Dokoza u članku, objašnjavajući ulogu papinskog legata Gentilea, zaključuje kako bi se trebalo temeljitije uhvatiti proučavanja crkvenih prilika u našim krajevima u navedenom razdoblju, kako bi se one rasvijetlile i pojasnile.

Ćiril se na tome saboru ponio odviše autoritativno i na neki način bezobzirno jer nije htio čekati dolazak sviju istočnih biskupa, pa i samih papinih legata.

Papa Grgur XII. imenovao ga je 29. srpnja 1407. dubrovačkim nadbiskupom te kao svoga posebnoga legata poslao Mletačkoj i Genovskoj Republici.

Pobudio je i čuđenje i divljenje gledatelja pa i samog konzularnog legata Tiberija Klaudija Attika, jer je bio starac od 109. godina a od toga biskup 43 godine.

U kanonskoj vizitaciji papinskog legata Masarrechija iz 1623. navodi se da župa ima 8 područnih sela s preko 1000 katoličkih vjernika i 8 pravoslavnih kuća, te da sela tog područja nisu raseljena.

Začas su se našla četrnaestorica svjedoka koji su ga teretili za utaju legata.

Tada je upoznala i Jacquesa de Vitrya budućeg biskupa Liegea i kardinala-legata pape Grgura IX. koji joj je nastojao pomoći da beginama osigura nekakav među - status (ni redovnice ni supruge) u ono vrijeme neuobičajen.

I kolikogod se uživalo u ljepoti njegova glasa i besprijekornoga legata, toliko se vjerovalo njegovoj kreaciji.

Nježne i duboko osjećajne arije prekrasnih legata i suptilne dinamike izmjenjivale su se s virtuoznim koloraturama izvedenim u žustrom tempu i u savršenom dosluhu s orkestrom.

Ana je učila kod Nicolasa Legata u Londonu i tu akademsku školu donijela je u Zagreb.

Nažalost, sudeći po ponašanju intendanta Bilića, koji očito s Gradom licitira o svojoj plaći ili možda čak traži neku vrstu menadžerskog ugovora koji ga neće fizički vezati za Split nego će mu omogućiti fleksibilnost na relaciji ZG - ST, možemo opravdano naslutiti kako je upravo Čikeša namjeravao postaviti za svog legata u splitskom teatru, koji će iz sjene upravljati sustavom dok on obavlja svoje zagrebačke poslove.

Tako je Marko Efeški glavni kritičar Latina na pomirbenom koncilu u Firenci 1439. o pitanju filioque od Focija po prvi put u povijesti otvorenom zborio ovako: Svom dušom primajući i i čuvajući ovo svešteno učenje (μαθημα) vere i Simvol, izloženo I i II Saborom i utvrđeno i potvrđeno od ostalih Sabora, primam i čuvam, prihvatam i celivam uz rečenih Sedam Sabora i onaj Sabor koji je bio sabran posle njih za vreme blagočestivog cara Vasilija Romejskog i svjatjejšeg Patrijarha Fotija, i koji je bio nazvan Osmim Vaseljenskim, koji je u prisustvu legata blaženog pape Staroga Rima Jovana (VIII) Pavla i Evgenija episkopa i Petra prezvitera i kardinala sankcionisao i potvrdio Sedmi Vaseljenski Sabor i odredio da se isti pribroji Saborima bivšim pre njega, zatim vaspostavio svjatjejšeg Fotija na njegov presto, i osudio i anatemisao, kao i pre njega Vaseljenski Sabori, one koji se drznu novotvoriti neko dodavanje ili oduzimanje ili uopšte promenu u napred rečenome Simvolu. Jer ako neko, kaže se, mimo ovog sveštenog Simvola drzne se pisati drugi ili dodavati ili oduzimati, i drzne se nazvati to orosom (= definicojom vere) neka bude osuđen i izvrgnut iz celokupne hrišćanske zajednice.

- Je, ravnokotarska vina, posebno crna za nas su pravo otkriće, potvrdio nam je i Anton Novak, čelni čovjek legata Reda vinskih vitezova Europe za područje austrijske pokrajine Koruške.

Uz nazočnost bana Kulina i papinskih legata na državnom crkvenom saboru (1203.) na Bilinom Polju (kod Zenice), gdje se rješava spor oko pojave heterodoksnih krstjana, prisustvuje svemu i brojni narod.

Odmah poslije toga senjski biskup iz Rima dobiva naslov apostolskog legata za Liku.

Analiza dalmatinskih oporuka iz razdoblja od druge polovice 13. do početka 15. stoljeća ukazuje na velike sličnosti s oporukama iz drugih europskih regija (posebice mediteranskih) kako obzirom na same oporučitelje tako i obzirom na primatelje pobožnih legata i vrste legata pro anima.

Uz legata Ligurija jašilo je još nekoliko centurija, sve mladi, pustopašni, veseli momci.

Ovaj vladar bio je vrlo sklon kršćanstvu i na svaki je način pogodovao obraćenju svojih podložnika. 1613. poslao je Luisa, u pratnji japanskih velikaša, Papi i španjolskom kralju kao legata da zatraži nove misionare.

Ona mu je pripala nenadano kada su Trogirani u drugoj polovini 11. stoljeća, nakon smrti svog biskupa, tražili od papinskog legata, kojega je papa Aleksandar II. poslao da smiri tada vrlo žive sukobe nastale dubokom podjelom, da im odredi novoga biskupa.

Splitska općina stipendirala ju je i omogućila joj odlazak u Zagreb Margariti Froman, čime počinje školovanje u tradiciji ruskih baleta koje će kasnije, temeljito i iznova izučiti u školi Nicolasa Legata u Londonu postajući njegova asistentica i kasnije, nakon smrti velikog pedagoga, svjetski autoritet u prenošenju znanja i sistema Legatove škole.

Papa Inocent III je to htio provjeriti i poslao je u Bosnu posebnog legata splitskog nadbiskupa Bernarda i papina kapelana Ivana de Casamaris-a.

Inače Anton Novak, prvi čovjek legata Reda vinskih vitezova Europe za austrijsku pokrajinu Kärntene, tvrtka Jeruzalem smještena je u Ljutomersko-ormoškom vinogorju, u slovenskoj Štajerskoj.

Gotovo trijumfalno dovedu je kao najkrasniju pred legata Ligurija.

S njime dolaze Anton Novak, prvi čovjek legata Reda vinskih vitezova Europe za austrijsku pokrajinu Kärnten i Simon Hribernik, član istog reda i poznati slovenski ugostitelj

To se dogodilo na zahtjev pape Grgura IX., a u nazočnosti ravenskog nadbiskupa i papina legata Teodorika, učitelja Reda bl. Jordana Saskog i mnoštva braće koja su upravo bila na općoj skupštini Reda u Bologni.

Ana Roje velikog je traga ostavila kao pedagog, nastavljačica tradicije Ruskog carskog baleta, koju je baštinila od Legata.

Za izvedbu Padovčevih djela Amisich preporučuje, ako je u pitanju varijacija na temu iz opere, upoznavanje s izvornikom, poseban tretman kadenci koje tipizira te razlučivanje mogućeg staccata i legata koji se nisu j asno obilježavali u izdanjima 19. stoljeća.

Na Bilinu polju (kod Zenice) državno crkveni sabor (8. travnja 1203.) rješava spor oko pojave heterodoksnih bosanskih krstjana, uz nazočnost bana Kulina, papinskoga legata i brojnoga naroda.

On je pred svima odgovorio da to nije nipošto učinio, te mi se smilovao i udijelio mi svojeg legata zvanog Apricije, sokolara koji mi je, pouzdajući se u kraljevski ugled, i vratio moju zemlju, braneći je od onih, i javno, pred susjedima na prijerečenom mjestu, to jest u samostanu svetog mučenika Krševana, potvrdio moje darovanje i učvrstio ga zaštitom vlastita pečata.

Jedan mogući odgovor na to pitanje je na izložbi Kada govorimo o ljubavi, postavljenoj u novootvorenom prostoru Galerije-legata Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića u Beogradu, ponudio grafički dizajner Borut Vild.