Sonja Leboš je magistra etnologije/kulturne antropologije i romanistike (FF, Sveučilište u Zagrebu) i ekspert za kulturni turizam (postdiplomsko zvanje, Sveučilište u Bolonji).

Nakon Akademije upisao sam doktorski iz kulturne antropologije jer želim proširiti znanje, probati vidjeti ono što sam do sada gledao s jednog drugog rakursa.

Trenutno je studentica njemačkog jezika, etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Pozvanih je trinaest izlagača/ica u okviru dvaju tematskih blokova javno trebalo raspraviti položaj znanstvene discipline etnologije i kulturne antropologije u važećoj nacionalnoj klasifikaciji znanstvenih polja i grana te o suvremenoj strukovnoj terminologiji discipline, kao i o postojećim etnološkim i kulturnoantropološkim studijskim programima i kolegijima u Hrvatskoj.

Takvo je događanje unutar struke trebalo biti organizirano davno prije, komentirao je jedan od sudionika rasprave, izrekavši ga neformalno u pauzi oko ponuđenih mekih kiflica, između dviju tematskih sesija, pritom se ne osvrćući, pojasnio je u nastavku, na atraktivnost zalogajčića u pauzi, izabranoga termina događanja (petak, 16 sati, datum Noći muzeja), na formu ili pak sadržaj događanja u prvome bloku, već time ocijenivši sadašnji politički trenutak domaće etnologije i kulturne antropologije kao nešto na što je domaća etnologija i kulturna antropologija trebala reagirati ranije.

Kazivanje je ustvari bojazan za održivost suvremene etnologije i kulturne antropologije, konsolidirane i artikulirane unutar sebe same, ali izložene izazovima znanstvene politike.

Unazad gledajući, suvremeni se trenutak domaće etnologije i kulturne antropologije počeo oblikovati okvirno od sedamdesetih godina 20. stoljeća, mahom posrednim utjecajem koncepata i pristupa iz srednjoeuropskih etnologija (prisjetimo se samo, na primjer, inauguriranja francuske strukturalističke misli u hrvatsku etnologiju, što je donijela Dunja Rihtman-Auguštin), a koji su do danas posredno i dugoročno iznjedrili važne impulse, među mnogim drugima, za inventivne i relevantne daljnje razvoje domaće etnologije, sve do utjecajnih nov (ji) ih domaćih koncepata poput etnologije naše svakodnevice (Dunja Rihtman-Auguštin, 1988.) i etnologije bliskoga (Jasna Čapo Žmegač, Valentina Gulin Zrnić, Goran Pavel Šantek, 2006.).

Nakon višedesetljetne unutardisciplinarne nedodirljivosti, paralelnosti i dualnosti znanstvenih tradicija (stare i nove etnologije), etnologija i kulturna antropologija se postupno sažimlju u jednu te istu znanstvenu disciplinu unutar korpusa znanosti humanističke provenijencije, slijedeći smjer koji sami etnolozi i kulturni antropolozi danas također u najvećoj mjeri projiciraju kao svoj konstruktivan daljnji razvoj i orijentaciju, no pritom ne zatvarajući vrata niti pred interdisciplinarnošću niti pred bilo kojim aktivnim transferom spoznaja i znanja među raznim znanstvenim disciplinama. STARA I NOVA ETNOLOGIJA (KULTURNA ANTROPOLOGIJA) Nedugo nakon što se osamdesetih godina 20. stoljeća hrvatska etnologija počela susretati sa spektrom vlastitih unutarnjih paradigmatsko-teorijsko-epistemoloških previranja, prijepora i izazova između, u tom trenutku tako percipirane stare i nove etnologije (kulturne antropologije), stvoreno je i znanstvenopolitičko okruženje u kojem je politički i (unutar) institucijski valjalo instantno pozicionirati struku, i to pronalaženjem kompromisa između političkog i teorijskog.

Tim je dodatkom u nazivu tada jasno apostrofirana postojeća razlikovnost spram, na istom fakultetu, nove antropologije koja usmjerenost svojega znanstveno-nastavnoga djelovanja vidi, za razliku od etnologije i kulturne antropologije, u sprezi biomedicine i humanistike.

Za domaću etnologiju i kulturnu antropologiju ova su nastojanja i prakse problematične teorijski i konceptualno, prije svega jer nemaju uporišta u akademskoj tradiciji hrvatske znanstvene discipline etnologije i kulturne antropologije.

Je li okrugli stol odražavao, unutar same etnologije i kulturne antropologije, interes i potencijal za aktivnim promišljanjem vlastite i teorijske i političke pozicije, kako bi se postigao minimalni konsenzus koji je istovremeno politički efikasan i koji nema reperkusije na teorijsko stanje struke (Tomislav Pletenac).

To je ipak bila neizostavna zadaća ovog okruglog stola ne bi li se nadležnim tijelima jasno posredovala činjenica da kulturna antropologija čini neodvojiv dio etnologije i kulturne antropologije kao jedne znanstvene discipline te se istaknula potreba da se to učini vidljivim u budućoj razradi strukovnoga nazivlja te u nazivu polja i grana.

No čini mi se kako je upravo okvir i povod za raspravu u sebi bio pomalo kontradiktoran između htijenja i mogućnosti jer sâm neizvjestan suvremeni znanstvenopolitički trenutak etnologije i kulturne antropologije, u odnosu na četverodijelni model angloameričke antropologije, nije u cjelini omogućavao direktniju i odvažniju samokritiku te otklon od mahom pozitivne samoprezentacije, u strahu da se time ne stvori neki nedokučivi potencijal rezanja grane na kojoj se sjedi.

Vezani su uz: 1. potrebu promjene položaja etnologije i kulturne antropologije unutar Nacionalne klasifikacije znanosti i u važećem Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, unutar područja humanističkih znanosti; 2. potrebu razrade temeljnih termina i koncepata struke te usustavljenja strukovnoga nazivlja u vidu etnološkog i kulturnoantropološkoga leksikona; 3. potrebu da se promptno i upozoravajuće reagira na alarmantnu kadrovsku situaciju na Odsjeku za etnologiju pri HAZU.

Posljednjih nekoliko godina bavi se urbano-antropološkim temama i preispitivanjem disciplinarnih granica kulturne antropologije kroz interdisciplinarne projekte s organizacijama civilnog društva, dizajnerima, arhitektima i suvremenim umjetnicima.

Što se tiče religije, ona je pak sadržajem (opsegom) uža od nekoliko kategorija i to prvenstveno vjere ali i kategorija kulturne antropologije, socijalnih institucija i spiritualnosti.

Religija zatim ide preko kulturne antropologije do antropologije i dalje društvenih znanosti i konačno znanosti, odnosno preko kulture do društva, odnosno trećim putem od kulturologije preko društvenih znanosti do znanosti.

No sa stajališta kulturne antropologije, nemoguće je ostati na tome.

Mi ćemo ovdje koristiti onu drugu paradigmu, ne Koyreovu, nego onu drugu, tj. paradigmu kulturne antropologije, sociologije znanja.

Mirna Jernej Pulić, PDS etnologije i kulturne antropologije, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Teorijske i metodološke dileme u istraživanju multikulturnih i višejezičnih sredina Ana Petrić, PDS sociologije, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Pregled dosadašnjih istraživanja cyber dijaspore kao transnacionalne zajednice Leo Katunarić, PDS književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Performans između političke akcije i virtualne realnosti, nova stanja

Istraživanjem sadašnjosti, koja u sebi ne mora nužno nositi obilježje prošlosti, može višestruko pridonijeti društvenoj relevantnosti etnologije i kulturne antropologije.

Trenutno si na poslijediplomskom doktorskom studiju kulturne antropologije i etnologije u Zagrebu.

Na 548 stranica cijenjeni svjetski stručnjaci i stručnjakinje s područja povijesti, etnologije, teatrologije, socijalne i kulturne antropologije, umjetnici i novinari, nude svoj pogled na esencijalni ženski doprinos cirkuskoj povijesti i sadašnjosti.

Taj je nauk osobit vid kulturne antropologije, svakim danom aktualniji utoliko što, usuprot beskrajnoj fragmentizaciji znanja raspršena u bezbroj disciplina i subdisciplina, nastoji ljudskomu mišljenju o sebi i svom svijetu vratiti cjelovitost.

Sa stajališta kulturne antropologije o kojoj je govorio Francastel, sa stajališta onog što ja nazivam sociologija znanja, to je nešto prilično čudno.

Sudjelovanje na skupu boduje se u skladu s Pravilnikom PDS-a etnologije i kulturne antropologije s 2 ECTS boda, ukoliko se izlaganja uklapaju u tematiku jednoga od upisanih predmeta, što mora potvrditi odnosni nastavnik.

Tročlana komisija u sastavu: Katarina Bušić, etnologinja i kustosica Etnografskog muzeja u Zagrebu, Krunoslav Šokac, etnolog i solist u Ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado, te Antun Božić, student etnologije i kulturne antropologije imala je dosta težak zadatak između dvanaest djevojaka izbrati najljepšu.

Objavljuje stručne i znanstvene članke s područja etnografije, etnologije i kulturne antropologije, muzeologije i srodnih društvenih znanosti.

Karmen Turčinov, PDS humanističkih znanosti, Sveučilište u Zadru: Doživljavanja, ponašanja i djelovanja žena u svakodnevici patrijarhalnog sustava otočne zajednice Tamara Nikolić Đerić, PDS etnologije i kulturne antropologije, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Mjesto radnica unutar šire industrijsko-antropološke slike: teorijski okvir doktorske disertacije Žene i industrija: privatno i javno rovinjskih radnica Marija Ott Franolić, PDS književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Čitati tekst, govoriti o životu Marija Živković, PDS humanističkih znanosti, Sveučilište u Zadru: Kulturnoantropološki pristup istraživanju osobnih i društvenih koncepata samoće primjer samaca

Sonja Leboš, PDS humanističkih znanosti, Sveučilište u Zadru: Suvremena istraživanja u polju vizualne kulture: tema grada na filmu i filma u gradu Ivana Družetić, PDS etnologije i kulturne antropologije, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Francuska zabrana muslimanske burke i njeni odjeci u domaćim medijima Tibor Komar, PDS etnologije i kulturne antropologije, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Komercijalizacija i/ili " balkanizacija ": problematika suvremenih praksi TV prijenosa sportskih događaja