U doba seobe naroda (od VI. do XII. stoljeća) ovuda su prošla germanska (Langobardi i Ostrogoti) i druga nomadska plemena (poput Avara), pa je u to doba, kao i u doba osmanlijske okupacije vinogradarstvo nazadovalo.

Ona obuhvaća arheološku ostavštinu brojnih naroda, plemena i etničkih skupina koje su u radoblju od 5. od 15. stoljeća nastavale, ili su se samo zakratko zadržavale na ovim prostorima (Huni, istočni Goti, Gepidi, Langobardi, Heruli, Avari, Kutriguri, Ugri, Mađari i dr).

Nakon pada Zapadnoga Rimskoga Carstva P. je promijenio nekoliko vladara (Istočni Goti, Bizant i Langobardi).

Tek što su se Iliri romanizirali i urbanizirali, Rimsko Carstvo je propalo i Hrvati su počeli sve iznova, kao, uostalom, i ostali Slaveni i svi europski narodi nakon seobe: Langobardi u Italiji, Goti u Španjolskoj, Franci u Galiji, Germani na sjeveru.

Tad su to područje nastavali uglavnom Langobardi, a bio je i poveći broj židovskih kolonija.

Pipin Mali zatim otima 755. Ravenski egzarhat, koji su prethodno osvojili Langobardi i ne vraća ga Bizantu kojemu je pripadao prije osvajanja Langobarda, nego ga predaje papi kao protuuslugu.

Ovim područjem prolazili su u 5. i 6. stoljeću Goti, Gepidi, Langobardi.

Liburni, Histri, Grci, Kelti, Rimljani, Ostrogoti, Bizantinci, Langobardi, Hrvati, Franci, Mlečani, Austrijanci, Talijani, Slovenci svojom su prisutnošću, običajima, radom ostavili trag kojeg današnji stanovnici Istre nastoje sačuvati, oplemeniti i osuvremeniti.

2. Spomenici pisane i likovne kulture Malo je naroda u Europi, gotova da ih i nema, koji su doselili na podrucje Rimskog Carstva, u njegov zapadni dio, a da se nisu romanizirali i utopili u toj visoj kulturi, izgubili svoj jezik a cesto i ime (Franci, Burgundi, Goti, Langobardi).

Kastavštinom su nakon njih vladali R imljani, Ostrogoti, Grci, Langobardi, a u VII. st. doseljavaju Hrvati da bi ovdje ostali do danas.

Langobardi, narod koji je stigao u Italiju iz prostora Baltika, došao je na Apeninski polutotok i porazio Ostrogote, nakon što su se nastanili na tom prostoru, osvojili su i Ravenski egzarhat, mala državnu tvorevinu od velikog značaja budući da je prije to bila carska prijestolnica.

Osvojivši Ravennu ostvarili su Langobardi velik uspjeh, ali su time zadobili jednog novog protivnika, Franačku koja ih je kasnije porazila i langobardska je država propala.

Kako ih ne bi zbunjivala ova zbrka, Langobardi (to su danas glasači Lege Nord), nazvali su taj kraj Romaionom, što je kasnije promijenjeno u Romagna.

Uskoro su i Langobardi sklopili mir s Avarima i u suradnji sa Slavenima nanijeli niz poraza (601. - 602.) bizantskim (municipalnim) vojskama u Istri.

Odmah nakon njegove smrti (565) iz Panonije prodiru preko današnje Slovenije Langobardi, koji u Italiji osnivaju državu.

U područje što ga je preoteo istočnim Gotima već 568. godine prodiru Langobardi i zauzimaju sjevernu Italiju, a između njih i Bizanta uskoro se naseljavaju Slaveni (slavenski grobovi kod Buzeta, Motovuna, Vižinade u Istri).

Rim je službeno ostao dio Bizantskog carstva sve do 752. godine, kada su Langobardi konačno uništili ravenski egzarhat, koji je bio središte bizantske moći u Italiji.

Langobardi 751. godine osvajaju ravenski egzarhat i time završava vrijeme Bizantske vladavine, a ujedno predstavlja i završetak bogatog antičkog razdoblja u razvoju grada.

Kasnije su to bili Grci, Rimljani, Ostrogoti, Langobardi i konačno Slaveni.

Srednji vijek: Početkom srednjeg vijeka Perugia mijenja više gospodara (Ostrogoti, Bizant, Langobardi, Franci).

Smatra se da je padom Rimskog Carstva došlo do velike promjene kad su grad osvojili Goti, nakon toga Langobardi te Franci.

Među Sakalibima u službi kordovskoga kalifa izrijekom se navode pored stanovnika južne Rusije i Galicani iz sjeverozapadne Španjolske, Franci, Langobardi i Kalabrezi.

Nekoliko seoba naroda na prijelazu iz staroga u srednji vijek ostavilo je traga i na području Istre (Ostrogoti, Bizant, Langobardi, Franci).

U Posavini su se nalazila germanska plemena Gepidi i Langobardi, ali je poznato da su ipak sredinom VI vijeka panonski Slaveni prodrli pod vođstvom Langobarda Ildiga u oblast Venecije.

Pošto su se Langobardi nalazili između Save i Drave, Slaveni su u VI vijeku živjeli u njihovom zaleđu, sjeverno od Drave, zatim u Bačkoj, u Banatu i dalje na sjever i niz bizantijsku granicu do ušća Dunava Papa Grgur I. pisao je o tome 600. godine solinskom biskupu Maksimu kako Slaveni preko Istre nadiru u Italiju. 610. godina se uzima kao početak velikih slavenskih naseljavanja na Balkansko poluostrvo, iako je bitno istaći da su oni i prije toga živjeli na poluostrvu odnosno na prostoru Bizantije u velikim brojevima, ali raštrkani i neorganizovani.

Takve namjerno deformirane lubanje karakteristične su za razna plemena u ranom srednjem vijeku kao što su Avari, Langobardi, Huni, Sarmati, Ostrogoti i drugi.

Ovuda su prešli Markomani i Langobardi na svojem putu ka Italiji, dok su se na zapadnom kraju zemlje, u današnjem Vorarlbergu, etablirali Alemani.

Za postupne propasti rimske vlasti tijekom 5. stoljeća, na području Baranje učvrstili su se za neko vrijeme germanski narodi Ostrogoti i poslije njih Langobardi, koje su potkraj 6. stoljeća potisnuli stepski nomadi Avari.

Stjepan II. je Pipina pomazao za kralja i tako su Karolinzi svrgnuli Merovinge, a zauzvrat je dobio teritorij koji su Langobardi oteli Bizantu, što je bio temelj Papinske države čiji je Vatikan danas ostatak.

Nakon ove bitke pojavljuju se Gepidi i Langobardi.