Isto tako, skup je organiziran, kako u Uvodniku Zbornika koji broji nešto više od petsto stranica piše Milan Pelc, »kao snažan prosvjed, gotovo vapaj struke bačen u lice društvenoj savjesti s namjerom njezina suočavanja sa stalnom štetom koja se nanosi onom najvrednijem što Hrvatska, osim prirodnih ljepota, posjeduje umjetničkoj baštini.« Upravo taj vapaj struke dolazio je iz čestih polemika preminulog profesora Ivančevića kao predvoditelja Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, u čijim se prostorijama raspravljalo o hrvatskoj umjetnosti, hrvatskoj kulturnoj zbilji, ali i o problemima koji su se javljali u najrazličitijim, svima nama dobro poznatim, kulturo i urbicidima devedesetih godina prošlog sto-ljeća.