Vlastodršci perfektno rade svoj posao, pod firmom oslobođenja nameću nam novo ropstvo. (48) Prezreli smo univerzalnost vjere i prihvatili je tek kao razlog našeg razlikovanja od susjeda, naše braće. (48) Pomišljam kako su našim njurišeljeima važni samo tornjevi, kao znak dominacije. (24) Sve ta primječanija kod Stojića su plasirana, međutim, u jednom lirskom raspoloženju, u liričestvu jednog pjesničkog pletenja koje ostavlja dovoljno prostora i za lament nad sopstvenom gorkom sudbinom: " Pisao si protiv ubijanja, bunio se, misleći da će tvoje riječi malo omekšati tvrdokorna srca. " Ili: " Ostao si sam, tek blago začuđen, s bolnom grimasom oko očiju. " Eto kako prokleti nezahvalni svijet uzvraća našim dušebrižnim angažovanicima, unesrećujući ih samo zbog njihovog staranja za naše društvo