Na stranici naslovljenoj ' ' Pročitali smo za vas ' ' učenici preporučuju knjige koje nisu u školskoj lektiri, a u rubrici ' ' Učenici putopisci ' ' opisan je maturalac (Split-Korčula-Dubrovnik).

Sve grupe pokazale su znanje i razlika u bodovima bila je mala, ali najbolje znanje u lektiri pokazala je grupa s najviše bodova i zaslužila je pobjedu.Za svoj trud dobili su priznanja.Na kraju kviza sve su se ekipe zajedno poslikale i pokazale pravi natjecateljski duh te čestitali jedni drugima.

Da je, kao inače darovit pripovjedač što se dijelom osjeća i u tekstu kojim se bavimo motiv Krležine svenazočnosti u partijski diktiranoj lektiri (ili, makar biblioteci) vlastitoga oca novelistički tretirao ili autobiografski razradio, možda bi i pogodio metu, ali njegov obračun s Njime na razini povijesnih odrednica i vrijednosnih kategorija, sasvim je promašen.

Riječ je o adaptaciji nagrađene zbirke pripovjedaka dječjeg klasika te obveznoj školskoj lektiri za stariji osnovnoškolski uzrast.

Zbog toga bi »Dnevnik Ane Frank« trebao biti trajno u obaveznoj školskoj lektiri.

Takva će gesta svakako pomoći i ohrabriti tinejdžera, ali i srušiti negativne predrasude o lektiri.

Čak sam i u nekoliko navrata uživao u lektiri (hereza, isn ` t it?:) Recimo " Zločnin i kazna " mi je bila izuzetno zanimljiva lektira.

Danas, 2012., malo čitatelja zna tko je bio Stefan Zweig, ne znam koliko je zastupljen u školskoj lektiri, koliko ga mladi naraštaji čitaju?

a što je zapravo tako grozno u lektiri? to što je zadana? a ja iskreno ne znam kakva bi mogla biti. lektira je zapravo praktični dio upoznavanja i savladavanja povijesti književnosti. prvo se upoznaju književne vrste i onda se kroz povijest prati razvoj pisane riječi. nikome ne pada na pamet predložiti da se " obična " povijest uči po izboru. malo ćemo egipta jer to je zanimljivo, piramide, faraoni uuu. onda ćemo preskočiti sve do franckuske revolucije i odsjecanja glava, a dalje kako ćemo biti raspoloženi.

Raspravljalo se o poeziji, romanima različitih žanrova, lektiri, pa čak i stripovima u čiji svijet nas je odvela profesorica Iva.

POZNAT I U ČEŠKOJ Uz bok Ivani Brlić Mažuranić i Mati Lovraku U prosinačkom broju praškog časopisa« Kulturna služba »godine 1936. objavljen je mali feljton o hrvatskoj dječjoj književnosti, posvećen književnosti za omladinu u državama Male Antante, dječjoj lektiri i literaturi za omladinu.

Ali ona čita svaki dan nešto, neovisno o školskom gradivu iz čitanke ili lektiri.

Naročito ne za proučavanje djela nekih pokojnika kojima su nas maltretirali u školskoj lektiri.

Objavili ste dvije knjige poezije, jednu knjigu koja je zasnovana na vašem novinarskom radu s hrvatskim braniteljima i jednu knjigu za djecu, koja je sada i u lektiri.

Iz potoka kojeg su prikazali izvlačili su smeće i odgovarajući na pitanja o lektiri očistili su potok.

Nikakav je problem primijetiti averziju učenika osnovnih i srednjih škola prema propisanoj lektiri.

No, je li problem u učenicima ili u lektiri?

Pozivamo učenike da iskoriste prigodu i dožive uživo susret sa suvremenim hrvatskim stvaraocima, od kojih su dvojica akademici a prof. Aralica je živi klasik hrvatske književnosti, čija je proza zastupljena u školskoj lektiri četvrtog razreda.

Mrzila sam ga u lektiri, a uviđam ga posvuda.

Kako je riječ o kazalištu namijenjenom mladima, autorima još jednog u nizu uprizorenja« Zlatarevog zlata »ukazalo se potrebnim javno upozoriti kako predstava nije samo za mlade, nego za sve generacije, ne propustivši podsjetiti na činjenicu da je i tako riječ o najomiljenijem književnom djelu i najdražoj lektiri podjednako u svih čitalačkih pokoljenja unazad više od stotinu i četrdeset godina hrvatske pisane riječi.

Sve to ubacujem u predavanje i to onda oživi predmet uvjerena je Korana, koja zanimljivo razmišlja i o lektiri.

A Leon Rizmaul, iz Dokumentarnog programa Hrvatske televizije, onomad je, u najavi emitovanja Prosjaka i sinova, napisao i ovu rečenicu: U profesorskom stilu vam poručujem: riječ je o osnovnoškolskoj lektiri hrvatskog filma i nemamo što razgovarati dok je ne svladate

Tema susreta bila je knjiga Sasvim sam popubertetio, koja je u lektiri za osme razrede.

Mnogi od njih su i sada u našim čitankama i obaveznoj lektiri.

Miljenko Jergović, najveći hrvatski pisac, preminuo uslijed sepse prouzrokovane golubljim govnom - ne bi izgledalo dobro u lektiri.

ČITATI« BANKET U BLITVI »Možda će netko od čitatelja pripomenuti da novac vrijedi, da kredita ima.. ali, kada ponovo čitamo ovaj pasus hrvatskog geniusa kojeg smo pokopali uz poštovanje i uz sve državne počasti, ali koji je neprirodno brzo zaboravljen, koji nema ni muzej ili neku spomen sobu na Gvozdu, osjetit ćemo da su ovi reci pisani za mnoga vremena, pa i druge narode, da je to pisao spisatelj koji se za života pitao hoće li biti čitan nakon smrti, sluteći da će ga mediokriteti skriti od mladeži, tek mu dati neki prostor u leksikonima, lektiri tek da se kaže da on je zastupljen a zapravo bojat ćemo se i sjena njegovih, pisat ćemo o ljubavi prema Beli, belissimi, da ne govorimo da bi sljedbenici partije koja mu je ipak najbliža po crvenoj boji, koja bi mogla što reći na temu CRVENOG VJETRA, šute i ližu skute svom partijskom lideru koji je vjerojatno bio na skijanju kada se na satu čitali odlomci iz djela Miroslava.

Riječ je tu o apologetskoj i heroičnoj lektiri neoliberalnog tržišnog modela demokracije koja pripisuje tom modelu trijumf sloboda nad totalitarizmima, čineći jednu veliku prevaru povijesti, skrivanjem činjenice da je tržišni neoliberalizam od samog idejnog začetka duboko anti-demokratski, poričući u suštini ideal narodne suverenosti.

U knjižnici: čitamo, pišemo, crtamo, gledamo filmove, slušamo glazbu, pretražujemo Internet, tražimo informacije i literaturu za referate, razgovaramo o lektiri, tražimo informacije o bilo kojem području znanosti, imamo nastavu.

I o tretmanu NDH i Jasenovca u školskim udžbenicima pizdilo se po medijima godinama, ured no i redovno svaka tri-četiri polugodišta, a djeca nam i dalje uče kako su u Jasenovcu završavali neprijatelji mlade hrvatske države, i dalje o tome uče dvije rečenice, a o Bleiburgu dvije stranice ", piše Boris Dežulović u kolumni o udžbenicima, lektiri i " Malom ratnom dnevniku ".

U obaveznoj školskoj lektiri srpska književnost je teško oštećena jer je mehenički podređena administrativnom merilu republičko-pokrajinskog reciprociteta, a na merilu količine ili vrednosti.