Često je i sam koncertirao u Lapu i ti su koncerti uvijek bili vrlo emotivni.

Ja sam bio dodatno impresioniran jer mi je to bilo prva posjeta Kulusicu (doduse vec sam gledao dosta novovalnih bandova u SC-u i Lapu, a bio sam i na promociji prve ploce Kazalista u kinu u Remetincu jedno godinu i pol-dvije godine ranije ako se dobro sjecam; sedmi osnovne).

Sjedim jučer i klikam nešto na lapu.

Od 1977. od 1983. u Lapu se održavaju legendarni koncerti bendova Azra, Električni orgazam, Pekinška patka, Pankrti, Haustor, Prljavog kazališta, Idola i drugih.

Nedavno je objavljeno reizdanje Vašeg Live koncerta u Lapu iz 1992. godine, pred nama je DVD sa prošlogodišnjeg koncerta u čast Karla Metikoša održanog u Lisinskom, pripremate li nešto novo?

prolaze vremena, mijenjaju se mediji, formati, modeli promocije plakat je u ona davna vremena, prije 20, 30 godina, često bio i prvi kontakt s bendom iliti prva poruka nabrijanih glasnih klinaca vasceloj vasioni najčešće preljepljena preko oglasa za plesni tečaj na banderi. ili uličnom sivozidu. nismo se, u ta davna pretpotopna vremena, ni majspejsali ni ličnoknjižili. poruke su bile na ulici i za ulicu, nule i jedinice su ostale privilegij onih bradonja s etf-a ili sličnih pederskih fakseva. zaista, ko dječaku mi je nečiji plakat značio puno više nego danas. slušao sam demo bendove, pohodio blind date gigove, demo ikseve, yurmove i ostala čudesa gdje bi po prvi put sreo svatove za koje nitko nikad nije čuo. bilo je najnormalnije slušati i odlaziti na nešto što nikad nisi čuo, nemaš blagog pojma o čemu se radi. danas, kaže mi jedan gazda kluba u moj klub ne može doći izvođač bez najmanje 15 hitova. malo si računam, pa to je sat i petnaest minuta čiste špice, ono, svi vrište na plafonu od hitovizije i nije to šef rekao bezveze, ne može on održavati program ako sadistički ne drži taj kriterij. (ipak, koliko je poletaraca, bedovskih ili solo, koji imaju 15 fakin jebenih hitova, i još da nisu sirtaki orijentacije velemajstora huljića i njemu sličnih) jamačno, po plakatu smo dakle mogli skužiti hoćemo li/želimo li na neki no name band u lapu ili kulušiću. otkad su seksualne avanture, sveopći porno i redkarpetizacija, te jadna diskografska mašinerija preuzele primat, a artworkovi naslovnica albuma se sveli na veličinu salvete i plakati su, dobili neku (semantički) novu dimenziju. prolazeći zagrebom šamaraju me jumbo formati više nalik legalnom pozivu na prostituciju u novootvorenim javnim kućama za 20 tisuća suckera nego na najave koncerata. mislim tu na dj (evojčice polugole s gramofonima i slušalicama) čudesa i njihove turbofolk pandane u liku cece, mace i štrace sveudilj metropolice. na koja bi čovjek najradije izašao iz auta i izdrkao se. jebiga, to tome služi, to se traži, nećemo se lagati. ne znam koju bi drugu vrednotu i upotrebnu vrijednost tim umjetnicama pronašao. s druge pak strane, bendovi su na plakatima dosadno nakrebeljeni u mačo poze ili imaju neku vrstu facijalnog grča, a sve u maniri rouling stounza (hahahha, sveti ante batinović i njegova anglosaksonska izgovorna gimnastika.) još od ranih šezdesetih. a za stounze nisu ni čuli, što ih zaista ne amnestira. zaključno: o kako mi svi idu na kurac. sve je u jednoj te istoj špranci vidi me, pogledaj me kako sam lijep, primijeti me, jel da sam fora?? i tu sam, kod tebe, dve ulice niže, tad i tad, moraš me vidjeti, jebena sam faca jesi, buraz, jesi, al jedva te kužim od svih tih superfora kojima si okružen na plakatnom tabletiću.

Sjećam se da smo se nas petoro, za honorar koji sam dobio za stranicu pjesama, namrtvo iznapijali u malom Lapu i još sam imao cijeli tjedan za džeparac.

mm ima on na lapu na jednom kraju stola, a ja na drugom... upravo si natočili višnjevac... naš uradak i svako svoje laprda: kava:, braćna idila:)

T. M.: Tu smo imali sve u Klubu likovnih radnika, a petkom smo recimo dolazili svi u Lap, u Lapu je bio doslovno jedan odio koji je bio isključivo gej i gej frendli i to se znalo, kužiš, ne, to se znalo.

Na lapu je pokazivalo 16.38. Trebalo je vremena da se mob napuni.

kak su ih natjerali u tor ko ovce... mi smo tulumarili pred skolom (spu), pa na cvjetnom, pa u lapu.... nitko ma, nije zapovijedao kuda da idemo, a pogotovo organizirao " program " koji bi trebali slusati skup s nekom poljoprivrednom ili metalostrugarskom skolom...

ČITAjte samo vi to e vidi, zdrmana, moramo u naš svijet di je sve po našem jer ne mogu više.. moram vidit anthony-a il ke smo rekli ko svira tam?:)) ajme, ne obraćajte pažnju na ovo.. privatne fore: D aaaaaaaa ko bude zdržal još 3 mijeseca doma? kooooo? mislim da nikad nebi to rekla al fali mi već sad škola. a nesnam, to zat kaj sam osmač bila sad i sve ja mislim jer prošle godina mi niš nije falilo... uuuh kak sam uživala.. a sad? već me sve boli kad cijele dane drkam (u prenesenom značenju.. da sam prosta, jesam (hihi..) al tak ipak ne (:) po lapu.. bude pregorel, ja mislim.. ahahaha.. a inaće kvar je bil u tome kaj ga ja nisam dosta punila i tak to.. eh i imala sam jako puno virusa.. a neka, sad su ih očistili:) a vidite, gluposti pišem.. pa kad je dosadno.. oo vidi 1:12 h.. kulić. a prije sam pogledala dvaput da je bilo 23:23 h i neznam kolko još.. eh. i onda trčim na inkin blog to pogledati kad mi se neda copy-paste i spremit to.. eee da. skoro sam pozabila napisati da smo jučer molili.. hihih.. a ozbač. bili smo vani treska, barica, ficko, jura i ja.. i kad smo pojeli pizzu (na ulici.. pa ke sad.. to je kulić: D) je jura nekam otišal, a treska i ficko počeli kao da idemo neš moliti ovo ono.. hehe.. pa smo se svi primili za ruke u krug i treska počne kao neš da ova generacija bude živila još dugo.. eeeehehehe.. barica i ja smo krepavale od smijeha. i kaj, smirimo se mi mal kad ficko počne: oče naš koji jesi na nebesima... isuseee kako sam se ja smijala. po podu sam se bacala od smijeha.. heehehe.. i zmole oni dva očenaša i treska onak postoji, a ficko dalje: zdravo marijo... ajmeeeee kako smo se smijali.. heheee.. e i da, vozila sam jurin skuter jedan cijeli krug.. uh.. very kul: D skoro sam 50 vozila al nisam htjela više jer ipak... to sam ja:)) a niš.. supač smo mi susedi.. sad bumo opet stalno na ulici visili.. kad smo kul. nemaš kaj.. i da, Miška je na moru.. bastard: D mi tu crkavamo, a on se kupa.. al bude mi macana nekvoga našal.. pa onda, oprošteno.. ccc.. ah:) nek uživa bar on ak nebremo mi.. al mi možemo i upravo to i činimo.. opće ne ah... sad opet malo... dosadno jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee s puno E idemo u školu il se idemo napiti birajte a ja mislim da idem pavati.. al nebum mogla.. eh. c-c-c (tilly, kkkkkk) i znate zak nema slikica? kaj bude se vam post činil čim dosadnijim i kaj ne budete čitali:) hihihi.. a jesam opaka pusaaaač (e, nove sexave sličice u boxu lijevooo): D o jbt, koji post... e da, još jedna pjesmica koju sam prije stavila na ripit... sexy: D

E, ovdje vec vidno ne mogu izdrzati pa se prebacujem s kauca na stol da tandrcem po lapu.

Međutim, već nakon 900 m je Janko iza nas komentirao, da idemo brže od 4:40 '/km... " Hmmmm... kako to? ": se pitam,: " Ahhh, da, Polar sam ostavila na " auto lapu ", nisam ga naknadno kalibrirala.... ".

Prvi party je, mislim, bio u Lapu, a Jabuka, koja je u to doba bila normalni studentski klub, odjednom se isprofilirala više prema nekom darku. To su, ustvari, prvi darkeri, nadovezuje se Krnjaić, ali taj izraz postoji samo kod nas, to je ustvari domaći izraz za gotičare.

Što reći.. ova osebujna ekipa koja upravo slavi 25 godina postojanja, uvijek je plijenila pažnju gdje god se pojavila; dal pred Kvazarom, u Jabuci, Lapu

Budi me Meisam broj dva, kuhamo caj, slusamo iransku mjuzu dok ja tipkam ovaj post na lapu.

ma ja nit sam bio legenda, niti želim biti, a pogotovo nisam otišao u legendu: -))) tu sam, ali ne stignem boraviti na lapu kao nekada, pročitam vas s vremena na vrijeme, dobro se nasmijem, ali eto i kad ulovim nešto cajta, ne dobijem inšpiracjun: -))) ali ima vas još uvijek zanimljivih za čitanje, pa čak i onih koji sve ovo dižu na previsoku filozofsku razinu: -))) pozdravljam vas sve koji ste tu, i one koji ne pišu, ali čitaju i svakako i one koji su otišli u neka druga virtualna prostranstva: -))) poseban pozdrav ekipi od prije godinu i koji mjesec sa ovoga bloga... da ih ne nabrajam, jer sigurno će se prepoznati hahahahaha... laka vam noć i do slijedećih susreta u bespućima virtualne (ne) zbiljnosti, ostajte mi dobro: -))) pusa damama: - (s obe strane ogledalo 22.11.2008., 00:15:49)

Poslije toga smo isli na " Lapu Lapu ", naravno popili dva i vec smo bili veseli.

Meni je već i Vesela TV bila izvrsna škola, stalno smo vitlali kamerom i svaki četvrtak slavili Novu godinu u Lapu s ljudima koji su se znali smijati svojim glupostima.

Ujesen 1989. bio sam na vrhuncu zagrebačke karijere: Vesela TV snimala je četvrtkom u Lapu, paralelno se u Studentskom centru prikazivao film Kako je propao rock n roll i dokumentarac o Laibachu.

evo novi post, ne da mi se stavljat nikakve slike jer sam na velikom kompu, a ne na lapu skoli mi je ovaj tjedan super, samo sto nam je raska dala 25 minuta za pisanje testa od 6 stranica, ja sam si happy, bilo je i vrijeme do danas se nisam bila oraspolozila od onog kaj mi se dogodilo, sad je ok za vikend sam sama doma sa sekom ajde molim vas, ostavite mi komice dnas je raska pitala knjizevnost, ja iz knjizevnosti imam 3 petice, pa me nije pitala, i tak ugl ovaj tjedan je super u subotu sa svojim curama idem u stross i tonka i ivana ce spavati kod mene velika pusa svima i pozzz

Naime, u vrijeme dok su Gobbo i prve inkarnacije trajno mutirajućih postava Otprilike ovako samo mogli sanjati o dobačaju do Zagreba, te su svoj nastup u Lapu u osamdesetima držali najvećim uspjehom i probitkom, dio protagonista aktualne splitske (i hrvatske) blues scene dobacio se i do same kolijevke rocka, rhythm and bluesa, southern soula i bluesa do Memphisa.

A kaj ako covjek igra sah na lapu?

Da ombija i još jedna važna stvar - meni je gospon lj uspio zatvoriti labrnju, ne udom, nego riječju i pogledom, jebate to mi se nije desilo od kad mi oca nema, taj me jedinona taj način ušutkao, a k tome ostanem neposrana, nego zadovoljna.... malo me zabrinulo da me nije ufatio neki edip pišem po nekom fak lapu od mouža nemerem ni slova ubost, jebo ih svemirski brod...

A na lapu ni nema lampice.

Barem ju ja ne vidim: D A kad ustekam/izstekam ili upalim/ugasim komp, na lapu mi lijepo kaze LAN is now connected/disconnected.

Drugi dio je, do pola napisan, ostao na kompu kod jedne prijateljice, sada sam na lapu kod druge.

((((obrisala sve slike s kompa pa nemam neku spešl od džona al biće jednom kad proradi net na lapu (navodno u subotu.. wohooooo))))

Na svom lapu imam normalne slike sa bivšima.