To nas poučava posljednji redak: Isus Krist jest Kyrios Gospodin i Gospodar svega stvorenja i nas samih te da u njegovu Imenu imamo već sada u sebi život vječni.

Kad se čita Sveto pismo, objavljeno se Ime zamjenjuje božanskim naslovom " Gospodin " (Adonai, u grckom Kyrios).

Kyrios su Grci i Rimljani zvali božanstvo ili cara, a Židovi dijaspore Boga jedinoga.

Posebno su istaknuti nazivi poput Kyrios što znači Gospodin i Soten što ga pridjeva za Spasitelja.

To je, dakako, stvorilo teškoće pri čitanju Starog zavjeta, no kako se JHVH radi te zabrane nije smio izgovarati, JHVH su počeli čitati kao Adonaj, što na hebrejskom znači Gospodin. (Na grčkom je to Kyrios).

Od sada je On Kyrios - Gospodin.

I u tom imenu Gospodin (Adonaj Kyrios) skriva se dokaz da je Isus iste naravi s Bogom Ocem i Duhom Svetim.

Bog u Isusu Kristu je Kralj i Gospodar, " Kyrios " Karmela kojemu karmelićani nastoje " vjerno služiti čistim srcem i mirne savjesti " (Pravilo).

U Novom se zavjetu JHVH ne spominje niti jednom, već nalazimo riječ Kyrios (Gospodin) koja se odnosi na obojicu, to jest i na Oca i na Sina (Isusa).

Gdje god se taj Kyrios odnosio na Boga Oca, Jehovini su ga svjedoci preveli s Jehova, a gdje se odnosio na Isusa s Gospodin.

" Chaire kecharitomene, ho Kyrios meta sou ", " Zdravo, milosti puna

- Kristovo nebesko proslavljenje,... - klanjanje cijelog svemira pred Isusom Kristom koji je Gospodin (Kyrios), a to je u SZ bio isključivo Jahvin naziv.

U Septuaginti (prijevodu židovske Biblije na grčki) »Adonaj« je preveden riječju »kyrios« (gospodin).

Zato ga Bog preuzvisi nad svima, postaje prinos sveopćeg kulta i dobiva ime Kyrios-Gospodin, koje u grčkoj Bibliji odgovara imenu Jahve.

Riječ Kyrios je grčkog porijekla i znači Gospodin, no suprotno onome što su napisali različiti proučavatelji, taj naslov nije potekao iz helenističkog, nego iz palestinskog židovstva, gdje se Isusa Mesiju počelo nazivati kao Gospodina.

Prva istina uz koju prianjamo u Vjerovanju jest da je Duh Sveti Kyrios, Gospodin.

Duh Sveti dovodi te pred Isusa s pitanjem: Je li On tvoj Kyrios Gospodin?

U grčkom prijevodu knjigâ Starog zavjeta, neizrecivo ime kojim se Bog objavio Mojsiju, JHVH, prevedeno je " Kyrios " [ " Gospodin " ].

Želio je samo da ljudi uvide svoju zabludu te da promijene mišljenje o Nazarećaninu za kojeg im je dokazivao kako je on onaj kojeg se u svetim knjigama naziva »Adonaj - Kyrios - Gospodin« te »Krist - Mesija - Pomazanik«.

Izbor između dvije rečenice: " Kyrios Kaisar " (Gospodar je Cezar) i " Kvrios Christos " (Gospodar je Krist) značio je izbor između robovanja društvenoj prisili i slobode.

Boga, jer upravo ta riječ izražava sadržaj riječi Adonai koji se pridavao Bogu-Jahvi, a koji se na grčki prevodio riječju Kyrios.

Pozivajući se na Ps 110, Isus zaključuje kako Mesija kao Gospodin (Kyrios) ne može biti sin Davidov u naravnom smislu, čime jasno ističe svoju neposrednu blizinu s Bogom.

Franjevački bogoslovi Milovan 1980. objavljuju prvu kasetu duhovnih šansona " Podno tvoga križa ", u nakladništvu makarske Franjevačke bogoslovije, a te godine Kršćanska sadašnjost objavljuje kasetu " Pjesma svakodnevna " grupe Kyrios.

Kao Kyrios nastupili su i pobjedili na prvom Uskrs-festu 1979. godine, izvodeći " Pjesmu svakodnevnu ", koja postaje naslovnom skladbom kasete koju objavljuju sljedeće godine u nakladništvu Kršćanske sadašnjosti.

Nego će se se uvjeravati da nomen est omen, da je bitnost imena bitna (sveta), da je Ime svetinja nad svetinjama u koju se ne smije dirati, da je Ime tabu, i stoga se radije neće služiti njime već će se paradoksalno služiti pseudoimenima »Stijena Izraelova«, »moja hridina«, »naš štit«, »pastir svoga naroda«, »moj pastir«, »Višnji«, »Vječni«, »Bog koji me gleda«, »Svevid Bog«, »strah Izraelov«, »Bog Abrahamov, Izakov, Jakovljev«, »Bog Izraelov«, »Bog naš«, »moj Bog«, »Gospodin moj«, »Svetac Izraelov«, još prije kod praotaca »El-Šadaj« (= onaj s planine), pa »Elohim« i »Adonaj«, »Gospodine moj«, »Kyrios« ili jednostavno »Ime« (bez imena).

Za Luku je Isus u prvom redu Gospodin Kyrios koji ljude zanosi plemenitošću, ljepotom, milinom, otmjenošću poruke i sjajem nastupa kroz koji probija njegova božanstvenost.

Tko se oko g. 80, kada Luka piše, više sjeća Augusta kojega su njegovi podanici morali zvati svojim Gospodinom (Kyrios)?

Za Lukine čitatelje to dijete je odavno postalo jedini Gospodin (Kyrios), kako je anđeo navijestio njegovo rođenje (2, 11).

Tijelo za nas predano = smrt Kristova; Krv saveza = Krist kao Kyrios. (Brajčić, 42

Ovo se događa " po Gospodinu našem Isusu Kristu ", koji je proslavljeni i uskrsli Kyrios.