No, Karlo ubrzo razvrgava savez i 773. upada u Italiju, a sljedeće godine nanosi potpuni poraz Langobardima.

Pred Langobardima su u 6. stoljeću stanovnici tadašnje Aegide prebjegli na otočić Capraria danas brdo na kojem se nalazi stari grad.

Hrvati nisu Istru naselili u prvom valu, pa još krajem 8. stoljeća je bila naseljena pretežno Gotima, Langobardima, Francima, itd.

Zajedno s Langobardima 567. uništili su Gepide, a nakon odlaska Langobarda 568. na Apeninski poluotok postali su gospodarima Panonije, podvlastivši tamošnja slav. plemena.

Za Langobardima dolaze na naše područje Avari i Slaveni.

Premda su službeno bili podređeni kralju, sama ideja kraljevstva bila je Langobardima nova, te su ovi vojvode u velikoj mjeri vladali samostalno, posebice u južnoj Italiji, gdje su spoletski i beneventanski vojvode vladali kao suvereni.

Ovi posljednji postojali su isključivo među Langobardima, a vršili su izvorno sudsku službu koja je otprilike odgovarala razini grofova.

Valjuh je potvrdio ove riječi i spomenuo, kako je pogibeljno to njihovo prodiranje preko Drave i Save čak na Jadransko more, jer bi se Avari mogli još složiti s Bavarcima i Langobardima, tim vječnim slavenskim neprijateljima.

Nakon Grimoaldove smrti (671.), Garibald, njegov mlađi sin, vladao je Langobardima cijela tri mjeseca, dok pristaše izgnanoga Perktarita nisu vratili tog bivšeg kralja na prijestolje.

Naprotiv, Langobardima je na ponos njihova malobrojnost, jer oni, iako okruženi mnogima moćnim narodima,

Iako je Aistulfu prvomu u lombardskoj povijesti uspjelo osvojiti Ravenu, uskoro ju je i izgubio: kad je Aistulf zaprijetio osvajanjem Rima ukoliko mu Sveti Otac ne pristane plaćati danak, papa Stjepan II. zatražio je pomoć novookrunjenoga franačkog kralja, Pipina Malog, koji je porazio Aistulfa i oduzeo Langobardima gradove u Toskani, Emiliji i Pentapolisu, te ih darovao izravno papi.

Karlo i njegov sin Bernhard 773. kreću preko Alpa i Langobardima kod Mortare nanose težak poraz, te uskoro počinju opsadu langobardskog glavnog grada Ticinuma, današnje Pavije.

Pretpostavka drugih je kako ime dolazi od Langobardima specifičnog oružja - sjekire s dugom oštricom (stari gornjonjemački barta = sjekira).

Langobardima u korist su išle posljedice Gotskih ratova, koje su ekonomski i politički iscrpile sjever Italije i ostavile slabašne bizantske vojne postrojbe održavati vlast u tom području.

Do dubljih razmimoilaženja došlo je u vezi s politikom prema Langobardima.

Karlo je isprva usvojio stav svoga djeda i oca Karla Martela o savezništvu s Langobardima, pa se čak, po očevoj želji oženio s kćerkom langobardskog kralja Deziderija kako bi se postigao trajni mir nakon rata iz 756 godine.

Karlov brat Karloman želio je da politika u Italiji ostane u njegovom nadleštvu; strahovao je od Karlova saveza s Langobardima i istupao kao zaštitnik papinstva.

Karlo je uskoro shvatio da to omogućuje bratu da mu se suprostavlja pa je radikalno izmijenio svoj odnos prema Langobardima.

Pipin je dvaput dolazio u sjevernu Italiju i tukao se s Langobardima i dvaput pobijedio.

Stjepan III. se 768. usprotivio braku Karla Velikog s Deziderijevom kćeri Desideratom, ali se do svoje smrti 772. pomirio s Langobardima.

Potkraj XIX.st. pronađen je grobni inventar konjaničkoga groba iz doba seobe naroda, koji se po karakteru predmeta pripisuje Langobardima.

Avari su došli 567 - 568 g i sa Langobardima su satrli Gepide (borili su se oko Sirmijuma).

Budući je učinkovito upravljanje tolikim teritorijem bila nepoznanica Langobardima, oni usvajaju rimske zemljišne zakone, čime prjelaze iz tradicije plemenskog vlasništva u rimski sustav privatnog vlasništva.

Karlo Martel nije se htio zamjeriti Langobardima racunajuci na njihovu pomoc ako Arapi iz Španjolske opet provale u Franacku.

Bajan, osnivač avarske države 567. godine prelazi Karpate i u savezu sa Langobardima uništava Gepide i zauzima područja istočno od Dunava.

Tu su se Langobardima nametnuli Heruli, ratni saveznici Ostrogota.

Takav narod ne zaslužuje svoju državu i valja ga što prije otpremiti u ropotarnicu povijesti skupa sa Langobardima, Vizigotima i Rimljanima

U konačnici, Grgur je htio postići tri cilja: zaustaviti širenje Langobarda u Italiji; osloboditi kraljicu Teodolindu nepoćudnog utjecaja šizmatika i ojačati njezinu katoličku vjeru; posredovati između Langobarda i Biznantinaca kako bi se došlo do sporazuma koji će jamčiti mir na poluotoku i istovremeno omogućiti evangelizacijsko djelovanje među samim Langobardima

Isplata te papine usluge ubrzo stiže zahtjevom Rima upućenom Pipinu za objavu rata Langobardima koji prijete Rimu.

U brzom ratu Pipin ostvaruje trijumf u Italiji sklapanjem vrlo pobjedničkog mira s Langobardima i aneksijom bizantske Ravene koja se poklanja papi.