Pa ipak legoh tužan i zlovoljan.

Vrteći po malo ražanj, legoh u travu pa tvrdo usnuh.

Sinoć navečer legoh u svoj krevet, a sada se nalazim sa svim dječacima na vrtu?

Putem razmišljao sam o riječima Shakespeareove Julije: »Ne kuni mi se mjesecom, jer lažac ti je« Kod kuće legoh u postelju.

Cudni su snovi... ponekad mi se ucine kao zov onih sirena koji me zovu svojom pjesmom, melodijom da krenem na put... s kojeg nema povratka... I sinoc te usanjah da si cvijet na livadi moga zivota: prekrasan, usamljen, neobican... zavede me tvoja ljepota i pomislih prvo da te uberem, ali onda shvatih u svom srcu.. kakav smisao da te uberem i odnesem.. da te iscupam iz tvoga zivota, da te odvojim od korijena tvoje stvarnosti... i zato klekoh.. legoh na travu pored tebe, divih ti se, milujuci ti latice... zamisljajuci da sam pcela... za kojom ceznes... prepustih se igri s tobom i osjetih neobicajan osjecaj... i tek tada mi se otvorise oci i spoznah tvoju iskonsku i pravu ljepotu... tek tada do mene doprije tvoj istinski miris, tek tada moje tijelo ustrepti u svojoj cjelovitosti ispunjeno tvojom iskonskom esencijom ljepote.

Negde na polovini uzvišice legoh u senku i stadoh da promatram duboko podamnom ležeće more, po kojem su krstarili brodovi.

Sutradan, kada već legoh, dotrči moj španjolski bratić sa - puškom.

U razsvanuće uđoh u karaulu i legoh na kup slame, koju su bili Muhamedanci ondje ostavili.

U srednjem vijeku na steà ¦ cima i pod križevima naši preà i su se pokapali s porukama: legoh na svom plemenitom i molju vas ne nastupajte na me na svojoj plemenitoj, uà vrto na plemenitoj, na svojoj plemenitoj odmiraà i, na svojoj zemlji, na plemenito, nikada mnog ne imah, nikada ništa nesta, a dijelih, I na svoji Baštini legoh daj mu Bože duši da bude spasen.

I s tom terzkom mislju legoh pod ovi biljig i tu miso usijekoh u tverdi kam da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojce pervi docekat spasenje.

Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu kad Tverdko bje kralj od Bosne, Serbie, Dalmeise i Zapadnijeh strana, a ja tad bjeh starac koji u svjetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet, a ne dotcekah ono tsto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase.

na kaputiću s kragnom od umjetnog krzna ležala je u travi.. proljetnoj sklupčan bijah mek jastuk njezinoj glavi dodirivao joj dlanom lice. mazio usne niz vrat ušuljah se ispod majice i osjetih uzdignute bradavice...... od dodira mog prpošno bride o kako sam drhtao kapljice znoja orošenog mi tijela ko po korijenu biljke klizile smočivši me cijelog dok gledala je u krošnje mladog lišća vršcima prstiju dotakne mi usne liznuh joj kažiprst. poljubih trzaj mi učine kukovi niže pupka.. ko mače se ugnijezdi kleknem kraj nje drhtav i mokar.. nagnem se blago.. usne poljubim pila je moje poljupce jezikom lickajući mi usne ko da crpi mi med slatki iz tijela tad strast i hrabrost se spoje legoh na nju koljenom razmakoh joj noge i rukom si otvorim put kroz svilene gaćice njene dodirnuh joj najnježniji djelić kože drhtavo šutih.. o Bože zadihan ko rasni pastuh drhtanjem svlačim sve sa sebe majicu podigoh i legoh joj na nabujale grudi.. privuče me i usnama na mojim prsima poželi me cijeloga u sebi.. budi nježan.. ovo mi je prvi put reče.. i osjetih vlažnost topline njezine.. zgrči se udarivši mi šamar želje i straha.. vrisne bol slatku i privuče me duboko u svoju nutrinu dugo ostadosmo u nepostojanosti trenutka s osjetom strastvenog užitka a onda vrhunac putovanja ko na postaji pred anđeoskim vratima sjeme svoje joj podarim.. al prešutim da osim dječačkog noćnog diranja prvi put želju svoju stapam u želju njenu već godinama.. ne srećem je u gradu ne znam gdje je.... volio bih da je sretna... ni sad ne znam za davanje naše strast je to ili ljubav bila.

Legoh na bok gledajući ravno preda se.

Pažljivo legoh u krevet, san ipak dođe, ali kakav

I, tako, shvatim da je dama došla po svoje i lijepo legoh u krevet, jer damu uvijek treba čekati u krevetu.

Sad da gledam sati, svićicu užegoh, sad se opet vrati na perje i legoh.

A ja se ispravih ravan ko da legoh na Prokrustovu postelju, samo je jedno udo trglo, da se ispravi - obratnim smjerom.

Ne prolajzi drujgi put pored mohga kami ugriscu te. 1253. godne v srpanj legoh v zemju ko posjetcen

Bilo mi vruće, pa se oslobodih telećaka i ovratnika, legoh u travu i zapalih smotku.

Sinoć sam bio mrtav umoran, i učinih sebi plezir, legoh pre devet.

Nakon odlične večere i nekoliko rundi slobodnim stilom u hotelskom bazenu, uz punu glavu pozitivnih dojmova, legoh na spavanac.

U krevetu sam već u 21 sat, a jučer spalih svijeću na oba kraja (opet parafraziram jengleski jezik burning the candle at both ends), te legoh tek u 22.30. Ne usudim se uopće ni pomisliti što je slijedeće?

hm hm hm... sve mi to dođe na onu pjesmu... legoh na livadu i ubode me travka... tako se i korupciona hobotnica opekla na sirotog domoljuba mravka... eto isti kaže da će se braniti istinom... isto pjeva i njegov pajdaš kunoljub Sanader... pa će ako treba za svoje časne ha-de-ze - ideale u vatru stavit svoje ruke.. a da je to jedina prava istina jamči imovina našeg prepredenog Bebić Luke... stoga se stvarno bojim... da će se tresti brda... a roditi miš... i od te cijele sudske papazjanije... neće bit niš... eto tako samouvjereno kaže i naš velečasni i uzoriti Marković... da mu je takvih jalnuških podmetanja... pun ku... tojest ups kufer... jer mu poput pokvarenog Mravka podmuklo podmeće... onaj hajdučki dokazani... mali ustaško partizanski... luzer...

Vratih se u selo, u postelju legoh, a sve mi već posta ovo daleko, pa pomislih trenom kako možda san mi sve bješe

Legoh 1094 ljeta, kad bješe suša, pa u nebu ne bješe nijedne suze za me

Veče pre projekcije zaglavih u kafani sa drugarima, legoh skoro u tri izjutra... i nije više bilo šanse da posle posla vozim u NS.

Mujo, na raspolaganju u sobi imate mini-bar u kojem se nudi to i to i to po tim i tim cijenama... na televiziji možete gledati sve i svašta... ako gledate švedske vesterne to vas košta toliko i toliko... besplatno je dvije minute, a onda ukucajte broj svoje sobe... " - nakon upoznavanja sa televizorom od 10 min, krenuh u kupaonicu... oooj divote... podno grijanje... velika kada... upoznavanje sa funkcioniranjem slavine (samo jedna izbočina iz zida) - 7 min... otvaram ormar... nosač za hlače... po uputama to je i nekakva pegla - 10 min... dakle " ostavite hlače i ujutro su vam speglane "... stvarno, bile su speglane... nakon 5 - 6 puta po dvije minute odgledanih filmova, legoh na spavanje... ujutro... odlazim na seminar... a radije bih ostao u sobi... moja soba je 2 kata ispod zemlje, a dvorana je na 5. katu... užasavam se vožnje liftom... dolazim u lift... a tamo... trosjed kakav neću valjda nikada imati u svom dnevnom boravku... sve u staklu i... naravno... vozač... vozi Miško na 5. kat... hotelski restoran je priča za sebe... u 2 i pol dana, jeli smo 5 - 6 puta i u niti jednom trenutku nisam znao šta jedem... a sve je bilo za prste polizati... kad ovome dodam vožnju brodićem po amsterdamskim kanalima, posjet ludom muzeju tipa " Upoznajte Nizozemsku ", pa šetnju amsterdamskim ulicama prepunih zanimljivih i vrlo " živih " izloga... jednostavno... doživljaj za doživotno pamćenje... oni koji su posjetili Amsterdam znaju o čemu pričam... a vi ostali... želim vam da to doživite...

Dan je prosao, ovako ili onako, cesto sami sebe pitamo da li smo napravili danas sve ono sto smo htjeli, morali, zeljeli... optereceni smo sa velikom kolicinom svakodnevnih stvari, obaveza, odnosa. u toj sumi vrlo rijetko pronalazimo vremena za sebe, a koliko li tek onda za Boga??? vjerujem da je svaki od nas barem jedanput dobio kritiku od prijatelja ili neke druge jako drage i bliske osobe ako joj se nismo javili jedan poduzi period uobicajeni izgovor nisam stigao, nisam mogao i bla, bla mozda i upali kod ljudi koji na ne gledaju 24 h na dan, ali onaj koji nas gleda reci ce: prijatelju vrijeme si sam sebi uzasno organizirao, pogresno si poredao hijerarhiju vrijednosti. tesko se odreci necega materijalnog sto je predamnom zbog necega ili nekoga tko mi je samo u mislima, ili jos gore sjetim se eto povremeno... a evo legoh u krevet, pa barem ono neko kratko vrijeme dok ne zaspim mogao bih posvetiti razmisljanju o Bogu... kratko ali ipak da tako bude... malo po malo, mozda to uspijem uraditi svaki dan, svaki put duze... mozda se pocnem osjecati mirnije, mozda mi i dani pocnu biti organiziraniji... mozda prijatelju, mozda je to sve vrlo jednostavno a treba samo malo, vrlo malo dobre volje. sreca nasa pa je Bog puuno strpljiviji od sviju nas... ne zaboravimo i pravedniji...

Jutro je pametnije od večeri, pa tako legoh na počinak.

Legoh na kauc sa jednom nogom preko naslona, raskopcane kosulje, spustene dokoljenice i tanga oko Hiroshijevog nosa.