nije lako misliti kada za to ne postoje uvjeti. zadnja zaliha kulena je potrosena, na veliko moje cudo. moram priznati da mi se to jos nikada nije desilo te da se nalazim u teskoj situaciji. prosla su puna dva dana i ja sam bila prisiljena na razne ustupke i kompromise, da, danas sam pojela lignju. i cijeli mi je dan dvostruko zlo. prvo od te lazne jeftine lignje, a drugo i najgore zbog moje slabosti koja je rezultirala krsenjem, da prevarom, prvom nevjerom prema kulenu koji me do sada nikada nije iznevjerio. ali ucinila sam taj lignja-zlocin samo iz jednog razloga: da mi da snage da se i sutra uputim u potragu za najboljim okusom. nije to lak zadatak i covjek se umori na putu do savrsenstva, a nevjerojatno je kakvi vam se sve simulakrumi i laznjaci na tom putu nude. zato, rekla sam sebi, nije nekada zgoreg makar i lignjom prikupiti snagu kako bi duh ostao bistar, a nepce pak svjesno one odlicnosti koja se trazi.