Gluma č ki ispit prošao je jedino Viktor Nizovoj u ulozi komi č nog sluge (ovdje nazvana Leporello), možda i zato jer je morao pjevati samo jednom zaklju č uje kritika pokapanje ovoga produkcijskog promašaja.

Don Giovanni može imati poseban razlog zbog kojega želi izazvati zbrku: to će mu pomoći da odmami Zerlinu nezamijećen; Teutsche ili allemana, neka vrsta proto-valcera, kojeg Leporello prisili Masetta da s njim otpleše, uključuje par koji se međusobno obujmi u bliskom zagrljaju Masetto će biti fizički spriječen da se umiješa.

Iznenadna promjena u boji, ritmu i tonalitetu koja prenosi opće zaprepaštenje ulaskom Grofice u završnom prizoru s pravom je hvaljena, ali kao glazbeno izražavanje zaprepaštenja potpuno neočekivana sotto voce modulacija (iz g-mola do dominantnog septakorda As-dura) kada Leporello odbacuje svoj posuđeni šešir i ogrtač u sekstetu je nešto sasvim drugo, osmišljeno kao vrhunac intenziteta zaista izniman čak i za Mozarta.

Njegovi zvukovi i boje odzvanjaju u sjećanju: duge, tihe note trube u andante odsjeku uvertire; kromatsko jadikovanje drvenih puhača dok se Komturov život gasi (motiv koji se ponovno pojavljuje na kraju djela); mračan ulaz rogova na kraju dueta Ottavija i Anne u d-molu; pečaćenje zavjeta osvete; kromatsko ispreplitanje violina i viola u duetu Zerline i Giovannija; uzburkana fraza violina iznad silaznog basa dok Anna opisuje oslobođenje iz stiska svog napadača; udaljeni gudači menueta u F-duru koji kao da odlebde u noć kao odgovor na Annin napeti d-mol dok Leporello otvara prozor; drski arpaggio roga koji isprekidano naglašava reprizu milujuće prekrasne melodije gudača u triju u A-duru; magični erotični efekt izdržanog akorda gudača nakon dva takta cvrkutavih puhača u Zerlininoj ariji Vedrai, carino; nježne note truba i timpana kotrljaju se dok svjetlo preplavljuje dvorište u sekstetu; zlokobni, klizajući pokret Mozartovih omiljenih viola u istom odsjeku; blijedi, začarani tonovi flaute u brojnim trenucima (kako bi moglo biti točno da Mozart nije volio flautu, ako znamo da je ona obojila toliki dio partiture?).

Kao što Stafford Dean, Hallov Leporello iz 1977. kaže: ÂťS Peterom dolazite do samih temelja djela.

Opera se zove Don Giovanni, a mogla se komodno zvat Don Giovanni i Leporello, kao Betmen i Robin, koliko je važna ta moja uloga.

Začuđujuće suvremena dimenzija Mozartove opere u ovakvoj je interpretaciji sadržana u suu č esništvu ostalih likova: Leporello, Donna Anna, Zerlina, Donna Elvira i Don Ottavio ne uspijevaju mu se oduprijeti.

Leporello će potražiti manje napornog gospodara i bez sumnje voditi manje opasan život od sada pa nadalje, ali sigurno mu neće biti ni približno toliko zanimljiv.

Leporello je Talijan Renato Gerolami, učenik Sesta Bruscantinija, Don Ottavio Nijemac Torsten Kerl, Masetto Izraelac Boaz Daniel, a Komtur Poljak Janusz Monarcha.

Giovanni/Leporello), osobe ne poznaju ili se poznaju samo površno.

Ovom nastupu u abito di viaggio (putnoj haljini) pristaje njezino uzbuđenje koje je tako dirljivo izraženo u njezinoj prvoj ariji Ah chi mi dice mai (br. 3) i kojemu su se Don Giovanni i Leporello na toliko užasan način narugali a da Elvira u svojoj uzvišenoj boli nije bila ni najmanje povrijeđena.

U šaljivoj drami s tragičnim krajem o zavodniku Don Juanu, koji u Mozartovoj viziji nije osuđen na pakao zbog svojih grijeha, koliko zbog tvrdoglavog neprihvaćanja zakona i običaja, splitskim Peristilom su dominirala četiri hrvatska basa: Ivica Čikeš kao prkosni Don Giovanni, Luciano Batinić kao njegov spretni sluga Leporello, Ante Jerkunica kao moralni starac Komtur i Siniša Štork kao osvetoljubivi ratoborni seljak Masetto.

Nespretnim pokretima, prema sebi usmjerenim pjevačkim linijama (sotto voce) Komtur lebdi između života i smrti, dok su Don Giovanni i Leporello ostali kao prikovani.

Publika, koja je dupkom ispunila carski trg, uživala je u opernim notama koje je režirao mađarski redatelj Atil Vidnyanszki, a u jednoj od naslovnih uloga, kao Leporello, uz Ivicu Čikeša, prvaka splitske Opere, te finsku sopranisticu Riikku Hakolu, nastupio je i naš proslavljeni bas Luciano Batinić.

No, u njoj je, kaže autorica teksta,« oduševio Luciano Batinić kao Leporello, pjevač prekrasnog i gipkog glasa, pravi vladar pozornice ».

Izvrstan je bio i talijanski bas-bariton Luca Pisaroni (Leporello), potvrdio ugled jednog od najboljih mozartovskih pjevača današnjice... pročitajte cijeli tekst...

Nakon toga sjedimo na foteljama u pijesku (dio scene, pijesak se lijepi posvuda) do momenta kada do kolegice i mene dolazi sluga Leporello i prošeće nas po sceni, a mi se pravimo da se odlično zabavljamo (note to self: Pokušati se ne osramotiti na sceni, popiknuti se ili tako nešto).

Leporello uvijek mora osobito paziti da izbjegne situacije opasne po život.

Luciano Batinić, solist Opere u zagrebačkom HNK, kaže da su pjevači basovi rijetkost, a u Don Giovanniju su čak četiri uloge basa. No Hrvatska ima dovoljno takvih pjevača i mi smo se okupili kao basovska ekipa, ističe Batinić, koji pjeva drugu ulogu poslije Čikeša. Ja sam Don Giovannijev pratitelj, sluga i prijatelj Leporello i koristim gužvu i prijateljstvo za vlastiti probitak.

Leporello se boji ići izvan granica ovozemaljskog a Don Giovanni tu granicu prelazi, kaže Batinić.

Pod golemim prijetnjama Leporello je više puta počeo govoriti.

Figura u puhačima koja utjelovljuje kimanje kipa (moguć je površni komentar) scenski je uvjetovana: Leporello je svojem gospodaru pokazao što je vidio na kipu, no uto kip ponovno kimne.

Leporello se ukipio: Mover mi posso appena mi manca, o Dei, la lena. (Pokrećem se jedva nedostaje mi, o Bogovi, snaga.).

Izvrstan je bio i talijanski bas-bariton Luca Pisaroni (1975) kao Leporello.