Neki udariše u kuknjavu: Kad kolju vođe, i narod će zaklati, drugi povikaše: Branimo se, ljudi i stadoše iz korpe vaditi peroreze, navrtnjake, štilete, britve od ljudi i one od bekinâ, mahati njima ponad glava i vikati: Zakoljimo zločinace dok nas ne pokolju Zakoljimo Punišu Račića Neće mu ni vlas s glave, nije bez kraljeve Zakoljimo kralja Treći opet predlagahu da se pobuni i digne cijeli narod, da se dozovu galantari iz Njemačke, radnici iz Belgije, Francuske, iz svih rudnika i topionica, da se pozovu u pomoć Rusi, papa, Talijani i Nijemci, poglavito Nijemci, koji ih u glavu poznaju i s kojima tako lijepo posluju I Kineze, podviknu netko, i Kineze zovimo Bijaše tu prijedloga svakojakih i svakovrsnih, ma mahom budalastih i djetinjastih, kakvi se već rađaju u glavama miroljubiva čovjeka i naroda poniženjima i zlostavljanjima stjerana u očaj, pa kad dođe stani-pani, život gubi svaku vrijednost osim jedne: u svoju ću smrt i tebe povući.