Kad JHVH kaže Jobovim prijateljima koji imaju pretenzije da spoznaju volju njegovu da oni nisu bili tamo kad je stvarao svijet šest dana i sedmi dan se odmarao, tada JHVH kaže da nikad čovjeku neće biti u potpunosti dozvoljeno da svoju zadanost odvoji od svoje mogućnosti za promijenu otvorene stećene prirode... inzistiranje na jednom ili drugom je bogohulno i znanstveno šarlatarenje...

To što je osjetljiv na sodomiju i što taj problem rješava termonuklearno u situaciji Sodoma/Gomora je pisana činjenica u čiju objektivnost ima pravo sumnjati tko god to poželi, ali i tada ga Abraham poziva na Zakon i obraća mu se sa ' ti ' pozivajući da poštedi barem dva pojedinca koji se ne upuštaju u rektalnu penetraciju vanjskim dijelom mokračnog sustava koji se ukruti u blizini sfinktera drugog muškarca jer ovaj prvi želi da radi isto što se radi i sa ženama kad se vanjski dio mokračnog sustava tako ukruti što je znak da je vrijeme za razmnožavanje samo ovaj put to želi raditi sa drugim muškarcem ili sa anđelima koje JHVH šalje ne bi li upozorili Lota da slijedi Termonuklearni tretman njegovog komšiluka na što ovaj daje svoje kćeri da ih sodomiziraju jer je to OK prema mišljenju tog boga koji se inače ne upliće puno u izraz svoje osobnosti osim kad je riječ o sodomiji koju ne voli.

Sačuvale su se doslovce na tisuće starih prijepisa Novog zavjeta, no niti u jednom od njih ne nalazimo tetragram (JHVH), a još manje Jehovu.

U prikazu knjige Andrea Chouraquia Deset zapovjedi danas, Jadranka Brnčić kaže: Neizgovorljivo ime Adonaj JHVH čuva tajnu svojih vlastitih značenja na način na koji Bog čuva neizkažljiv misterij svoga bića. (5) S druge strane, Bog koji nas ljubi zove nas našim imenom. Ne boj se, jer ja sam te otkupio, imenom sam te zazvao: Ti si moj. (Iz 43,1 b) Imenovanje je obostrani čin darivanja čovjeka čovjeku, čovjeka Bogu i Boga čovjeku, svijeta čovjeku, čovjeku svijeta

Prorok, sin čovječji, odgovara u ime očajnih: »JHVH, Gospodine, to samo ti znaš »(r. 3 b).

Nakon ove interpretacije slijedi simbolički pomak u dva dijela (opet kao Stvaranje):« Prorokuj i reci: ' ' Ovako govori JHVH, Gospodin: ' Ja ču otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu ' ' ' »(r. 12) te:« I duh svoj udahnut ču u vas da oživite i dovest ču vas u vašu zemlju »(r. 14 a).

I suhe kosti i grobovi svojevrsna su alegorija očajne situacije izraelskoga naroda izgnana u Babilon, a oživjele kosti i prazni grobovi obečanja što im je JHVH bio dao da če se vratiti u Obečanu zemlju.

badbunny, a možda je i obrnuto, možda je jhvh niži entitet, ili, čak možda, niža oktava Lucifera, recimo.

Mojsiju koji moli da vidi njegovu Slavu, Bog odgovara: ' Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj i pred tobom ću izustiti svoje ime JHVH ' (Izl 33,18 - 19).

I Gospodin prođe ispred Mojsija i objavi: ' JHVH, JHVH, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću ' (Izl 34,5 - 6).

Božje ime Jahve (tetragram JHVH) očituje Božju angažiranu prisutnost za čovjeka.

To je, dakako, stvorilo teškoće pri čitanju Starog zavjeta, no kako se JHVH radi te zabrane nije smio izgovarati, JHVH su počeli čitati kao Adonaj, što na hebrejskom znači Gospodin. (Na grčkom je to Kyrios).

No, uzimajući naše čovještvo Riječ Božja nam ga predaje te ga možemo zazivati:« Isuse«, što znači« JHVH spašava« (usp.

Zakon uključuje ograničenost, a ograničenost je konstitutivno načelo čovjeka smještena u svoju konačnost usuprot božanskoj neograničenosti JHVH-a koji je onkraj svake ograničenosti, nedostupan, s jedinim autoritetom u odnosu na čovjeka da mu postavlja granice. (25)

Ovo koncentrično kretanje omogučuje definirati pitanje što ga postavlja naracija o stvaranju što ju nadahnjuječ Je li to vjerovanje u izabranje i otkupljenje što ga implicira teologija tradicija ili vjera u JHVH kao Stvoriteljač Drugim riječima, koja je, u cjelini uzevši, uloga teme stvaranja u kontekstu Izraelove vjereč Iako je pitanje teološko, odgovor se može tražiti jedino egzegezom teksta egzegeza je jedina kadra iščitati tematske poveznice.

Najstariji (jahvistički) sloj teksta izražava u vjeru u JHVH kao Stvoritelja svijeta, ali svoj izraz nalazi u mitološkoj koncepciji borbe sa zmajem kaosa. (4) Zbog prenošenja ovoga mita u druge tekstove (u Izvještaj o stvaranju i u Psalme), ovi tekstovi zadržavaju prepoznatljive karakteristike: stvaranje je artikulirano arhaičnim jezikom koji govori o pobjedi nad morskim čudovištem (Ps 89), ali se ne referira na stvaranje svijeta (Božjom) riječi.

Po njemu je osnovna značajka proročkoga govora njegova narativna struktura: 1. formula glasnika:« Tako govori JHVH », koja mu služi kao uvod i kao okvir; 2. struktura navještaja i 3. zaključna formula koja zaokružuje navještaj.

Potreba za trajnom rehabilitacijom osobnoga dogačaja ljudske riječi zahvačene božanskom počinje več unutar samoga navještaja: ponavljanje formule« Tako govori JHVH »nije samo retoričko, nego služi tomu da podsječa kako je svaki poziv proroku:« Idi i reci »iznova nov dogačaj.

Zaključna formula, zapravo priznavanje Boga, koja, bez obzira je li posrijedi navještaj propasti ili izbavljenja, biva stavljena na sam kraj (« I znat če da sam ja JHVH »ili« I znat če da ja, JHVH, govorim i činim »; r. 14) nije tek puki retorički dodatak, znak da je navještaj završio.

Ili kako kaže Zimmerli:« ' Ja sam JHVH ' unutar zaključne formule sprječava da čovjek u poziciji subjekta odmijeni dogačaj poznavanja ».

»Ja sam onaj koji jesam« JHVH tajnovito je ime, kao što je i sam Bog tajna.

21. U pravoj Gnozi nema sekti, stoga budi pažljiv da ne bogohuliš ime pod kojim netko drugi poznaje svoga Boga; jer ako bogohuliš Jupitera, ti ćeš bogohuliti JHVH, a u Ozirisu JHŠVH.

JHVH je formula Starog Zavjeta, to je ime Boga, i odnosi se na 4 elementa, J (vatra), H (voda), V (zrak), H (zemlja).

Prema rabinskom tumačenju naziv el? hîm rabi se za Boga pravde, a ime Jhvh za Boga milosrđa.

Jud i he su prva dva slova Božijeg imena JHVH.

U Novom se zavjetu JHVH ne spominje niti jednom, već nalazimo riječ Kyrios (Gospodin) koja se odnosi na obojicu, to jest i na Oca i na Sina (Isusa).

Najstariji od tih dokumenata bio bi tzv. Jahvistički dokument (kratko samo J) koji u izvješću o stvaranju rabi Božje ime Jahve (hebr. יהוה JHVH), a način njegova opisivanja je antropomorfan.

Kako je to ime židovima bilo sveto, oni ga nisu izgovarali nego su koristili izraz " Adonai - Gospodin ", a u semitskim jezicima praksa je da se vokali ne zapisuju te ono ima sljedeći oblik: JHVH. (usp.

JHVH u sebi sadrže sve atribute Oca Sina i Duha Svetog.

Kad bi, međutim, i bila istina da su, od tisuća prepisivača, baš svi do jednog iz svih knjiga Novog zavjeta izbacili JHVH, to bi onda značilo i da do nas nije stigao izvorni tekst, to jest nadahnuta riječ Božja.