Iz zamijećenih neorožnjalih promjena papka tijekom laminitisa opravdano je pomisliti da promjene u strukturi ili mikrocirkulaciji imaju veze s razvojem laminitisa (Mulling i Budras, 1998).

Nedavni radovi Belknapa (2002) pokazuju da proinflamantorni medijatori mogu biti uzrok razvoja laminitisa kod goveda nakon sistemskih ili lokalnih (unutar papka na dermalnom nivou) upalnih stanja.

Slično kao kod konja, istraživanja patogeneze laminitisa kod goveda usredotočena su na dermalno epidermalni spoj suspenzornog aparata.

3. Razvoj lezija kao posljedica laminitisa Krvarenja u tabanu i pojava ulkusa neposredna su posljedica žarišne ishemije i nekroze nastalih zbog kompresije derme i epidermalnog sloja koji proizvodi rožinu, iako nije potpuno jasno kako dolazi do kompresije derme.

Hromost nije prisutna u ranoj fazi, znači u akutnom ili subakutnom tijeku bolesti (čak ako je prošlo i nekoliko tjedana od početka laminitisa).

Za patogenezu konjskog laminitisa prihvaćeno je da su smetnje u mikrocirkulaciji početne i bitne, a napose arteriovenski šantovi.

Kako se kod konja smatra bitnim nalaz promjena u predkapilarnom otporu i smanjenje cirkulacije u kopitu, a to nije slučaj kod goveda, upravo te razlike mogu biti uzrokom kliničke manifestacije laminitisa.

Zahvaljujući istraživanjima post mortem na papcima goveda koja su bila zdrava ili je materijal uzet u fazi akutnog, subakutnog ili kroničnog laminitisa ili u tijeku subkliničkog laminitisa, došlo se do novijih spoznaja o ovoj bolesti papaka goveda.

Tako se, uglavnom, govori o tri faze u patogenezi laminitisa (Ossent i Lischer, 1996).

Tako su Lischer i sur. (2002) postavili hipotezu o uključivanju relevantnih biomehaničkih struktura papka u patogenezu laminitisa.

Upravo je to razlog da se prije nije prepoznavao kao uzročnik laminitisa i mnogih bolesti papaka.

Za neke bolesti je znano da su uzrok recidivirajućih ataka laminitisa ili posljedica dugotrajnog kroničnog laminitisa.

Tijekom patogeneze laminitisa primjećeno je da se prve promjene javljaju upravo u dermalno-epidermalnoj vezi.

Kod konjskog laminitisa zna se da odvajanje dermalno-epidermalne veze dolazi na razini bazalne membrane laminarnog dijela korijuma, što predstavlja i prekid između kopitne kosti i čahure kopita.

Brojni su etiološki i pogodovni čimbenici za nastanak laminitisa.

Sistemske bolesti, prvenstveno bubrega i jetre, mogu biti uzrok laminitisa.

Isto tako spominju se u vezi s nastankom laminitisa i acetonemija i imobilizacija, te dislokacija sirišta, kao i veza između pojave laminitisa i poteškoća s teljenjem.

Acidoza zbog nakupljanja mliječne kiseline u buragu preuzeta je kao model uzroka laminitisa kod konja.

Iako se pretpostavlja da kod goveda ovaj mehanizam pogoduje nastanku laminitisa, eksperimentalno se to nije uspjelo dokazati.

Histamini i njihov učinak su poznati, a zabilježena je njihova prisutnost u ranim stadijima akutnog laminitisa.

Genetska predispozicija za nastanak laminitisa vjerojatno postoji, a opisana je za goveda jersey pasmine.

Također je zabilježen veći postotak laminitisa u frizijskog goveda nego u holstein-frizijskog goveda.

Kretanje goveda od velike je važnosti za profilaksu nastanka laminitisa jer pomaže kvalitetnijoj cirkulaciji unutar samog papčanog korijuma.

Epidermalni čimbenik rasta (EGF) kao mogući uzrok laminitisa hipotetski je preuzet iz istraživanja laminitisa kod konja, gdje je dokazana njegova uloga, jer je dokazano da se receptori za EGF nalaze u staničnim membranama na rožnom matriksu papka.

EGF je prisutan u većem broju u uterusu i gastrintestinalnom traktu, a oni su vrlo često i mogući počeci patogeneze laminitisa.

Kritika dosadašnjih spoznaja o nastanku laminitisa

Općenito je prihvaćena multikauzalna koncepcija etiologije laminitisa, a kao pogodovni čimbenici najčešće se spominju menadžment stada, način držanja, genetika, uzgoj, hranidba i trenutno fiziološko stanje krave (graviditet, porod, prijelaz u laktaciju).

No iako su poznati brojni pogodovni čimbenici za nastanak laminitisa, još uvijek postoje nejasnoće u etiologiji i patogenezi ove bolesti.

Posljednjih godina uvelike su uznapredovala istraživanja na području morfologije i patologije goveđeg papka, što je rezultiralo nizom novijih spoznaja, a time i hipoteza o razvoju i uzrocima laminitisa.

Akutni oblik laminitisa karakteriziraju promjene na medijalnom papku prednjih nogu, a rjeđe na vanjskom papku stražnjih nogu.