onom prvom utisku što ga je u njoj proizvela ona sunčeva zraka: daleko negdje u prostoru naslućuje se suncem obasjana prilika mladog nasmiješenog čovjeka što mnogo liči Neziru i pruža taj sunčani čovjek ruke.

Kuda ide, laboratorijskim ispitivanjima ili bavljenjem ljudima?

Tada je došao neki seljak zaèuðen kuda sam to prošao.

Eh, kad bih ja mogao da biram kuda da ide, još jednom da vidim ta mjesta

Ko prođe kuda sam ja prošao, dobije ga.

Ako je to u interesu srpskog naroda, samo naprijed ", poručio je Dačić, zaključujući da je " svima jasno kuda plovi ovaj brod - ili ćete biti na njemu, ili ne postojimo ".

Meni je predan multipno legurne izrade: musolinieve balile, vatikanskog ministranta, balkanskog pionira, i slobodne lutalice koja je tratila zagubljeni zivot neznajuci kuda ni zasto.

Kikiriki 250 kcal i od ostalog 285 kalorija draga moja, 535 kcal ukupno, a ne 800. Uostalom, i sama kožeš primijetiti da je količina velika, pa možeš komotno smanjit količinu svih sastojaka na pola;) A stavljala sam ove količine jer pod a) u receptu pišem standardne količine svih sastojaka, b) iako inače zobenu kašu jedem u omjeru 40 g zobenih: 100 g mlijeka, i prilično se zasitim, dok sam pripremala ovo nije mi bilo ni na kraj pameti da će namirnice kao banana i kikiriki dodatno pridonjeti zasitnosti jela i eksperimentirala sam sa ovim količinama, c) nema potrebe za tvojim dramljenjem i tragedijom u smislu ' opa ', ':/', '... ' i slično;) drame ostavi za situacije u kojima se dramljenje tolerira. d) I TAKO 4, 5 PUTA NA DAN? smiješna si mi, moram priznat, od kuda ti ideja da 4, 5 puta na dan jedem takve obroke?