Da je Gotovina kusao tuđu kašu, već sam nekoliko puta napomenula.

Raniji prizori sadrže Krleta zaraslog kao makija, bez podbratka, a općenito smrdljivog po menzama u kojima je kusao nekakve njegove čorbuljke.

Dabogda ih večeras sanjao i s njima kašu kusao.

Nije ni kusao finu krumpir salatu.

Ipak, dok je provodio uzničke dane u zatvoru u Genovi, i njemu bi stražar za objed kroz mala vratašca na tamničkim vratima znao dodati tanjur sa špagetima u mesnom ili ribljem umaku i slavni bi korčulanski Mlečanin rado kusao tu omiljenu hranu svojih sunarodnjaka, uvjeravajući samoga sebe da je možda upravo on s Kublaj-kanova dvora u dalekoj Kini uzeo tovar sirovih špageta i donio ga u srednjovjekovne Mletke.

Manje bi i Pustolov špeka kusao.

Jura je kusao i odusevio se ukusom i mirisom a crvena boja je otkrivala da ih ima puna sumica.

Oni u COCABANI su prežvakivali jastoge i zaljevali ih francuskim šampanjcem, a u BELAJU je Maži niz bradu curio vitaminkin ajvar pomalo kapajući na tutu, dok je kusao Fatine čevape i srkao bozu, kao specijalitet kuće.

I dok je slijepi patrijarh mirno kusao svoj omiljeni obrok usput razgovarajući sa sinom, Jakova je umalo izdao njegov tanak i piskutav glas, tako da je Izak morao primijetiti dok je prebirao po kostrijeti umjesto po dlakama: Gle, glas je Jakovljev, ali ruke su Ezavove.

O, Gospodine Isuse Kriste, slasti srdaca i radosti duha, smiluj se nama gresnicima.Zbog gorkog octa i zuci koje si kusao u casu Svoje smrti, daj da u svako doba, a osobito u casu smrti, uzmognemo dostojno blagovati Tvoje Tijelo i Tvoju Krv kao lijek i utjehu nasim dusama.Amen.

Da nisam kusao, ne bih vjerovao.

Kako je patka u pečenju bila prelijevana prošekom, to sam ja kusao i pio istovremeno, sukladno mojoj silnoj sklonosti mesu od divlje peradi i slatkim vinima.

No onda bi drukčiju čorbicu kusao.

O Admetovi dvori, u kojima sam ja crnog kruha kusao, mimo božjeg standarda

u glavi imam 12 godina, a ni inače nisam još napunio 30, smatram se pripadnikom mlađe generacije rvata. donedavno sam kusao sve povlastice života mladih u hrvackoj, skoro tri godine bez posla nakon diplome, sveopći užas i beznađe, frustracije, bijes, razmišljanje o odlasku, pljuvanje po svemu i svačemu. prije nešto sitno vremena sam našao posao, sve navedeno u rečenici prije je ostalo isto:))) posao je jadno plaćen, nedovoljno za samostalan život u zg, ali ne mogu vam riječima opisati kako sam se preporodio otkad radim. to je jednostavno neopisivo. doduše potrefio me stvarno posao o kojem nikad nisam razmišljao ali je ispalo da ga volim, dobro ajde, ne baš volim jer sam inače lijen kao svinja ali uživam se dizati ujutro i ići raditi. to je za mene čudo. tko nije prošao kroz višegodišnje blejanje u popodnevni program rtl-a šaljući uzalud prijave za posao, ne zna koliko blagotvorno djeluje posao na čovjeka. imaš neku strukturu u životu, radiš nešto, nisi u jebenom stanu i besciljno buljiš u plafon, stvaraš, zarađuješ neku lovu, osjećaš se korisno, upoznaješ nove ljude... divota. čista divota. kad sam počeo, radio sam besplatno mjesec dana, na kraju se to nenamjerno volontiranje produžilo na tri mjeseca, ali niti u jednom trenutku me to nije " spustilo " i razočaralo, ja sam bio presretan što radim. na kraju sam, nakon teških porođajnih muka i bankrota firme, dočekao ugovor o djelu pa na kraju i prijavu. i plaća je rasla, još je smiješna, ali čovjeka veseli. ono što me možda iznad svega usrećuje u cijeloj priči je što sam posao našao sam, bez veza, rodijaka i kumova. unatoč nesnosnom kukanju okoline da se treba učlaniti u stranke, lizati šupke i raditi koješta da se uhljebiš negdje. znači roditelji i dugogodišnja djevojka, a kamoli ostatak ekipe, su me pljuvali i tvrdili da nikad ništa od konvencionalne potrage za poslom, da treba uroniti u opći užas ako želiš radit. zbog toga mi je zaposlenje bilo posebni užitak. može se, uz puno sreće i muke, ali se jebeno može. i zato me ništa u firmi, koja je priča za sebe, ne može pokolebat ni izdeprimirat, ja cvijetam. nema veze što plaća zna kasnit, nema veze što sve to skupa graniči sa šarlatanstvom ponekad, nema veze što šefovi lažu. ja sam svejedno zadovoljan, radim svoje i uživam. ostalo će doć samo od sebe, uvjeren sam u to i tako i ide zasad. ako nekog kurca vrijediš, kad-tad ćeš isplivat sa dna kace govana, to je moj životni kredo po pitanju tržišta rada:)

Kusao sam ih s kus-kusom, pravio rižote, pekao ih na gradelama i u pećnici, stavljao u gulaše, frigao s jajima, dodavao špagetima i bulguru, pohao i sušio...

Veceras sam kusao rusku kuhinju... Izmjesa se mjesano meso sa zacinima ali se ne pece...

Plodovi su bili zdravi, odvezeni u uljaru na vrijeme, kusao sam ulje drugih ljudi koji su bili isti dan samnom u uljari i bilo je dobro, stoga iskljucujem uljaru kao krivca.

Robinzone, nema na cemu, uvijek na usluzi Blogerskom vjecnom i ortodoxnom opozicionaru, bez kojega i ona druga strana se ovdje nebi cula, pa tko bi nas onda ovdje potvrdio da tebe nema.Isto kao sto nebi mogli znati sta je dobro kada nebi bilo onoga drugoga, ili kako bi znali sta je svjetlo kada nebi tame i mraka bilo.Znaci i ti si dio onoga drveta i ploda sa kojeg je Adam kusao pa tako mnoge stvari spoznao, ali jos vise sa tim izgubio, i zbog toga se bori sve ove vijeke i vjekove da se vrati tamo odakle je potekao Moram jos jedanput spomenuti onu mudru Mistyevu predodzbu o racionalistima i legalistima, te vjeri koja se ovima dvoma cini apsurdnom, naivnom i smjesnom, odnosto djetinjastom.Ali ako uzmemo vjeru kao ljudsku sposobnost apstrakcije, zamisli, ideje, predodzbe, tada se namece zakljucak da bez toga nista kreativno i inteligentno nebi bilo moguce.Vjera je pocetak svega sto se cini, bez nje sigurno nebi bilo moguce ni vatru umjetno upaliti, a niti se usuditi rijeku preplivati ili Speice Schutle konstruirati i istrazivati svemir.Znaci covjek mora vjerovati i ideju imati da je moguce nesto uciniti i realiziati, da bi na kraju to i ucinio, i da bi na kraju vjera realnom stvarnoscu postala.A vjera, i ideja koja se vjerom o mogucem radja, se posluzuje u Bogu, Bogu koji je Apsolutna Realna ziva Fantazija i koji tako definiran postaje logicno svemoguc, sveznajuc, oduvjek i na svakom mjestu.

Ajde, znači nije predsjednik iste Barroso svojevremeno bezveze kusao sir i vrhnje sa Sanaderom na Dolcu.

A Oscara nit je vidio nit kusao.

A barba Luka nije bio sam, a imao je i moćne prijatelje, sa kojima i nije baš pulentu - kusao.

Jesam li u svojim razgovorima, za radija i novine koji su uporno tražile« objašnjenje », uvjeren da svatko tko je kusao novinarski kruh mora vidjeti da sam u toj cijeloj prièi s " osvrtom na neviðeno " posve èist, bio odveæ otvoren, ali i nervozan, zapetljan i ljut što sam uopæe doveden u takvu apsurdnu situaciju?

Osnivač moderne njemačke karikature, rođen 1832. u Wiedensahlu pokraj Hannovera, sve do smrti 1908. na svojem je stolu začudo ipak češće kusao skromnija jela koja su ga podsjećala na djetinjstvo, razne kaše i povrtna variva u kojima bi rijetko zaplivala kobasica ili komadić slanine.

Nisam ni primetio dok nisam kusao (probao, koštao) svojih ruku delo.

No, zapitajmo se još jednom ima li smisla bilo što mijenjati, zapravo tko je taj koji bi nakon svega kusao ono što je Jusup zakuhao.

da bi nesto kusao najprije ne smijem znati sta jedem, npr. u koreji jedu pse, mozda je to najbolja stvar na svijetu, ali da mi netko kaze " upravo smo zaklali jednog lijepog dalmatinera i pripremamo razanj " ma tko bi to jeo??? druga stvar je definitivno miris, ukoliko moja mirisna osjetila nešto ne odobre, teško se to jelo može naći u mojim ustima. trece predrasude ili mozda cak prva stvar... razmislite malo. mi se ovdje ubijamo u svinjetini, krscani muslimani ne bi svinjetinu nikada ni pomirisali jer je to protiv njihove religije. aboriđini se ubijaju u onim debelim bijelim crvima, tko od nas šeta po šumi i sakuplja crve za nedeljni ručak? a stvar je samo u percepciji jer mi percipiramo svinju kao hranu, sunku, prsut, kobasice, a crve kao nesto odvratno, povezujemo ih sa pokvarenom hranom itd... dalje, nesto blisko nama na ovom forumu, ukoliko nam se zaplijesnivi marmelada, džem, to je odvratno, ali zato cemo u ducanu gorgonzolu platiti masno i uzivati u " plemenitoj plijesni ", stvar je u percepciji i prezentaciji. primjera ima još masu. ukoliko odete na daleki istok hrana ce vam se svidjeti ili nece, kompromisi su rijetki. ali imao sam priliku prisustvovati na jednom skupu gdje je došla i jedna kineskinja. skup se odrzavao u sarajevu i bio je postavljen svedski stol. mi balkanci nismo znali što bismo prije jeli jer je sve super izgledalo i bilo izvrsnog okusa kineskinja nije znala sta bi jela jer je njoj to sve bilo odvratno i odvratnog okusa... mi smo se cudili kako to moze uopce reci, a ona se zgrazala kako MI to mozemo jesti i uzivati...

I dok je kusao tuste makarone, činilo mu se da ona ulazi u njegova usta i grlo, nježno kao svileni konac preliven čarobnim umakom.

Gvardijan je svejednako kusao vitlajući prepeličjim batačićima, a med koji je frcao po njegovoj glavi samo je jače privlačio pčele te one kroz nepun sat na njegovoj glavi podigoše košnicu sasvim nalik biskupskoj mitri.

Naime, uoči gradskog derbija sa njihove, južne tribine ispalili su protugradnu raketu na sjever, prema " neprijateljima " iz Lazija, pogođen je i na mjestu ostao mrtav tifoso " orlova " Vincenzo Paparelli, dok je u miru božjem kusao svoj panino čekajući početak utakmice...