Taj lik... što ispod lanterne našara pločnik.

Grad je bio osvjetljen kao prekomjerno okićeno božićno drvce, a središnjim trgom dominirali su divovski lampioni (lanterne), oblikovani u nestvarnog svijetlećeg Djeda Mraza s pripadajućim sobovima.

I to bi bila priča o regati - da nije bilo priča na sva tri prateća broda - Palagruži, Kraljici mora i Mohorovičiću HRM, da nije bilo izložbe Borisa Kragića i cijelog tog kopnenog dijela, da nije bilo priče s lanterne i da nije bilo te čarobne noći na žalu.

Ravenski mozaik izgleda bi sa bez puno raskoši i Durerove lanterne, sa likom Jude čija žuta boja kose simbolizira izdaju baš kao žuti Judin plašt.Starozavjetna prefiguracija ludih djevica činile bi tračerice čija zrnca podlosti i licemjerja objedinjeno zaslužuju centar prikaza.Upravo ondje gdje Juda dobija milion kuna (ne srebrnika) od Velikog Brata.Na takvoj slici pojavile bi se ljubičasta i smeđa zastava sa njihovim simbolima dnevne prevrtljivosti i taktična ponašanja u muci zvanoj BB.Monumentalnost prikaza činila bi velika plazma i nedefinirani lik nalik svemirskom mišu koji upozorava na 7 glavnih grijeha, nepoštivanje pravila koji je Veliki brat postavio kao temeljna načela.Bojazni da će ženski Juda obilježiti našu malu ovčicu sada više nema... Izabrala je upravo onu koja izaziva njezinu najveću kušnju...:))

Postojeći uređaji za pročišćavanje voda (njih 6) prostiru se od Petalona i otoka Koversada u Vrsaru, preko Debelog rta na jugu Poreča do sjevera Poreča na Materadi, zasebnog uređaja u Červar Portu do Lanterne u novoj općini Tar-Vabriga.

Staklene lanterne u kojima nježno gore male svjećice, povješane po bijelim grana u raznim visinama dati će onaj tako voljeni dodir romantike

I razgovori u ulici, kraj trafike, s njime, s nama, o nama, o nekim drugima, o nečem drugome, i piva, hladna, klizi sve dok pogledi ne omekšaju, dok okusi ne ožive, i lanterne se ne pretvore u zvijezde padalice...

Naime, dobri dupin se još u srijedu " poigravao " oko lanterne, a jučer doplivao u luku, neposredno ispred OŠ " Petar Hektorović ", baš kao da i on hoće u nju.

Drugi put ću vam osvjetliti početke lanterne, a do tada uživajte gledajući ih u zvjezdanoj noći kako se romantično pale i gase, pale i gase, pale i gase...

Rekonstrukcija Lanterne kao jednog od najstarijeg i najvećeg svjetionika na Jadranu iz doba Austro-Ugarske dio je prve faze iz master plana s kojim su krenuli prošle godine i koji je još obuhvatio uređenje plaže u središtu mjesta, proširenje restorana te uvođenje brojnih animacijskih programa i kulturno-zabavnih programa u sklopu " Virskog ljeta ".

Prateći obalu doći ćete do ćitovnice i mauzoleja a malo dalje do vijkastog mlina, pa sve do Lanterne, malog svjetionika gdje se sastaju zaljubljeni.

Staklene vaze, svijećnjaci ili lanterne sinonim su za eleganciju, stoga su neizostavan detalj u božićnom ambijentu.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

Ispred moje zgrade nema nijedne lanterne, ali je cijela ulica prekrivena crvenkastim dimom i papirićima od ispucalih kako se već zovu, petardica?

Traže li i oni crvene lanterne na vodi?

Hoću li vidjeti te crvene lanterne na vodi?

U tradiciji je da se na papiru lanterne zapisuju rečenice u obliku zagonetki.

A gdje li su te lanterne?

Želim li pronaći crvene lanterne na vodi, trebala bih najprije pronaći vodu, zar ne?

Tamo nađoh te crvene lanterne, milione njih.

Masa pa ja pa masa ljudi gura se uz ogradu da bi vidjela žmirkave brodice sa sretnim ljudima, osvijetljene papirnate zmajeve, svilene lotose usidrene uz obalu, crvene žute zelene pinky lanterne na vodi.

To je mjesto kojeg, u nedostatku boljeg, nazivamo kafićem, a ustvari je birtijetina, mračna rupetina zamotana u ribarske mreže, osvijetljena lampama koje glume lanterne a bacaju tamno nikotinsko svjetlo oko sebe.

Proletjeti oko lanterne, napraviti fotografije iz ptičje perspektive, osjetiti se kraljem ovog područja.

O negostoljubljivosti stanara iz lanterne nećemo govoriti ovom prigodom, dovoljno je reći samo, poljubili smo vrata, i istim putem vratili se natrag, do glavne uvale, na ručak s arheolozima, kojim je dirigirao alfa i omega cijele ekspedicije, dr. Branko Kirigin iz splitskog Arheološkog muzeja.

Gledat u horizont, kako se more i nebo spajaju, kako vatrena kugla uranja u more,,.. gledat kako lanterne svitle, geldati zvjezdano nebo I kad padne zvijezda poželiti ću.. da vas sreća prati..

Oni su u more spustili i svjetleće lanterne kako bi donijele mir cijelom svijetu.

Naime, otkako su koncem 90 - ih svoje lanterne otvorili za boravak turista, teško da mogu udovoljiti upitima gostiju sa svih strana svijeta.

Možda im posao bude olakšan kad u potpuno novom sjaju uskoro zasja još jedno njihovo kameno svjetlo dovršena je obnova lanterne na Hostu, otočiću što se smjestio na ulazu u viški porat, a svoje prve goste primit će početkom rujna.

Tako danas (utorak, 16. kolovoza) na blagdan Sv. Roka, koji je jedan od zaštitnika mjesta Murter, koncert će održati Klapa Lanterna u Crkvi Sv. Roka od 21,00 h, a nakon izvrsne Lanterne slijedi i Četvrta murterska špica, centar, na potezu Krešimir-Torkul-Kezo (i fast food Mac Cantina), za DJ pultom zabavljati će nas odlični house DJ Gnucker, a uz njega će nastupiti perkusionist i saksofonist - DRUM SAX te live izvedbama za sve posjetitelje pripremiti nezaboravan nastup.

Jadranske lanterne danas: Danas postoji 48 svjetionika na Jadranu, od kojih je 24 devastirano Na njima je zaposlen samo 41 svjetioničar (nekada je na svakoj lanterni bilo zaposleno 2 - 4 svjetioničara koji bi se periodično izmjenjivali) Samo na tri lanterne sa svjetioničarem žive i njegove obitelji, te za razliku sve do prije 10 ak godina, danas to nije uvjet za pristupanje u svjetioničarsku službu