na ulaznim vratima dočekao me gigantski pauk od svojih pet milimetara (neuključujući noge) koji je upravo završavao monumentalnu mrežu od paučine veličine cca jednog kvadratnog metra. provukao sam se ispod grandioznog zdanja ovog neumornog neimara i dohvatio blatnjavu kvaku na vratima, dokaz bezuspješnog pokušaja skrivanja od kiše mog dobročudnog njemačkog ovčara. zaobiđoh u hodniku hrpice žbuke i betona koje su poispadale nakon što sam probušio rupe na stropu i uvalio tiple. reflektore, taj kamen temeljac zamišljenih radova na renoviranju mog konačišta još nisam prišarafio, jednostavno, nemam vremena. u prolazu sam zastao ispred ogledala jer mi se učinilo da po licu imam neke nedefinirane fleke, kao da sam, nedobog, dobio sidu. srećom, bile su to samo obične mrlje na ogledalu koje su stvarale taj hororski odraz. bacio sam sako na nepospremnjen krevet i požurio u kupaonicu saprati pseće blato s ruku. pustio sam vodu, i dok sam čekao da se probije kroz slojeve kamenca na pipi, pokušao sam rukom skinuti tragove pjene od jutrošnjeg brijanja. bezuspješno, samo sam istu još više razmrljao (tko proizvodi pjene za brijanje koje se nedezintegriraju nakon upotrebe). da li mi se to samo čini ili plavo-žuto-crvene pločice u kupaonici vuku na nedefiniranu sivu boju? prvo sam se začudio zašto da moj kolor tv pokazuje crno/bijelu sliku na svim programima a onda mi je postalo jasno da ću morati malo dovesti u red ovaj moj brlog. kako sam se u čišćenje razumio ko Mara u krivi ku oslonio sam se na pouzdanu memoriju i svakodnevna reklamiranja dotičnih proizvoda. odvezao se do Grada u jedan od onih trgovačkih centara što prodaju sve od štapića za uši do niskopodnog zglobnog tramvaja. ludnica je počela. kupio sam onaj mister proper što sam pere pločice i arf za stako, onda mister muskulo što ne brlja ogledala i wc sanitar (freš), zatim disolvo za odvode i neki oksiekšn za neznamšto, pa veniš s aktivnim kisikom za vađenje mrlja od tropskog bilja, žuti silan i rozi lenor i pronto antistatik za te-ve i onaj u spreju za namještaj (mat) te lino purlito s limunom za parkete. kupio sam onu pastu za zube s nekim travama što reklamira loša kopija Indiana Jones-a, vileda krpu na dugačkom štapu, vreču arijela za bijelo i vreču bonusa za šareno rublje i naravno onaj tekući deterđent za crnu odjeću što ona guska izvlači u kinu. usput sam u kolica strpao i one vrečice za septičke da se ne bune susjedovi vrtni patuljci, jar za 40 % više pranja, onaj sprej što neugodne mirise razgrađuje a ne prikriva i osvježivač prostora što ispušta oblačiće. našao sam i vrečice za usisavač koji sam tamo kupio po jeftino. pakovanje od deset vrečica 150 čuna (usisavač je koštao 120, di im je tu računica). na izlazu sam još strpao orbit žvake, dove kremu za tulipane, wc net za školjku (platiš pet dobiš pet), clean clear kremu za bubuljice na bulji i naravno cilit beng, cijeli karton. na blagajni sam skužio da sam u kolica greškom strpao calgon 4 u jedan za strojno pranje posuđa (ja nemam tu suđericu) i diskrit tange, one tanke uloške što se ne vide popreko, ali sam ih ostavio, jer calgon vrijedi do 2007. (ima da do tada kupim tu napravu), a ulošci mi možda zatrebaju jer već vidim da ću popizditi kad mi ispostave račun. bio sam u pravu. za čistoću sam izvrnio više od 700 kuna. ako onaj cilit beng ne pere lovu kako su reklamirali mislim da sam najebo. cjeli ću mjesec žvakati onu nepoderivu vileda krpu. jedno je sigurno, reklame više ne gledam