Postoji dio etnologije koji se bavi tzv. difuzijom, širenjem kulturnih elemenata.

MDC je svojim zbirkama i građom te uslugama otvoren stručnoj muzejskoj zajednici, postdplomantima, studentima, učenicima, istraživačima i znanstvenicima, novinarima, kolekcionarima, ljubiteljima i proučavateljima umjetnosti, arheologije, etnologije, numizmatike i drugih muzeologiji srodnih znanosti te svim drugim zainteresiranim korisnicima.

Izložbu je postavila dr. Tihana Petrović s Odjela etnologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a ta će izložba početkom rujna biti prikazana i u Lepoglavi.

Voditelji su bili Dunja Majnaric Radoševic, prof. (etnolog, viši kustos u HT muzeju u Zagrebu) i Domagoj Grgeljac iz Karlovca (apsolvent etnologije i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu).

Svoj znanstveno-stručni i umjetnički rad posvetio je temama iz povijesti umjetnosti, slavistike/kroatistike, arheologije, etnologije, književnosti (alias Toni Tinov) i drugim područjima.

Sonja Leboš je magistra etnologije/kulturne antropologije i romanistike (FF, Sveučilište u Zagrebu) i ekspert za kulturni turizam (postdiplomsko zvanje, Sveučilište u Bolonji).

Na Odsjeku se od 1961. godine organizira poslijediplomski studij etnologije.

Vico, A Ferguson), a švedski profesor ekonomije Anders Berch 1773. godine u manjem djelu o oraćim spravama daje " pravi znanstveni program " etnologije.

Tomom Vinšćakom s Odsjeka za etnologiju, dio projekta sproveli su studenti etnologije (Iva Končurat, Nenad Kovačić i Anamarija Kučan).

Ako je tome tako, moglo bi se na etnologiju o samoj sebi (povijest etnologije/meta etnologiju) primijeniti paradigma lacanovske konstrukcije nikad dovršenih identiteta preko triju faza zrcala, fort da, i Edipovog kompleksa.

Katarina Nina Simončič (Ljubljana, 1975) diplomirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, te na Filozofskom fakultetu studij povijest umjetnosti i etnologije, s temom ' Kostim 15. stoljeća na freskama u Beramu '.

Tijekom jutra u prostorijama Gimnazije Metković održan je prvi dio stručno-znanstvenoga skupa Kultura i turizam na kojemu su predavači bili značajna imena hrvatske folkoristike i etnologije.

Dr. Vitez: S gledišta moje struke - etnologije - točnije bi bilo kazati da su u nas u proslave katoličkih blagdana utkani i sadržaji tradicijske narodne kulture, odnosno da je riječ o stoljetnoj isprepletenosti sadržaja različita podrijetla i starosti, koji danas skladno supostoje.

Nakon dugogodišnjeg boravka i školovanja u Saveznoj Republici Njemačkoj vraća se u Hrvatsku i usavršava hrvatski jezik te upisuje studij germanistike i etnologije.

Način izrade bučinog ulja naučit će vas Josip Cugovčan, poznati umjetnik iz Podravskih Sesveta čiji je muzej, slike i iscrtane pisanice poznati širom svijeta.Godinama skupljajući predmete iz oblasti paleontologije, arheologije i etnologije, Josip Cugovčan je postao najveći stručnjak za našu podravsku povijest u svim vremenskim razdobljima.

Na svom su putovanju naišli na raznolike primjere: na kenijskog stanovnika sirotinjske četvrti koji radi u istraživačkom institutu i poslijepodne igra golf, na voditelja odjela kadrovske službe sigurnosne tvrtke u mozambičkome Maputu koji se sa svojom djevojkom svađa jer želi djecu odgajati prema zapadnim modelima ili na studenticu etnologije iz Abidjana u Obali Bjelokosti koja je radom u dva pozivna centra uspjela postići blagostanje.

Objedinjeni radovi hrvatskih znanstvenika donose teme iz povijesti i teorije hrvatske etnologije, te o njezinoj transformaciji od razdoblja socijalizma do političke propagande devedesetih, uključujući i ratnu etnologiju.

Trenutno je studentica njemačkog jezika, etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Pozvanih je trinaest izlagača/ica u okviru dvaju tematskih blokova javno trebalo raspraviti položaj znanstvene discipline etnologije i kulturne antropologije u važećoj nacionalnoj klasifikaciji znanstvenih polja i grana te o suvremenoj strukovnoj terminologiji discipline, kao i o postojećim etnološkim i kulturnoantropološkim studijskim programima i kolegijima u Hrvatskoj.

Takvo je događanje unutar struke trebalo biti organizirano davno prije, komentirao je jedan od sudionika rasprave, izrekavši ga neformalno u pauzi oko ponuđenih mekih kiflica, između dviju tematskih sesija, pritom se ne osvrćući, pojasnio je u nastavku, na atraktivnost zalogajčića u pauzi, izabranoga termina događanja (petak, 16 sati, datum Noći muzeja), na formu ili pak sadržaj događanja u prvome bloku, već time ocijenivši sadašnji politički trenutak domaće etnologije i kulturne antropologije kao nešto na što je domaća etnologija i kulturna antropologija trebala reagirati ranije.

Kazivanje je ustvari bojazan za održivost suvremene etnologije i kulturne antropologije, konsolidirane i artikulirane unutar sebe same, ali izložene izazovima znanstvene politike.

Oslanja se na tradiciju kulturno-historijske etnologije u sprezi s kulturnoantropološkim korpusom znanja, pristupa, spoznaja i metoda.

Unazad gledajući, suvremeni se trenutak domaće etnologije i kulturne antropologije počeo oblikovati okvirno od sedamdesetih godina 20. stoljeća, mahom posrednim utjecajem koncepata i pristupa iz srednjoeuropskih etnologija (prisjetimo se samo, na primjer, inauguriranja francuske strukturalističke misli u hrvatsku etnologiju, što je donijela Dunja Rihtman-Auguštin), a koji su do danas posredno i dugoročno iznjedrili važne impulse, među mnogim drugima, za inventivne i relevantne daljnje razvoje domaće etnologije, sve do utjecajnih nov (ji) ih domaćih koncepata poput etnologije naše svakodnevice (Dunja Rihtman-Auguštin, 1988.) i etnologije bliskoga (Jasna Čapo Žmegač, Valentina Gulin Zrnić, Goran Pavel Šantek, 2006.).

Nakon višedesetljetne unutardisciplinarne nedodirljivosti, paralelnosti i dualnosti znanstvenih tradicija (stare i nove etnologije), etnologija i kulturna antropologija se postupno sažimlju u jednu te istu znanstvenu disciplinu unutar korpusa znanosti humanističke provenijencije, slijedeći smjer koji sami etnolozi i kulturni antropolozi danas također u najvećoj mjeri projiciraju kao svoj konstruktivan daljnji razvoj i orijentaciju, no pritom ne zatvarajući vrata niti pred interdisciplinarnošću niti pred bilo kojim aktivnim transferom spoznaja i znanja među raznim znanstvenim disciplinama. STARA I NOVA ETNOLOGIJA (KULTURNA ANTROPOLOGIJA) Nedugo nakon što se osamdesetih godina 20. stoljeća hrvatska etnologija počela susretati sa spektrom vlastitih unutarnjih paradigmatsko-teorijsko-epistemoloških previranja, prijepora i izazova između, u tom trenutku tako percipirane stare i nove etnologije (kulturne antropologije), stvoreno je i znanstvenopolitičko okruženje u kojem je politički i (unutar) institucijski valjalo instantno pozicionirati struku, i to pronalaženjem kompromisa između političkog i teorijskog.

Tim je dodatkom u nazivu tada jasno apostrofirana postojeća razlikovnost spram, na istom fakultetu, nove antropologije koja usmjerenost svojega znanstveno-nastavnoga djelovanja vidi, za razliku od etnologije i kulturne antropologije, u sprezi biomedicine i humanistike.

Za domaću etnologiju i kulturnu antropologiju ova su nastojanja i prakse problematične teorijski i konceptualno, prije svega jer nemaju uporišta u akademskoj tradiciji hrvatske znanstvene discipline etnologije i kulturne antropologije.

Je li okrugli stol odražavao, unutar same etnologije i kulturne antropologije, interes i potencijal za aktivnim promišljanjem vlastite i teorijske i političke pozicije, kako bi se postigao minimalni konsenzus koji je istovremeno politički efikasan i koji nema reperkusije na teorijsko stanje struke (Tomislav Pletenac).

To je ipak bila neizostavna zadaća ovog okruglog stola ne bi li se nadležnim tijelima jasno posredovala činjenica da kulturna antropologija čini neodvojiv dio etnologije i kulturne antropologije kao jedne znanstvene discipline te se istaknula potreba da se to učini vidljivim u budućoj razradi strukovnoga nazivlja te u nazivu polja i grana.

No čini mi se kako je upravo okvir i povod za raspravu u sebi bio pomalo kontradiktoran između htijenja i mogućnosti jer sâm neizvjestan suvremeni znanstvenopolitički trenutak etnologije i kulturne antropologije, u odnosu na četverodijelni model angloameričke antropologije, nije u cjelini omogućavao direktniju i odvažniju samokritiku te otklon od mahom pozitivne samoprezentacije, u strahu da se time ne stvori neki nedokučivi potencijal rezanja grane na kojoj se sjedi.

Vezani su uz: 1. potrebu promjene položaja etnologije i kulturne antropologije unutar Nacionalne klasifikacije znanosti i u važećem Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, unutar područja humanističkih znanosti; 2. potrebu razrade temeljnih termina i koncepata struke te usustavljenja strukovnoga nazivlja u vidu etnološkog i kulturnoantropološkoga leksikona; 3. potrebu da se promptno i upozoravajuće reagira na alarmantnu kadrovsku situaciju na Odsjeku za etnologiju pri HAZU.