Na njegovu iskrenu ljubav prema prijatelju jasno ukazuju također Lazarove sestre, kao i Židovi (usp.

Isus se uputio u Betaniju tek nakon Lazarove smrti.

Lazarove kosti već su glavinjale Hrvatskom, Gazimestan je već prošao, i svakom razboritom već je tada bilo jasno da slijedi rat.

Isus je demonstrirao snagu unatoč ljubavi kada je plakao zbog Lazarove smrti.

Došavši u obitelj koja je bila puna tuge zbog Lazarove smrti i Isus je u svojim osjećajima došao dotle da je i sam zaplakao.

U današnjem Evanđelju o Lazarovom uskrsnuću slušamo glas vjere iz usta Marte, Lazarove sestre.

Upravo zahvaljujući toj prisnoj svezi ljubavi koja povezuje brata i sestre iz Betanije s Učiteljem iz Galileje, Lazarove su ga sestre dale pozvati u trenutku kada njihov brat, opisan kao onaj koga Isus ljubi (usp. 11,3), leži bolestan.

Isus odgovara na ta pitanja u opisu Lazarove smrti.

U duhu vezanom uz blagdan i kraj u kojem gostuje, uzevši kao polazište za propovijed Evanđelje po sv. Luki, koje opisuje kako su Lazarove sestre Marta i Marija dočekale Isusa, mons. Bogović kazao je: " Marta je Isusa dočekala kao dragoga gosta, pa je sve radila da mu ugodi i bude dobra domaćica, a Marija ga je primila kao učitelja i koristila je svaku priliku da od njega nešto nauči.

Prva se romansa razbuktava između Lazarove kćeri Markéte, koju je otac obećao Bogu, i Kozlíkova sina Mikuláša nakon što ju je ovaj oteo, a druga između divlje Kozlíkove kćeri Alexandre i anemičnoga njemačkoga plemića Kristiána, kojega je zarobila družina njezina oca te time i isprovocirala kralja da na razbojnike pošalje oružnike.

Svojim posjetom obitelji Marte, Marije i Lazara u trenutku Lazarove smrti Gospodin nam pokazuje kako i mi možemo i trebamo pratiti obitelji u njihovim teškim trenucima pokazujući im ljudsku blizinu i solidarnost, ali i svjedočeći im da je Krist uz njih i kad im je teško, da on s njima dijeli njihovu bol i žalost.

Taj život svjedoče i obje Lazarove sestre.

Drugi opisani susret s Isusom bio je prigodom Lazarove smrti i uskrisenja (Iv 11).

Ne zbog neke Lazarove krivice, nego zbog toga svjedočanstva neki su tražili da ga se ubije.

Isus je bio osobni prijatelj Lazarove, Marijine i Martine obitelji.

Isti glagol embrimaomai (rzati, dahtati, glasno negodovati, otresati se) upotrijebljen je u Iv 11, 33.38 za glasno izraženu Isusovu potresenost prilikom Lazarove smrti.

Nakon Lazarove prve izjave na lokalnoj televiziji u to područje počeli su stizati mnogi turisti i zaljubljenici u NLO-e koji su se nadali vidjeti neku od izvanzemaljskih letjelica

Sjeti se Lazarove braće iz Evanđelja.

Sretno Lazarove, puno si dao za Zagreb..

Prema narodnoj predaji, oni su bili braća Lazarove žene, kneginje Milice; ali povijest ne zna za njihovo postojanje.

Oko 1380., Srbija i Bosna, napredne zemlje s visoko produktivnim rudnicima srebra, postale su, sasvim očigledno, sljedeća meta. 1386. Murat napada Lazarove teritorije i osvaja grad Niš koji je, sa svojim položajem uz rijeku Moravu i vezama s dva glavna putna pravca, imao ogromno strateško značenje.

Ovako ste, vodajući moga Imoćanina Mirka Čondića isto onako kako su Srbi nosali mošti lazarove kako biste izdajice doveli na vlast, izravno sudjelovali u rušenju onoga za što smo se krvavo izborili.

Mirta je poput Lazarove sestre Marije, kojoj je Marta spočitnula lijenost, izabrala pravi dio.

Uz Aleksandra na kavalu i tamburi, Monistru čine Gabriela Januševska, koja studira narodno pjevanje u Štipu, a po stilu pjevanja prava je nasljednica legendarne Vanje Lazarove.

Ali, s druge strane, turski autori su se trudili povećajti brojnost i značenje Lazarove vojske koja je, po njima, bila daleko snažnija od Muratove, kako bi tursku pobjedu prikazali još blistavijom: najraniji od ovih izvještaja jednostavno kaže da je Lazar sastavio svoju vojsku od svih onih koji su živjeli na zapadu.

Što se tiče Lazarove vojske, kažu da je on zapovijedao centrom; Vuk Branković je bio desno; a svi strani kontingenti su bili skupljeni na lijevom krilu, pod bosanskim generalom i (prema Nešriju) stanovitim Dimitrijem, sinom Junda o kome će biti više riječi kasnije

Ova prva liturgija slavljenja Lazarove smrti 15. lipnja svake godine (28. lipnja po novom kalendaru) mogla bi izgledati kao dokaz neprekinute tradicije obilježavanja godišnjice Kosova od 1390. g. do danas.