do gledalista se moglo doci jedino preskakanjem osi, rampe, koju je na jednom kraju imao zvucni zapis, meni nepoznat, a na drugom kraju projekciju na zidu koja se morala presjecati prolaskom gledatalja da bi dosli do svog sjedala, a i da bi otisli negdje nakon predstave. od svih razvikanih, svima vec poznatih, ko je gledao i ko nije, akcenata na predstavi, ovaj detalj mi je ostao naj.. naj nesto.. najzbunjucujuci? zbunjunjujuci? zbunjujuci.. stalno se na toj projekciji nesto vrtilo, nisam siguran jesu li to bili montirani lascivni prizori neke skole hrvanja grcko-rimskim stilom, je li mi se ucinilo da vidim neke parade sa strojevim korakom njemackih vojnika 39. godine ili su tu bili i neki kadrovi iz francuskog novog vala. dakle, ne znam je li taj zvuk desno bio logicki motiviran slikom lijevo ili je to potpuno nebitno. gledajuci kako se nekim dijelovima predstave posvecuje cak i pretjerana paznja, taj detalj cu za sada ostaviti misticnim, a i nisam siguran da zelim da mi ga neko objasnjava.