Osim tih kulturnih ograničenja teorija o upravljanju, u kontekstu upravljanja možemo sažeti i sljedećih nekoliko Hofstedeovih zaključaka: prvo, razlike u kulturnim vrijednostima, više nego li materijalni i strukturalni uvijeti, ključne su determinante ljudskih organizacija i ponašanja, i utoliko i ekonomskog razvoja, ili kraće, kultura je prema Hofstedeu, ključna za razumijevanje razlika u organizacijama, upravljanju, poslovanju i ekonomskom razvoju; drugo, ne postoji nešto što bismo nazvali univerzalnom teorijom upravljanja, niti univerzalno primjenjivi principi upravljanja, pa su i u kontekstu teorija iz područja upravljanja potrebne teorije koje će se znati nositi s kulturnim razlikama i kulturnim ograničenjima teorija o upravljanju; treće, ukoliko se prihvati ključna uloga koju Hofstede pripisuje kulturnim vrijednostima, a u cilju povećanja efikasnosti organizacije i maksimalizacije profita, potrebno je usklađivati prakse upravljanja sa vrijednostima kulture u kojoj se upravljanje odvija i to će dovesti do veće efikasnosti upravljanja, a u biznisu konačno i do efikasnijih rezultata poslovanja; četvrto, to usklađivanje prakse upravljanja sa vrijednostima nacionalnih kultura moguće je prema Hofstedeovom modelu, odnosno usklađivanjem prakse upravljanja s rezultatima Hofstedeovih pet dimenzija nacionalnih kultura iako Hofstede, treba spomenuti, naglašava kako svaka zemlja ili regija ima jedinstvene karakteristike koje nijedan model ne može obuhvatiti i peto, dimenzije kulture kojima se prema Hofstedeu može pripisati važna uloga u tom kontekstu ekonomskog razvoja su individualizam i kolektivizam i dugoročna i kratkoročna orijentacija (Hofstede i sur., 1991., 165; Hofstede, 1993.; Hofstede, 1999.). 3. Međuorganizacijsko istraživanje IRIC Međuorganizacijsko istraživanje IRIC je prema ranije opisanom modelu kulture istraživanje vodio i proveo Geert Hofstede tijekom 1985. i 1986. godine i to u dvadeset različitih organizacija Danske i Nizozemske, a zanimljivo je da su ranijim modelom nacionalne kulture, Danska i Nizozemska smještene u istom klasteru kojeg na temelju sličnosti prema četiri dimenzije kulture, odnosno niske razine hijerarhijske distance, visoke razine individualizma, izrazitih obilježja ženstvenosti i niske razine izbjegavanja nesigurnosti tvore Danska, Švedska, Norveška, Nizozemska i Finska (Hofstede, 1983., 69).