Sivilo zaboravljenih duša je svuda oko nas dok i dalje lebdimo za usamljenim hodačem.

Zarobljeni u ljubavnom Mjehuriću od Sapunice Nasmijani lebdimo Na Vjetru Sudbine Kao dvije Rajske Lutalice

A kad bi se napokon umirili u nekom mekome kutu na brodu koji je ljuljuškajući se brodio u suton, misli su nam popadale iz očiju i izgledali smo kao da nestajemo iz ovoga svijeta, kao da smo otišli i lebdimo visoko nad brodom promatrajući sitna, nejaka tijela što su ostala nepokretna kada je duh snage izašao iz njih.

Ljubav? kada te osoba na svim razinama.. psih., fizičkoj,. toliko zaintrigira u njezinoj/njegovoj blizini osječaš se lepršavo, ugodno.. stalno želiš i misliš na tu osobu.. počinješ se ponašati djetinjasto.. ne možeš objasniti sebi zašto.. jednostavno želiš ono drugo.. stalno.. nježno.. strastveno.. dozvoliš si fatalne visine i udare visoke struje koje ne znaš i ne želiš izbječi.. oči ti se sjaje.. srce nas izdaje.. koljena klecaju.. pogledi nam traže jedno drugo.. obasja nas svijetlost pri susretu.. imamo uzleta za let.. ne hodamo već lebdimo.. nižemo stihove.. ponašamo se bedasto.. " LJubeći se od postojanja kroz maglu svijeta dvoje bludi, Sa čudnom čežnjom da se nađu, U metežu stranih ljudi. " i još više od toga... puseee

Vidim nas u odorama prohujalog vremena, pričinja mi se da lebdimo onim istim krugovima kojima su se Dante i Beatrice uzdizali ka Raju.

Ali, dok i dalje lebdimo za njim, osjećamo kako ga silina osjećaja sve više guši... i muči... i razdire...

Vjerno ga pratimo i napeti lebdimo dok ga žurni korak sve više približava njegovoj ulici.

Naše kose ovlaš dotaknu male svilene zamke paukova, tamo gore u kutovima sobe, dok lebdimo i istražujemo svaki njen pedalj.

Ponovno lebdimo u njegovom domu kojeg sad ne promatramo, jer su nam oči prilijepljene za njega.

Lebdimo i čujemo kako klečeći i gledajući u križ, i dalje duboko diše...

Uvečer, dok sam ležala pored babe u krevetu, zamišljala sam da, kad zatvorim oči, našoj drvenoj kući narastu krila, i da onda cijelu noć, dok svi spavamo, otac, majka, baba i ja, zajedno s čardakom lebdimo, ni na nebu, ni na zemlji.

Napeti smo dok lebdimo i slušamo kaotični metež podivljalih misli i osjećaja u njemu.

Lebdimo za njim prateći korake kroz zemlju ludila, koja se na tren može učiniti varljivo umirujućom močvarom, sve dok opet ne postane okrutna džungla sa svim svojim otrovnim cvijećem izraslim u mračnoj zemlji njegove duše.

Iznjedrene iz maštovitih sutona one postaju vatra, plameni jezici ognjilo strasti, Kondor slobode na čijim krilima lebdimo ljubičastim daljinama i sretni vraćamo u purpurna praskozorja svijesti.

DAMA: Osjećam kao da lebdimo iznad plesne dvorane.

Mislim da je utopija nakon duge veze ili braka očekivati intezitet strasti kakav je na početku veze, lepatiriće u trbuhu, osjećaj kao da lebdimo, onaj zamagljeni pogled jer čar tome daje neizvjesnost koja je na početku prisutna, nepredvidivost situacije, nepoznavanje osobe...

Lebdimo još napetiji i ne možemo procijeniti koliko vremena prolazi u tom stanju svojevrsne hipnotiziranosti.

Ugodan osjećaj dolazećeg druženja nam daje krila i mi lebdimo kroz stan, pregledavamo uglove u kojima bi se mogli pronaći zalutali ostatci prašine, glancamo ogledala, poliramo namještaj usisavamo tepihe, slažemo cvijeće u vaze, odlučujemo se za boje stolnjaka, salveta i svijeća koja će odgovarati bojama jela koje ćemo servirati.

Napuštamo tišinu bezvremena, držeći se za ruke lebdimo metaverzumom osjećajući lakoću i moć ljubavnog zagrljaja.

pir: sta se kod tebe dogada mar: ovi moji umiru od smijeha kada sam im ispricao tvoj san pir: znas uopce nije smijesno kada ti netko uzima ispred nosa hranu usput dragi moj kako se kod tebe hrane mar: mi jedemo cistu vitaminsku bombu nesto malo tabletica za prihranu finog kostura i puno svjetlosnih fotona meso ne jedemo napitak nam je na bazi prirodnih pripravaka koje vec odavno ne rastu na zemaljskoj razini naime mnogo sjemena sto imamo na marsu potjece iz drugih galaksija od nase brace sve su to pomno birane biljke i zapravo nemamo korov koji bi morali unistavati i spricati voda nam je cista kao biser jer nas zrak je mnogo gusci i cisci za proizvodnju letjelica i kojekakovih oruda koje nam trebaju imamo planete koje ne naseljavaju bica tj. na zagadujemo svoj okolis vec se sluzimo nastambama na drugim planetima i tamo proizvodimo potrebno po potrebi koristimo i pribor iz proslosti preselimo u svoje vrijeme pa se hvalimo hako nalazimo vrijedne stvari pir: bas vam je zanimljivo a kako vi koristite zlato i ostale nama dragocijene stvari dali i vi deponirate u banke ili nosite oko vrata mar: nas ti takove stvari ne zanimaju imamo u dovoljnim kolicinama zlato je na nekim planetima kao zemlja kod tebe ima ga a dragulji i ostali kamencici nemaju vrijednocu kao na zemlji jer imamo puno potrebnijih stvari naprimjer biljke su poznate kao spremacice svjetlosti mi imamo sunce kao neon sta sam ti i rekao a ono je dostupno stalno lako se dogodi da se organizam nauci na te uvjete i tesko nam je nasim tjelom doci u vas necisti prostor kazem necisti jer nasim tjelima kola krv puno sporije nego vasim zbog sile teze koju zemlja ima nasa se tjela savijaju kao prut nasa je sila teza meksa i lakse se krecemo a cesto i lebdimo pomocu teleporta se prebacujemo u zeljena mjesta na marsu i sve je uglavnom jednostavnije ucimo ulazeci u holograme kao igra nismo vezani ni prebrojavani ali za svakog brata koji se odluci istraziti nepoznata podrucja imamo paket savjeta i puno razumjevanja nama otimanje glad ubojstva nisu poznate stvari to smo odavno prerasli vise nam znace priroda i vodimo brigu o svemu jer sve oko nas je stvoreno nasom rukom nemamo nemani niti grabezljivaca niti nam je smrt za vratom vec odavno vladamo zivotom

Lebdimo kroz krugove isprepletene nitima naše spoznaje, spojeni duplom zlatnom spiralom genetskog nasljeđa.

Muzika sfera kroz koje lebdimo, šumovi beskrajnog mora izmješani s pjesmom Muza, sve pretvara u svjetlost punu zlatnih niti koje nas spajaju u svetu spiralu univerzuma.

Lebdimo u noći i promatramo njegov korak koji kao da je odjednom odlučio kamo će ga odvesti.

Gledamo i lebdimo... upijajući još više prazninu noći.

Svoje stanje koje je nekoć Shakespeare tako zorno ocrtao u " Machbethu " dvostihom: " Ružno je lijepo, lijepo je ružno, - Lebdimo kroz zrak i uzdušje kužno ", prepoznajemo i u našem vremenu.

Dodamo li k tome i činjenicu da dok sviramo imamo osjećaj kao da lebdimo, sve je zaokružena savršena cjelina - kažu dečki.

Taj se opis odnosio prije svega na stanje potpunog blaženstva, koje slijedi nakon orgazma, kada imamo osjećaj da nekako lebdimo izvan svoga tijela.

U nekim trenucima znalo mi se pričiniti da lebdimo po sobi.

Ostajemo visoko i tiho lebdimo... sve dok nas odjednom ne počne privlačiti zov dubine.

Prilazimo im sve bliže i onda neko vrijeme tiho lebdimo iznad parka, promatrajući grane drveća, one najviše, koje nam, u svojim tajanstvenim pokretima, djeluju kao predskazanje smrti.