Pozdravile su nas brojne mliječnice i to stvarno velike, puhare sa isteknutim rokom trajanja, bljuvare, maglenke, lažne rujnice (Lactarius chrysorrheus) i još nekoliko vrsta gljive koje su mi nepoznanica.

Ali znam da neki ljudi imaju takvih sličnih tegoba (jedan moj prijatelj) čak i s presnacima (Lactarius volemus).

Tinči, na prve dvije slike tvojih jučerašnjih gljiva je Lactarius piperatus - paprena mliječnica.

Postoji još i vrlo slična vrsta Lactarius pergamenus koju nekim smatraju sinonimom, a neki odvojenom vrstom.

Dakle, Lactarius jeste, ali nema crvenkasto mlijeko, već bijelo..., što znači da nije jestiva

Ibrica, uporan si, tako i treba, tvoja je gljiva Lactarius decipiens

Na oba lokaliteta zatekao sam skoro isključivo mliječnice (Lactarius piperatus), poput ove male obitelji:.

Naime, tu sam šumu percipirao kao potencijalno vrlo izdašnu zbog krvne rujnice (Lactarius sanguifluus) i zlatonoge trubače (Cantharellus lutescens).

Sječa stabala znači da preostali panj bukve (Fagus sp.), bora (Pinus sp.), hrasta (Quercus sp.) ili kestena (Castanea sp.) više neće plodonositi gljive i nestat će vrganji (Boletus sp.), mliječnice (Lactarius sp.), lisičke (Cantharellus sp.) i tisuće drugih vrsta mikoriznih gljiva.

Neki rodovi gljiva kao što su krasnice (Russula), pupavke (Amanita), vrganji (Boletus) i mliječnice (Lactarius) žive gotovo isključivo simbiotski.

Na prve dvije fotke je Lactarius torminosus-raste uz breze.

Sad da li je neka čudljiva krasnica (jer ne ispušta mlijeko) ili opet neki čudljivi Lactarius (koji iz nekog razloga ne ispušta vidljivi mliječni sok) mislim da zasigurno nećemo utvrditi.

paSMREKINA RUJNICA LACTARIUS DETERRIMUS Gljiva koja mi je dugo vremena bila enigma.

Zamjeniti se može sa običnom rujnicom (lactarius deliciosus), polukrvnom rujnicom (lactarius semisanguifluus) i lactarius salmonicolor koja raste ispod jela.

Dosta mojih neiskusnih gljivara je brkaju s lažnom rujnicom (lactarius chrysorheus) koja raste u jesen po hrastovim i kestenovim šumama i nije jestiva, ali lažnoj rujnici su listići bjelkasti i na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka, pa je zamjena nemoguća.

Krvne rujnice (Lactarius sanguifluus) uz sestrične, obične rujnice (Lactarius deliciosus):.

SLIČNE VRSTE: Liči joj prava rujnica Lactarius deliciosus, no ona raste u yimzelenim nasadima bora i izrazito je narančaste jarke boje, sa zelenkastim particijama, a mlijeko joj trenutno mijenja boju u zelenkastu.Rujnica je voćna mirisa.

Ibričine mi gljive nekako najviše sliče na tzv. lažnu rujnicu (Lactarius chrysorrheus).

Što se gljiva tiče koje je Mario prezentirao i meni sliče na neke od gljiva iz obitelji Lactarius, no dalje od toga ne mogu ništa reći.

Osobno sam ih danas susreo dosta, no nisam bio siguran radi li se o lažnoj rujnici ili o hrastovoj mliječnici (Lactarius quietus), uvjetno jestivoj gljivi...

Prve gljive su iz roda Tricholome Druga je Tricholoma sejuktum Ona velika mliječnica je Lactarius vellereus Treča je več počela sušiti-vide se lističi izvijugani, dakle več mijenja boju te je teško određivati sa večom točnošću, da je jš koja sličica sručka i presjek, možda? Nadalje Grall je dobro procijenio, armilaria mellea-puza, te russula cyanoxantha Jeli bila miješana grabova šumica?

Lactarius salmonicolor - mikorizan sa jelama (Abies alba), tamo ih ima pomiješanih s bukvama

Ovako naizgled rekao bi Lactarius camphoratus.

Za Hygrophorus arbustivus var. quercetorum se slažem sa Centrom, a ova mliječnica ispred njega mogla bi biti Lactarius chryssorrheus, na trećoj slici je neka Entoloma, a na četvrtoj vjerojatno Tubarie hiemalis.

Kako god, na lokalitetu iznad Rijeke (visina između 300 i 400 metara) u miješanoj šumi (primorski bor i hrast), pronašao sam primjerke slinavke (Suillus granulatus), obične rujnice (Lactarius deliciosus), krvne rujnice (Lactarius sanguifluus) i zlatonoge trubače (Cantharellus lutescens) od kojih me ova posljednja najviše razveselila.

Prva gljiva vam je jedna od Ljutih mliječnica-Lactarius, a druga najvjerovatnije jako rijetki askomicet Plectania rhytidia.

Vidio sam i prva dva (2) Lactarius piperatus kao i dvije najvjerojatnije Russula alutacea.

Odmah su se pojavile puhare ispod jelovih stabala, no od branja istih me odbila činjenica da smo uskoro naišli na stvarno lijepe i zdrave rujnice (Lactarius deliciosus).

Vratit ću se na ovaj Lactarius nešto kasnije...

Pronašao si još jednu gljivu za koju on kaže da je jestiva, a to baš i nije tako jer lactarius glaucescens je pergamenasta mliječnica lactarius pergamenus.