Budući da je upotreba pojmova laičnost, sekularizam, sekularizacija i laicizacija često takva da onemogućava jasno razlikovanje, čini se opravdanim prikazati njihove temeljne distinkcije i rasvijetliti moguće načine upotrebe u političkoj znanosti.

Tijekom Godine vjere, nastojeći izgraditi zdravu laičnost izgrađujemo i ovu državu.

Ako je to tako, je li laičnost dobra za djelovanje Crkve i gdje mogu nastati nesporazumi i problemi?

Ne mali broj intelektualaca i ljudi iz politike, osobito u Europi, shvaćaju laičnost kao neutralni prostor unutar kojega religije ne bi smjele imati nikakvu važnost.

Svima onima koji su tvrdili da laičnost države ne znači i neutralnost, eto argumenta.

Pokojni papa bio je imenovao posebnu komisiju, ali posao nije završen, pa su generalni ministri sva tri ogranka Prvoga franjevačkog reda pred dvije godine predložili da se za naše obitelji uvede tzv. mješovita kategorija (i klerikalnost i laičnost), ali zasad nema odgovora.

" Uime pluralizma ne želi se omogućiti razlikovanje između dobra i zla, uz zdravu laičnost nazočan je laicizam, načelo o nediskriminaciji često se zlorabi kao oruđe u sukobima prava da se uspostavi diktatura relativizma čiji je cilj isključiti Boga, javnu dimenziju vjere i vjerske simbole iz javnoga života, a u razvidnoj je suprotnosti s tradicionalnim kršćanskim vrijednostima: protiv je braka između muškarca i žene i protiv zaštite života od začeća do prirodne smrti ", ustvrdio je kardinal Bertone.

D) ako su vjerske zajednice na političkoj razini odvojene od države (laičnost iz prvog dijela čl. 41. Ustava) onda u tom kontekstu brojnost religiozne ili ireligiozne populacije nije relevantna (u suprotnom bi automatski značilo da je svjetonazorske manjine moraju obavezno slijediti većinu, ili slijede sankcije (osobno ne bih htio da drugi silom zakona slijede moj svjetonazor)) gledano društveno; i/religiozna populacija ima značaj kroz opće korisne akcija koje vode i svi ih skupa sufinanciramo (iako mislim da je podosta tih akcija s pozicije opće koristi društva upitno? blizu nevjerojatnih 2, 5 milijarde kuna izdvaja RH (porezni obveznici) za preko 40 tisuća različitih udruga civilnog društva 60 %, i sve vjerske zajednice 40 %) i oni koji se deklariraju vjernicima i oni koje se deklariraju drugačije dijele se različito po strankama posljednji predsjednički i parlamentarni izbori dokaz su toj tvrdnji (mnogi analitičari zbivanja u društvu RH u tome su suglasni), zato mislim da vjernička (preciznije, religijski opredijeljena) populacija sigurno postoji i na političkoj ljevici, kao i na desnici (uostalom, niz političara s ljevice deklarira se vjernicima) pa ipak, kako će se netko deklarirati (već sam ti pisao) ja kao građanin ne mora ni znati (ipak je to osobna stvar tog čovjeka), važno je kako se ponaša posebno ako obavlja javni posao (državni ili lokalni) da ga obavlja odgovorno analogno Evanđelju: više djelima nego riječima

Postoje, dakle, dvije krajnosti: jedna u prijašnjem pristajanju Crkve uz svjetovne monarhije i druga, njezino sadašnje pristajanje na potpunu laičnost države uz povremene trzaje u tom smislu, ali bez velika efekta.

U tom kontekstu ide i moj osvrt da laičnost svoj korijen ima i u Evanđeljima.

No laičnost (a i kako je ja vidim) nije isključiva prema religiji; ni kao dijelu kulture, ni prema religijskoj dogmi (o ovom potonjem sam raspravljao s Negomarom na Ninunu blogu u temi Vjeronauk u školi.)

Te godine dobili smo sustav koji je i danas na snazi i za kojega smatramo da je dobar, a to je laičnost države.

Taj konkordat međunarodnopravno jamči tu laičnost i suradnju.

Laičnost države i sloboda Crkve razgraničenje i povezanost ".

Trudi se pronaći kršćanske korijene u 11 velikih tema koje obrađuje: univerzalnost, osoba, žena u evanđelju i kršćanstvu, laičnost, primat ćudorednosti, znanost i kršćanstvo, umjetnost u kršćanstvu: tijelo Boga stvoritelja, društvena utopija, kršćani i oružani sukobi, radosna vijest o pravima čovjeka te kršćanstvo: religija budućnosti religije.

Ukratko: 1. Stvara se nova agencija koja će pratiti ekstremističke grupe (ne samo islamske) i pokažu li ono što je ministar policije nazvao vjersku patologiju raspustit će organizaciju a strane propovjednike deportirati. 2. Nova agencija promovirat će i zastupat tradicionalnu laičnost što je francuska verzija sekularizma.

Laičnost u komparativno-politološkoj perspektivi naslov je predavanja Hrvoja Špehara održana 29. studenoga u sklopu Salona Matice hrvatske.

Peňa-Ruizu »laičnost je načelo političkog prava te sadrži univerzalistički ideal organizacije države i pravni mehanizam koji se gradi na njoj«.

U pluralističkom društvu, laičnost je mjesto komunikacije među različitim duhovnih tradicijama i nacijom.« Između države i Crkve - koje nisu konkurenti već sugovornici - zdravi razgovor može bez sumnje potaknuti cjeloviti razvoj ljudske osobe i sklad društva.

Vjera je služila vlasti, laičnost joj je bila strana i nastojala ju je svim sredstvima onemogućiti.

Početci, razvitak i posljedice poimanja (Nenad Malović), Pravni temelji prisutnosti i djelovanja Crkve u javnosti u Republici Hrvatskoj (Slavko Zec), Crkva i suvremena javnost: izazovi i mogućnosti djelovanja (Jerko Valković), Doprinos Crkve životu demokratske javnosti (Josip Grbac), Izazovi socijalnog pastorala na području javnosti (Nikola Vranješ), Sekularno društvo, laičnost i prisutnost vjerskih obilježja i simbola u Sloveniji (Anton Stres), Medijsko (samo) predstavljanje Crkve u hrvatskoj javnosti (Anton Šuljić), Hrvatski katolički pokret inicijative i ostvarenja u javnom životu (Anton Bozanić).

Kad je o našoj Državi riječ, i o njezinu sekularnom statusu, Katolička Crkva u Hrvata, kao najmnogoljudnija vjerska zajednica, ne ugrožava njezinu laičnost, ne suprotstavlja se njezinim globalnim stremljenjima, ali jednako tako ne želi da se zanemari njezina uloga u povijesti ovoga naroda i u povijesti nastanka ove Države.

Kad je današnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy bio ministar unutarnjih poslova u Vladi Republike Francuske i kad je trebao odgovarati na pitanja vezana uz laičnost (sekularnost) države, u razgovoru s jednim novinarom rekao je sljedeće: Vjerovati da Država može ostati potpuno neutralna u odnosu prema religiji je stav koji se izravno suprotstavlja stvarnim činjenicama

Potrebno je promicati pozitivnu i otvorenu laičnost, koja je utemeljena na ispravnoj samostalnosti između svjetovnog i duhovnog reda, kako bi rasla zdrava suradnja i osjećaj zajedničke odgovornosti za opće dobro.

Možemo biti Isusovi svjedoci darujući domovini Evanđelje koje ne priječi i ne uništava njezinu laičnost, njezinu svjetovnost, nego je brani i unapređuje jer joj daje pravo mjesto.

Evanđelje jamči pravu laičnost koja zna vrednovati različitost i različitoga se ne boji.

Laičnost koja uključuje, a ne isključuje; prihvaća različite kulturne doprinose; sve dimenzije ljudskoga, pa tako i religioznost; uključuje sve narode i svakoga čovjeka, promiče uzajamno poštovanje i toleranciju.

Za laičnost religija nije problem niti laičnost ima za cilj borbeni ateizam i uništenje religije.

Talijanski Ustavni sud u odluci br. 203 od 12. travnja 1989. utvrdio je da laičnost ne znači indiferentnost države prema religijama, nego očuvanje religijske slobode u sustavu kulturnoga i konfesionalnog pluralizma.

Tako se laičnost shvaća kao otvoreno i uključivo stajalište, bliže jednakoj udaljenosti, te nešto što uzima u obzir različitost i samostalnost među vremenitim i duhovnim ozračjem, a da se religiju ne privatizira ni isključi iz javnog ozračja (Talijanska vlada pred Velikim vijećem 30. lipnja 2010., točka 7).