Ne zivim vec 42 godine u Hrvatskoj, uvjetovano mojim poodmaklim godinama nemam ni nekih drustvenih kontakata, pa vjerojatno nisam mjerodavan da komentiram zbivanja u Hrvatskoj.Javio bih se cesce, ali osjecam, da i moj nacin izrazavanja pati zbog dugog izbivanja iz domovine.Zbog toga, za razliku od vecine nasih ljudi koji zive i rade u inozemstvu, ne \ " izlazim na izbore \ " (tako se je to prije govorilo), jer ne uzimam sebi za pravo, da na neki nacin odlucujem o sudbini ljudi koji u Hrvatskoj zive.Uzasno me smeta cinjenica, da pravo glasa imaju gradjani RH-e, koji STALNO borave u inozemstvu.A kako sam odgojen u obitelji, u kojoj je komunizam skoro propovijedan (naravno, onaj komunizam, koji nije od pervertiran od ljudi na vlasti), danasnje politicko i socijalno stanje u Hrvatskoj smatram katastrofalnim.Dobrim dijelom takvom stanju pridonose dijasporci, koji su, rekao bih 90 % - tno glasacko tijelo konzervativnih stranaka, i to onih najekstremnijih.Velika je vecina tih ljudi polupismena i ultra-religiozna, i apsolutno neintegrirana u zivot zemlje u kojoj zive desecima godina.Ne zele uciti jezik i obicaje okruzenja u kome zive i rade, i pored cinjenice, da se sve zemlje trude da im omoguce laksu integraciju.No, poznato je, da nikoga ne mozete prisiliti da bude sretan.