Što u zimi ti drva navoziš, polovicu da u hvati složiš, mogao bi za novce prodati i srčali-pendžere kupiti, pak bi bolje kroz srču vidio i u sobi u toplu sidio, a ne bi se toliko mučio, neg bi laglje drvaca skučio.

Kneza Blagaja potraži kao staroga znanca i zemljaka, a i zato, što je mislio, da će uzanj laglje doći do cilja.

Postalo joj laglje oko srca, a magla koja je zavila njene golubinje oći, raspline se zakratko.

No da - sve ove dvije godine bilo joj nekako laglje, čisto joj godilo što je znala da joj je on bliže makar da nije u Jazveniku.

Videći je još uvijek lijepu i snažnu, bude mu oko duše laglje.

Se je pokozalo da je laglje lipo govorit, nego dobro delat.

Kad se starica tužila na silan posao - a to je bilo svaki dan - znao ju čovjek utješiti: - Šuti, kad dođe snašica, bude ti laglje.

Pače se činilo da je bolesniku laglje, pa je Ana Ivanovićka nekako nebunjeno svraćala očima k prozoru kao da želi da ta večer već jedanput dođe...

Laglje mu je bilo da se nateže sa Židovima i sa kršćanskim štedionama, nego da se bori protiv svoje strasti i protiv ljubavi za gostovanje i čašćenje.

A on mi odgovori sasvim nemarno: - Boje se ljudi da koga ne ugrize; ko da ih pojedince još laglje ugristi ne može.

Ipak stade laglje disati i kao da je nešto oživio.

Da to učiniti sama a samomu, i čaval zabiti (j) ur pristrašenomu laglje je ner tomu ki steć meu svojimi prićaše svakomu da će vladat svimi.

MARIN: Brez tebe bi mi bilo laglje.

Bilo mu je kao da je prerezao sponu što mu teško sapinjaše grudi, pa sada ćuti kako laglje diše.

To Borkovića napokon umiri pa se tim laglje pokori da proda imanje.

Laglje je plakati nego utapljati se - mahaše Tomo, sjedeć do ognjišta u toploj kabanici.

Za laglje i uspiešnije podučavanje gimnazijalne mladeži u starohervatskom jeziku imati će se čim prije sastaviti posebna slovnica i čitanka.

U ono pak vrijeme odredila državna komora da se rasprodadu nekoja državna dobra, a da se nađe laglje kupaca, bilo je uz to naređeno da svatko koji kupi ma i pedalj zemlje dobiva nasljedno plemstvo s predikatom u formi kraljevske donacije.

Tako prvu cjelinu nosi stih: od tebe su suze na oči mi navrele, boj hodila san, vetre, kuntra tebe; drugu cjelinu stih: ča će meni ovo tilo kad vazel si mi dušu, sve ono ča vridno mi je bilo; treću cjelinu stih: kako mel kroz prsti lahko pasiva, neka još laglje moje rane pasaju; četvrtu cjelinu, posvećenu Albininom rodnom mjestu Loparu i otoku Rabu, s motivima mocire, smokve, stare, kamene kuće, loparske crkve Rođenja Blažene Djevice Marije, procesije Križeva, loparkoga maškara, legende o Sv. Marinu, nosi stih: hodin, ovu lipotu uzdišin, i nazdihat se ne morin; i posljednju cjelinu, posvećenu Albininim najbližima i ljudima koji su u njezinu srcu zaslužili posebno mjesto, nosi stih: kudekod je moj korak hodil, tvoj lik meni je na duši bil

Tad bi osjećao kao da snazi njegova duha lagano iščezava težina i okovi tijela, i kao da se poput orla i još laglje diže visoko dok nije dohvatio daleku i visoku točku odakle se vidi sve...

Uznesao ga doživljaj s Tinkom, da smišlja pjesmu - onakav strastveni ditiramb, a mislio je laglje to složiti na svježem zraku.

Ipak će vam biti laglje, dok ispite svršite, pa da idete k njemu.

Jer stranka, kojoj se taj akademiku posljednje vrijeme priključio, držala je, da Hrvatima ne treba akademije znanosti i da su je stvorili za to, da mogu laglje snovati prevrate i očijukati s »braćom« s onu stranu Save.

Ne bi li joj laglje bilo Počivati, Jer je njojzi neobično Samoj biti, A da sestre ne osjeti Blizu sebe; Al ' te sestra ne ostavlja, Oj jedina, Dokle bude mogla s oka Suza teći, Nit ostavlja ovog doma Žalosnoga, Gdje si, dušo, mladost svoju Prokukala, Niti ruho koludričko, Crnoj meni, U kojem smo drugovale Dvije sestre, I Bogu se utjecale U nevolji.«

Videći opet plinom rasvijetljenu ulicu, punu ljudi, kako jedni lagano šeću, drugi se opet hitro žure, kako ondje momak s djevojkom šaljivo čavrlja u sjeni kapije, a tamo se dalje guraju pred svijetlim izlozima dućana djeca, kuharice i vojnici, - na očigled svega toga bude Krešimiru laglje, pače ugodno i voljko, te u sebi rekne: »Ipak ima gradski život neki čar u sebi.

- Tako - tek odvrati Kačić, jer mu ne bijaše ugodno čuti Hojkićevo ime i ljutilo ga, što se je mogao učiniti makar u čemu uslužnim; - no u drugu ruku opet se veselio toj nenadanoj zgodi, misleći, da će mu vani biti laglje govoriti o svojoj ljubavi.

Još manje poznatu među novim sudrugovima, bilo mu laglje otimati se i ugibati đačkim zabavama.

Pače sada mu bijaše veoma ugodno, a i puno laglje nego prije, što može sasvim slobodno dati oduška bolima nad stanjem domovine.

- Nemoj se ljutiti na majčicu, ona je za to ipak dobra, ona samo misli, kako da ti bude laglje.

On je poricao vrijednost tek domaćim književnicima, jer on, ako se je blatom nabacivao na Mažuranića i Preradovića, ipak je slavio Homera, Sofokla, Vergila i Voltairea; pred Bradačem pak i ovi ne bijahu nego anormalne glave i besposlice, koje su despoti držali, da laglje dave i muče narod.