pitate se sta se onda zalim? vise nisam ni sigurna.jer ovih dana kada nisam citala vase komentare o njima sam razmisljala.a bila sam svugdje.veliko drustvo, fina vecera, dobro vino-izlazak u in mjesto-pozdravljanje puno poznatih, voznja novim autom sa Njim-i lagana setnja dok je sunce na zalasku i jos 1000 drugih sitnica.i da li bi se svega toga mogla odreci? nikako.to je ipak osjecaj sigurnosti za mene.to je moj zivot.tako prolaze moji dani.da, ima licemjerja.ali gdje nema.mozda traze od mene da se nekad ponasam ko ukras.ali zar ti nikome ne bi laskalo? i On tesko da je moj princ na bijelom konju.ali je jako zabavan i dobar samnom.mnogi me uopce ne poznaju iskreno.ali ono troje koje me poznaje najvredniji su na svijetu.i tako sve ostalo.ne, ne mogu samo tako pobjeci od svog zivota.pa zato i nisam odselila rodena sam u takvom okruzenju.nije najljepse na svijetu ali pitam se da li bi uopce znala zivjeti drugacije.i tu se osjecam sigurno.i savrseno plivam u tom povrsnom i svakakvom drustvu.